Industrija razvoja ljudskih potencijala prolazi kroz duboku transformaciju. Nakon godina fokusiranih na procese i sustave, danas se sve više vraća onome što je oduvijek trebalo biti u središtu – čovjeku. O promjenama u industriji, budućnosti liderstva i važnosti unutarnje stabilnosti razgovarali smo s Gordanom Matković, vlasnicom centra za razvoj ljudskih potencijala Educamix, koja više od 25 godina radi na razvoju pojedinaca i organizacija.

 

Gordana, kako se tvoja industrija mijenjala zadnjih godina i na čemu je danas fokus?

Industrija ljudskih potencijala posljednjih je godina prošla značajnu transformaciju. Iako govorimo o ljudima, dugo smo bili više usmjereni na procese, modele i sustave. Pandemija je tu perspektivu snažno promijenila,  rad na daljinu, nesigurnost i promijenjeni načini rada vratili su fokus na čovjeka.

Danas se sve više govori o dobrobiti zaposlenika, angažiranosti, smislu i kvaliteti odnosa unutar organizacija. No, istovremeno svjedočimo i paradoksu: i dalje imamo razvijene procese, ali nedovoljno razvijenu svijest o tome kako ti procesi utječu na ljude.

Rekla bih da se industrija nalazi na prijelazu  od upravljanja ljudima prema stvarnom razumijevanju ljudi. Fokus se sve više pomiče s “što radimo” na “kako to radimo i iz koje razine svijesti”.

 

Kako si se našla u industriji edukacija?

 

U industriji edukacija sam već više od 25 godina. Početak je bio u jednoj od prvih edukacijskih kuća u regiji, Poslovnoj izvrsnosti iz Slovenije, u vrijeme kada su takvi programi tek počinjali dobivati na važnosti.

Kako sam oduvijek bila usmjerena na rad s ljudima, vrlo sam brzo prepoznala da organizacijama, ali i pojedincima, treba podrška u razvoju, ne samo kompetencija, nego i načina razmišljanja i djelovanja. Upravo taj spoj osobnog i profesionalnog razvoja bio je razlog zašto sam ostala u toj industriji.

S vremenom sam sve više shvaćala da edukacija nije samo prijenos znanja, nego prostor promjene ako se radi na pravi način.

Vjerujem da nema profesionalnog razvoja bez osobnog, to je cjeloživotni proces. I sama sam kontinuirano u učenju; trenutno se dodatno obrazujem u području primijenjene filozofije te sam edukantica logoterapije (egzistencijalne analize). Upravo me taj osobni rad najviše oblikuje i u profesionalnom djelovanju.

 

Što misliš da će se mijenjati u budućnosti?

 

Ulazimo u razdoblje višestrukih promjena, ekonomskih, sigurnosnih i tehnoloških. Umjetna inteligencija već sada mijenja način rada, migracije mijenjaju strukturu tržišta rada, a globalna nestabilnost utječe na osjećaj sigurnosti zaposlenika.

U takvom kontekstu, ključna promjena neće biti samo u alatima, nego u načinu vođenja ljudi. Sve će više dolaziti do izražaja razlika između tehnički kompetentnih i „zrelih“ lidera.

Budućnost neće tražiti samo znanje, nego sposobnost nošenja s neizvjesnošću, donošenja odluka u kompleksnim situacijama i izgradnje povjerenja. U tom kontekstu mentalna otpornost i unutarnja stabilnost postaju temelj, a spremnost na prilagodbu nužnost. Organizacije koje to prepoznaju imat će prednost..

 

Koju poruku imaš za lidere kada je riječ o njihovom odnosu prema zaposlenicima?

 

U vremenima neizvjesnosti ljudi ne traže savršene lidere, traže stabilne i pouzdane ljude.

Liderstvo se danas sve manje svodi na upravljanje zadacima, a sve više na upravljanje sobom, vlastitim reakcijama, načinom komunikacije i odnosima koje gradimo. Razina svijesti lidera izravno utječe na atmosferu u timu.

Lider nove generacije nije onaj koji ima sve odgovore, nego onaj koji stvara osjećaj sigurnosti, jasnoće i povjerenja. Upravo u kriznim vremenima dolazi do izražaja koliko je važno voditi ljude s razumijevanjem, ali i odgovornošću.

Foto:Privatna arhiva