Razgovarala: Ivana Grljak, MMPŽ

Intenzivirati interdisciplinarna istraživanja klimatskih promjena za održivu prilagodbu gospodarskih sektora

Utjecaj klimatskih promjena nije ograničen samo na promjene u prirodi; one značajno remete i oblikuju naše svakodnevne živote, ekosustave, socijalnu dinamiku i poslovna okruženja, dovodeći do transformacija koje zahtijevaju stručan, proaktivan i hitan pristup. U temelju tog pristupa nalazi se, ne samo nužnost izgradnje održive budućnosti za sadašnje generacije, kao i one koje tek dolaze, nego i nužnost osiguranja sigurnosti građana, imovine i infrastrukture sada i ovdje. Upravo su znanstvene spoznaje i istraživanja iz područja klimatologije nužne za razumijevanje i suočavanje sa sve češćim ekstremnim vremenskim uvjetima, dok je njihovo doprinos ključan u izgradnji strategija prilagodbe društva, gospodarstva i poslovanja rastućim prijetnjama klimatskih promjena. Kako znanost može pomoći i koje alate razvija za prilagodbu Hrvatske, njezinog društva, zajednica i gospodarstva sve intenzivnijim klimatskim rizicima otkrila nam je u razgovoru za Ženial dr. sc. Ksenija Cindrić Kalin, Voditeljica Odjela za razvoj klimatskih podloga i aplikacija u Državnom hidrometeorološkom zavodu, te koordinatorica međunarodnog projekta Clim4Cast.

Strast prema istraživanju i mentorstvo novih generacija znanstvenica i znanstvenika

Oduvijek su je, kaže, privlačile prirodne znanosti, tako da odluka o studiranju na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu u Zagrebu, smjer geofizika, nije bila teška. „Zainteresirala me meteorologija, a tome je još više pridonijela izvrsna profesorica fizike, koja je bila geofizičarka po obrazovanju“, sa smiješkom se prisjeća dr. sc. Cindrić Kalin. Neposredno nakon diplome zapošljava se u Državnom hidrometeorološkom zavodu, a sklonost prema istraživanjima dovela ju je u Sektor za meteorološka istraživanja i razvoj, unutar kojeg danas vodi Odjel za razvoj klimatskih podloga i aplikacija.

„I danas, nakon 19 godina rada s jednakim početničkim entuzijazmom obavljam svoj posao. Iako se s godinama iskustva, obaveze i odgovornosti povećavaju, i dalje nastojim pronaći vrijeme za istraživanje. Neopisivo je zadovoljstvo kada dobijem odgovor urednika znanstvenog časopisa da je rad na kojem sam glavni ili suradnički autor prihvaćen, što potvrđuje da je i dalje prisutna strast prema istraživanju.“ – dr. sc. Cindrić Kalin

Izazovi održivosti rješenja proizašlih iz istraživanja često su povezani s nedostatkom odaziva i političke podrške

Vremenski ekstremi, poplave, požari, grmljavinska nevremena sve su intenzivnija. Čini se kako su rizici povezani s klimom sve učestaliji. Vara li nas dojam? Što se to događa s klimom i što možemo očekivati u godinama koje dolaze?

Klimatske promjene su neosporne. Analize dugogodišnjih meteoroloških mjerenja jasno pokazuju značajne promjene klime od sredine 20. stoljeća, s jednoznačnim signalom porasta temperature zraka tijekom godine i sezona. Zapažamo značajno zatopljenje, povećanje toplih dana i toplih noći te češće toplinske valove, dok su hladni valovi zimi postali manje učestali.

Porast oborina, posebice ekstrema tijekom jesenskih mjeseci, suprotstavlja se sušama tijekom ljetnih mjeseci. Produljena sušna razdoblja ljeti, uz povećanu temperaturu i isparavanje, povećavaju rizik od suša i širenja požara. Ne samo obala, nego i unutrašnjost Hrvatske postaje sve više ugrožena požarima.

Urbana područja, zbog gustoće stanovništva posebno su ranjiva. Danas u gradovima imamo formirane toplinske otoke, područja značajno toplija od okolnih područja. Takva područja potencijalno imaju ozbiljne posljedice na zdravlje stanovnika. Intenzivno zagrijavanje povećava vjerojatnost oborinskih događaja, što donosi i veći rizik od poplava. Osobito u gradskim područjima s infrastrukturom koja nije prilagođena ekstremnim oborinama. Klimatske projekcije za budućnost ukazuju na slične promjene, pri čemu intenzitet varira ovisno o scenarijima emisija stakleničkih plinova.

