Razgovarali smo s fotografkinjom Jelenom Stragom o njenim početcima u poduzetništvu. Naime, Jelena je ovih dana obilježila 2 godine poduzetništva što je sjajna prilika za razgovor o njenim početcima, strahovima i uspjesima.

Razgovarala.Ivana Radić

 

Jelena, slaviš 2 godine poduzetništva, kako bi opisala svoj put, očekivanja i razvoj svojeg obrta?

Prošlo je samo dvije godine, a čini se kao da je prošla cijela vječnost kad na kup stavim sva iskustva, situacije i događaje na ovom poduzetničkom putu.

Želja o poduzetništvu se kuhala već podulje vrijeme prije nego sam donijela finalnu odluku da krećem na ovaj put. Ono što mi je najviše nedostajalo da se prije uputim na staze poduzetništva bile su hrabrost i vjera u sebe. Konstantno sam se propitkivala kad će zapravo biti pravo vrijeme, jesam li spremna, hoću li uspjeti u ovom prezasićenom tržištu svakakvih ponuda i pitanja slično tome.

O kvaliteti rada i odnosu prema klijentima nisam brinula, s obzirom na to da znam koliko ulažem u znanja, vještine i korisničko iskustvo. Uz podršku supruga i najbližih prijatelja shvatila sam da je krajnje vrijeme da si dam priliku i barem probam.

Ako uspijem u svojim idejama – super, a ako ne – imat ću jednu od vrjednijih životnih i poslovnih lekcija.

Put je u najmanju ruku bio uzbudljiv. Nisam bila svjesna količine zadataka i pritiska kojeg imaš kao poduzetnik. Rijetki su oni koji u samom startu mogu ulagati u mentore ili u delegiranje poslova i zadataka, tako da sve to moraš naučiti i savladati sam.

Bilo mi je interesantno pratiti kako se iz sata u sat prebacujem u drugu ulogu – od računovođe do stručnjaka za marketing.

Početak mi je svakako bio izazovan, dok je sad već puno lakše. Vjerujem da su mi osobna iskustva i kontakti s drugim poduzetnicima uvelike pomogli da naučim kako biti poduzetnik, uvidim gdje ima mjesta napretku i shvatim kako se nositi s raznim situacijama.

U poduzetništvo sam krenula s par velikih želja, a neke od njih bile su da sama upravljam s vremenom i novcem te da se maknem iz (poslovnog) odnosa čim interakcija s nekim postane toksična. Nisam imala prevelikih želja jer mi je jasno kakve sam niše odabrala i da se tu ni slava ni bogatstvo ne događaju preko noći (ako i uopće), već sam birala ono što mi je najbitnije i najvrjednije. Tražila sam dinamiku, konstantan rast i razvoj, slobodu i mir i to sam definitivno i dobila.

Jesi li u ijednom trenutku požalila što si otvorila obrt? Što misliš da je najvažniji i sastojak uspješnosti?

Požalila sam u samom startu jer nisam bila spremna na količinu odgovornosti koju poduzetništvo nosi. Mislila sam da sam spremna sve do kad se zapravo nisam upustila u poduzetništvo, a onda sam ubrzo shvatila da to nije sve samo lagana pjesmica i da samo zato što imaš biznis ne znači da ćeš biti tražen i uspješan.

Da bismo sami uvidjeli jesmo li uspješni ili ne, vjerujem da je potrebno da sami za sebe definiramo što za nas znači biti uspješan. Meni na popisu temeljnih vrijednosti stoji sloboda, rast, zadovoljstvo pa ako gledam svoju definiciju uspjeha kao takvu – uspjela sam. U svakom sam trenutku imala dovoljno financijskih sredstava za sve što mi je trebalo u životu, a ostalo je dolazilo malo po malo s vremenom kako sam ja uspjela shvatiti biznis i ponašati se kao poduzetnik.

Nekome tko ima drugačije ciljeve, posebice ako su financijska dostignuća, moj put može izgledati smiješan. Tu je i problem društvenih mreža i iluzije koja se prodaje, zbog čega mnogi ljudi odustaju od svojih snova ili se ne osjećaju uspješnima jer se ne uklapaju u profil uspješnog poduzetnika koji se masovno prodaje.

 

Po meni, jedni iznimno važni sastojci uspješnosti su: vjera u sebe, pozitivno i poticajno okruženje te doza ludosti koju svaki poduzetnik mora imati.

Baviš se određenom vrstom fotografije – boudoir fotografijom. Po čemu je posebna ta vrsta fotografije i kome je namijenjena? Kako se osjećaju tvoje klijentice kada fotografiraš?

Tako je, bavim se divnom boudoir fotografijom. Za one koji možda još to ne znaju – to je intimna i profinjena vrsta fotografije žena koje su najčešće u donjem rublju ili u potpunosti nage. Za razliku od modne fotografije koja za modele ima isključivo žene određenog izgleda i proporcija, boudoir fotografija daje svakodnevnim ženama priliku da budu zvijezde na fotografiji i posvećena je naglašavanju ljepote i autentičnosti svake od nas.

Vrlo često volim spominjati kako je boudoir fotografija jedna fina ekstenzija rada i ljubavi na sebi, jer dok se ti prepustiš trenutku i prihvaćanju svog tijela i izgleda, netko je uz tebe tko te vodi kroz to iskustvo, a ujedno kreira i fotografije za uspomenu.

Dok je jednima boudoir fotografija neka vrsta terapijskog iskustva, druge se žene odlučuju na to kao oblik izlaza iz zone komfora ili kao ultimativni čin ljubavi prema sebi.