Kako znanstvena istraživanja i spoznaje o klimatskim promjenama utječu na strategije prilagodbe na sve učestalije ekstreme, te pretvaraju li se u konkretne akcije koje donose stvarne promjene u pristupu klimatskim izazovima?

Posljedice klimatskih promjena su jasno vidljive u obliku povećanog broja toplinskih valova, produljenih sušnih razdoblja, češćih i intenzivnijih kišnih epizoda, manjak snježnog pokrivača.

Ne smijemo zaboraviti i na promjene razine mora koje ugrožavaju priobalne gradove. Dodatno, porasla je učestalost združenih djelovanja pojedinih ekstrema. Primjerice, ekstremna oborina i olujni vjetar, kombinacija suše, toplinskih valova i požara i sl., koje povećavaju mogućnost neželjenih posljedica.

Nažalost, takvi događaji nisu još u dovoljnoj mjeri istraženi. Opažene i očekivane promjene klimatskih uvjeta na dugogodišnjoj razini očituju se u gotovo svim granama gospodarstva, od poljoprivrede, energetike, turizma i sl., ali i općenito na društvo, kao i na biljni i životinjski svijet. Nužno je intenzivirati interdisciplinarna istraživanja klimatskih promjena kroz suradnje stručnjaka u istraživačkim projektima, a koje će jasno pokazati ugroženost pojedinog sektora i dati smjernice prilagodbe na nove klimatske uvjete. Rezultate istraživanja potrebno je stalno prenositi, kako prema javnosti, tako i prema donositeljima odluka.

Mnogo je korisnih rezultata proizašlo iz projekata, ali neki nažalost nisu ostali održivi jer nije bilo odziva ili dovoljno „političke volje“ za razmatranjem njihove implementacije u postojeće sustave.

Na globalnoj razini ulažu se napori u pregovore oko smanjenja emisija stakleničkih plinova na razini država, a na nacionalnim razinama izrađuju se strategije prilagodbe na klimatske promjene i akcijski planovi. Potrebno je donositi konkretnije ciljeve i raditi na njihovom postizanju. Stječe se dojam kako je jako puno izrađenih nacionalnih dokumenata i strategija, a malo konkretnih djelovanja. Na primjer, kada govorimo o suši koja je prepoznata kao rizik od katastrofa za Hrvatsku, a čija se učestalost i intenzitet povećavaju s klimatskim promjenama, trenutno se suočavamo s retrogradnim pristupom u upravljanju sušom. Djeluje se tek kad suša nastupi i prouzroči štete u poljoprivredi – proglašenjem elementarne nepogode.

U nekim europskim zemljama, poput Belgije, koje su manje ugrožene od suše imaju razvijen proaktivni sustav djelovanja za suzbijanje neželjenih posljedica suše. Postoji nacionalno tijelo koje je odgovorno osigurati praćenje mogućeg nastanka i razvoja suše, te izdati pravovremeno upozorenje i smjernice za djelovanje. Nažalost, čini mi se da smo mi daleko od razvoja takvog sustava, premda je u sklopu završenog međunarodnog projekta DriDanube (Rizici od suše u dunavskoj regiji) izrađen odličan strateški dokument koji daje smjernice kako organizirati upravljanje sušom na institucionalnoj razini s jasno definiranim odgovornostima.

Hrvatska tu nije iznimka. Naime, prije nekoliko godina provedeno je ispitivanje percepcije o učincima suše i nacionalnom upravljanju sušom u 28 zemalja Europe, uključujući i Hrvatsku. Rezultati istraživanja su pokazali da, iako postoji svjesnost o povećanom riziku od suša u budućnosti, još uvijek joj se ne pridaje dovoljno pažnje. Stoga je preporučeno da se izradi direktiva na razini Europe koja će dati jasne definicije i upute za praćenje suše u svrhu poboljšanja upravljanja sušom i ublažavanja njezinih posljedica.

CLIM4CAST – Razvoj alata za prognoziranje suše, toplinskih valova i požara

Kako možemo bolje upravljati rizicima uzrokovanim klimatskim promjenama, ne samo na razini države i društva, već i kao poslovni subjekti i pojedinci? Mogu li implementacije ekološki osviještenih praksi u poslovnim okruženjima pomoći u prilagodbi klimatskim promjenama? Možemo li mi, kao pojedinci, pridonijeti jačanju otpornosti na klimatske promjene?

U ožujku prošle godine započeo je projekt Clim4Cast (Prognostički alati za ublažavanje združenih posljedica suše, toplinskih valova i požara na području središnje Europe) koji okuplja 7 EU zemalja. Hrvatsku predstavlja DHMZ s Ministarstvom poljoprivrede i Ministarstvom unutarnjih poslova, kao pridruženim strateškim partnerima. Glavni je cilj projekta povećati otpornost Srednje Europe na učinke suše, toplinskih valova i požara, te njihovog združenog djelovanja.