Za svoje klijentice dajem sve od sebe da im iskustvo sa mnom bude ugodno od samog početka – od prve poslane poruke ili maila, pa sve do finalnog rezultata i isporučenih fotografija. Ako se i kojoj dogodi trema prije fotografiranja, trema vrlo brzo nestaje već u prvih par minuta fotografiranja. Kako bi im bilo lakše, ponudim im i da glazba svira u pozadini tako da se još bolje mogu prepustiti iskustvu.

Najviše me vesele njihove reakcije kad im isporučim fotografije i kad zapravo shvate koliko su divne i posebne. Mislim da to nema cijenu.

Jesmo li mi kao društvo dovoljno otvoreni za tu vrstu fotografije i jesi li imala negativnih iskustava?

S obzirom na to da sam i NFT umjetnik i povezana sam s umjetnicima i kolekcionarima iz cijeloga svijeta, mogu potvrditi da smo kao društvo još uvijek zatvoreni.

Ironije li, ne tako daleko u budućnosti, bogati su ljudi plaćali umjetnicima da ih naslikaju gole u njihovom domu i takva su umjetnička djela s ponosom izvjesili u domu.

Uvijek će biti ljudi koji će osuditi sve što je njima strano ili novo, a ja sam ovdje više fokusirana na pojedince koji teže pozitivnim promjenama i idu prema naprijed.

Želja da pomognem ženama da se oslobode i osjećaju ugodno u svojem tijelu je ono čemu sam predana. S obzirom na to da kroz fotografiju dajem svoje srce i dušu, vjerujem da to ljudi i osjete pa stoga ni nisam doživljavala pretjerano negativne reakcije.

Baviš se i fotografiranjem ljubimaca- Što je po tvom mišljenu najvažnije kod fotografiranja ljubimaca?

Kao i kod fotografiranja ljudi, i životinjama treba dati priliku da budu svoji.

Ne biramo uvijek samo lokacije koje su lijepe za fotografiranje, već i lokacije koje nešto znače ljubimcima i vlasnicima. Na takvim se lokacijama životinje najviše opuste, vesele se i igraju i budu jednostavno – svoji.

Uspomene kakve vlasnici žele imati na svoje ljubimce su one gdje se vidi njihov duh. Ako su veseljaci – nek budu veseljaci i skakuću okolo. Ako su radni psi – daj im zadatak ili naredbu da budu sretni jer rade i ispunjavaju svoju svrhu.

Vlasnicima je najbitnije da imaju slikovnu uspomenu koja dočarava osobnost njihovog ljubimca, a opet je da pomalo bajkovita i nesvakidašnja. Ljubimcima pak je najbitnije da imaju svoj mir, distancu i da se kroz cijeli proces dobro zabave.

Svaki put kad se dogodila smrt nekome od mojih ljubimaca, prva stvar koju sam tražila su ikakve uspomene na njih. Upravo zbog toga sam i sama odabrala biti fotograf ljubimaca jer znam koliko svakome od nas znači imati fotografije i imati uspomene jer nekad je to jedino što nam ostaje.

Dosta si aktivna na društvenim mrežama, prvenstveno mislim na Linkedin, kako ocjenjuješ važnost te mreže za razvoj svog poslovanja?

Često se spominje da ako nisi online, kao i da ne postojiš. Slažem se s time jer do mnogih ljudi nemamo mogućnosti doprijeti drugačije nego online. Kao zaljubljenik u tekst i fotografiju, nekako je bilo logično da ću povezivati jedno i drugo i osim da samo okačim fotografiju i pustim je kao objavu, pišem i tekstove jer želim čitateljima pružiti i nekakvu dodatnu vrijednost.

 

Fotografijama ponekad želim dati kontakt, podijeliti tips & tricks, dati uvid u što se dešava iza scena, biti šaljiva ili edukativna. Smatram da je prisutnost na društvenim mrežama jedan izvanredan filter budućih klijenata jer kroz konzumaciju sadržaja ljudi ujedno i odlučuju s kim rezoniraju, a s kim ne.

Tržište se mijenja i “samo” raditi kvalitetno svoj posao više nije dovoljno. LinkedIn ne samo da mi je važan kako bih mogla prezentirati svoj biznis, već volim i učiti od drugih. Pratim razne profile i biznise koji nisu povezani s time što ja radim jer me zanima što je trenutno aktualno, kako se drugi nose sa svojim izazovima u poslovanju i što je to što oni zapravo rade.

Što bi poručila onima koji krenu u poduzetničke vode?

Prije pokretanja svog biznisa svakome bih preporučila da dobro istraži tržite i vidi postoji li netko tko već radi nešto slično. Ako postoji, da razmisle kako se oni mogu istaknuti i što mogu raditi bolje od drugih. U slučaju da pokreću biznis u nečemu što je nepoznanica ili još za sada nije trend (kao boudoir fotografija i fotografiranje ljubimaca), da se zapitaju jesu li spremni stvoriti tržište za to što oni nude i jesu li spremni na sve izazove i neizvjesnost koju poduzetništvo nosi.

Ulaganje u vještine, znanje i mentalno zdravlje je po meni broj jedan za svakog poduzetnika.

Oštra, prizemljena i zdrava glava moćnija je od svakog izazova i neugodne situacije kojih će zasigurno biti. Kad vjeruješ u sebe i znaš što si sposoban, svaki je cilj ostvariv. Kad se na to doda i doza strpljenja, nema ti kraja.

Foto: Jelena Straga