Kroz projekt će se provesti analiza učinaka tri navedene prijetnje u kontekstu klimatskih promjena, te će se razviti alati za njihovo prognoziranje. Na kraju će se izraditi prijedlog akcijskog plana implementacije razvijenih alata u postojeće nacionalne okvire upravljanja katastrofama u državama projektnih partnera.

Ovaj projekt je primjer dobre međunarodne suradnje u kojoj države razmjenjuju primjere dobre prakse, jer nemaju svi u potpunosti razvijene alate potrebne za pravovremeno djelovanje. DHMZ je pozvan na suradnju zbog dobro razvijene i uhodane meteorološke potpore zaštite od šumskih požara u kojem sudjeluje DHMZ i Ravnateljstvo civilne zaštite.

Spomenula bih i novi projekt CroClimExtremes koji je okuplja skupinu suradnika različitih prirodnih znanosti s ciljem znanstvenog istraživanja mehanizama nastanka ekstremnih meteoroloških uvjeta, njihovih statističkih obilježja, te eventualnih sinergijskih učinaka različitih procesa s naglaskom na urbane sredine, ali i nacionalni park Biokovo. Bit će tu i oceanografska komponenta istraživanja. Takvi projekti su primjer kako ‘pomoći’ u klimatskoj krizi.

Danas znanstvenici rijetko rade samostalno istraživanja, važno je uzajamno djelovanje različitih struka i konkretni koraci.

Kako regionalne i lokalne razine mogu surađivati s globalnim naporima u suočavanju s klimatskim promjenama, posebno uzimajući u obzir različite potrebe i uvjete različitih ekosustava?

Čini se, za sada, da se najviše radi na lokalnoj razini po pitanju adaptacije na klimatske promjene. Naime, lokalne i regionalne samouprave izrađuju svoje tzv. SECAP-e, odnosno akcijske planove za energetski održivi razvoj i prilagodbu na klimatske promjene u kojima su definirane mjerljive aktivnosti za smanjenje emisija stakleničkih plinova, te mjere za održivu prilagodbu klimatskim promjenama.

DHMZ je izradio više klimatskih studija za potrebe pojedinih SECAPA s detaljnim analizama buduće klime za pojedinu lokaciju. Tu inicijativu je do sada prihvatilo oko 120 gradova i općina u Hrvatskoj.

Zadnjih godina povećan je broj održavanja različitih skupova na lokalnoj i regionalnoj razini koji okupljaju različite struke iz sektora prepoznatih kao ranjivih na klimatske promjene. Redovito se pozivaju i klimatolozi koji sudjeluju s predavanjima i diskusijama o očekivanim promjenama klime u budućnosti.

Nacionalne meteorološke i hidrološke službe, poput Državnog hidrometeorološkog zavoda u Hrvatskoj, imaju ključnu ulogu u istraživanju i komuniciranju informacija o neposrednim i dugoročnim klimatskim događajima. Koji su noviteti u DHMZ-u koji doprinose prilagodbi na klimatske promjene?

Mi u DHMZ-u prije uvođenja novih produkata dostupnih korisnicima i javnosti obavezno prethodno provedemo stručno i znanstveno istraživanje koje će potkrijepiti njihovu primjenu u praksi. Tako smo od ove godine uveli novi indeks za praćenje suše na web stranici DHMZ-a kojemu je prethodilo istraživanje njegove primjene na području Hrvatske. Slično, uveli smo nove kriterije za upozorenja na ekstremnu oborinu za što je nužno bilo pripremiti detaljnu klimatološku podlogu. Sve su to koraci u prilagodbi na klimatske promjene koje doživljavamo.

Kakav je položaj žena u području istraživanja i rada kojim se bavite?

U meteorologiji u Hrvatskoj, mogu s ponosom ustvrditi da je položaj žena potpuno ravnopravan. Osobno, nisam nijednom u svojoj karijeri osjetila da mi je bilo što uskraćeno zbog toga što sam žena. Smatram da se trud i posvećenost poslu uvijek isplate. Ipak, primijetila sam da su žene direktnije u ukazivanju uočenih nepravilnosti, dok muškarci više pribjegavaju diplomatskom načinu. Sebe smatram osobom koja teži brzom rješavanju problema, dok bi netko to možda okarakterizirao nestrpljivošću. U svakom slučaju, za što sam zadužena nastojim napraviti što bolje i ako je ikako moguće prije zadanog roka.