Intervju s Gordanom Matković – “Nema poslovnog razvoja bez osobnog razvoja” Snaga vizije i ulaganja u ljude
Razgovarali smo s Gordanom Matković, vlasnicom i direktoricom Centra za razvoj ljudskih potencijala Educamix. Gordana nam otkriva otkriva kako je izgradila uspješan poslovni model temeljen na razvoju ljudskih potencijala, zašto je poduzetništvo životni stil te što budućnost nosi za rad i život u Hrvatskoj.
Gordana možeš li nam se ukratko predstaviti? Čime se baviš?
Ja sam Gordana Matković, mag. polit. i poduzetnica. Više od 16 godina stjecala sam iskustva na menadžerskim pozicijama u području marketinga, event menadžmenta, komunikologije i korporativnih komunikacija te poslovnih edukacija za razvoj osobnih i poslovnih kompetencija.
Prije 18 godina osnovala sam centar za razvoj ljudskih potencijala Educamix usmjeren na organizacijski razvoj i razvoj kompetencija zaposlenika kako bi bili uspješniji, produktivniji i zadovoljniji te time doprinijeli uspješnosti i razvoju same organizacije. Raduje me kada vidim rezultate rada mog tima bez kojeg ne bih uspješno poslovala svih ovih godina, a koji se očituje u zadovoljstvu poslodavaca i zaposlenika. Kontinuirano sudjelujem na konferencijama i panelima na temu ženskog poduzetništva i položaja žena u društvu, kao i na konferencijama iz područja menadžmenta.
Poslovni moto mog Centra je „nema poslovnog razvoja bez osobnog razvoja“ stoga je naš pristup svim problemima uvijek holistički. Vjerujem kako je ulaganje u zaposlenike preduvjet uspješne budućnosti svake organizacije.
Prije 18 godina si osnovala firmu. Kako si se odlučila na to?
Kada govorimo o ženskom poduzetništvu u većini slučajeva je to nužnost. Za mene je ulazak u svijet poduzetništva bio svjestan izbor kao i želja da osvijestim koliki su moji kapaciteti i limiti. Želja za novim izazovima i postignućima davala mi je vjetar u leđa. Uz podršku obitelji vjerovala sam da mogu i hoću uspjeti, da imam dovoljno kompetencija i znanja da to i ostvarim.
Kada usporediš korporativni posao i poduzetništvo – koje su glavne razlike?
Korporativni posao nosi sigurnost i stabilnost. Zaposlenik svako jutro odlazi na posao i ulazi u svijet hijerarhije gdje su pravila jasna, ciljevi zadani, a nagrada dolazi u obliku redovite plaće, a ponekad i bonusa. Radni dan ima početak i kraj, a odgovornost i sloboda su ograničeni opisom posla.
Poduzetništvo je sasvim drugačija priča, nalik divljoj rijeci bez striktno omeđenog korita. Poduzetnik na raftingu po toj rijeci treba ponijeti hrabrost, odlučnost, upornost, viziju i spremnost na rizik. Svaki dan donosi nove odluke, izazove i mogućnosti. Nema šefa osim vlastite ambicije, ali ni sigurnost redovnog prihoda. Nije to posao od 9 do 17h – to je jednostavno način života.
Jedan svijet nudi rutinu, drugi slobodu; jedan mir, drugi neizvjesnost. Nije to za svakog, ali na kraju, izbor je uvijek stvar srca i duha.
Što bi promijenila danas s ovim znanjima i iskustvom. Što bi sam sebi rekla?
S ovim iskustvom i znanjem ne bih sve tako osobno shvaćala. Naučila bih prepustiti da se neke stvari odvijaju svojim tijekom, bez moje stalne borbe da sve držim pod kontrolom. Svoje bih privatno vrijeme čuvala pažljivije jer sam spoznala njegovu vrijednost – nije ga potrebno uvijek davati bez granica.
Imala bih više povjerenja u sam život, u njegovu sposobnost da posloži stvari kako treba, čak i kada meni izgleda kaotično i bez smisla. U miru i povjerenju pronašla bi snagu da prigrlim nesavršenosti i uživam u sadašnjem trenutku, hrabro bez sumnji.
Čemu poduzetnice trebaju dati prioritet?
Poduzetnice trebaju dati prioritet onome što čini srž njihovog sna. Vizija je svjetionik – bez nje put postaje maglovit. No, uz viziju dolaze i temelji: jasno postavljeni ciljevi, organiziranost i disciplina, kako financijska tako i radna.
Također je važno ulagati u ljude – tim je snaga, a odnosi temelj svakog uspjeha. Briga o sebi također nije luksuz, već potreba, jer poduzetništvo traži energiju i izdržljivost.
Na kraju, za prioritete treba fleksibilnost – sposobnost prilagodbe svim promjenama bez gubitka pravca. Snaga, mudrost i strast su alati, a ravnoteža je ključ.
Kako vidiš budućnost rada i života u Hrvatskoj?
Budućnost rada i života u Hrvatskoj nalikuje krajoliku koji se tek oblikuje – u njemu su tragovi tradicije, ali i sjeme novih prilika. Tehnologija polako ulazi u svaku poru, mijenjajući način na koji radimo i živimo.
Rad na daljinu nije više izuzetak, već pravilo koje otvara nove granice – povezuje otoke s metropolama i Hrvatsku s cijelim svijetom. Istovremeno, mladi traže ravnotežu, žele raditi, ali i živjeti.
Prirodne ljepote Hrvatske pružaju idealnu pozornicu za život u skladu s prirodom, ali i mogućnost da se kroz turizam, održivost i inovacije nađe nova definicija uspjeha.
Ključ budućnosti leži u znanju, prilagodbi i zajedništvu. Ako se tradicija i inovacija spoje, Hrvatska ima priliku postati mjesto gdje rad i život nisu teret, već sklad, mjesto gdje je balans između privatnog i poslovnog i te kako moguć.
Pitanje je samo hoćemo li imati hrabrosti i odlučnosti prihvatiti promjene, otvoriti nove puteve i stvoriti nove mogućnosti. Sve na kraju ovisi o nama – potencijala imamo.
Foto:Marko Radoš
Intervju s Gordanom Matković – “Nema poslovnog razvoja bez osobnog razvoja” Snaga vizije i ulaganja u ljude
Razgovarali smo s Gordanom Matković, vlasnicom i direktoricom Centra za razvoj ljudskih potencijala Educamix. Gordana nam otkriva otkriva kako je izgradila uspješan poslovni model temeljen na razvoju ljudskih potencijala, zašto je poduzetništvo životni stil te što budućnost nosi za rad i život u Hrvatskoj.
Gordana možeš li nam se ukratko predstaviti? Čime se baviš?
Ja sam Gordana Matković, mag. polit. i poduzetnica. Više od 16 godina stjecala sam iskustva na menadžerskim pozicijama u području marketinga, event menadžmenta, komunikologije i korporativnih komunikacija te poslovnih edukacija za razvoj osobnih i poslovnih kompetencija.
Prije 18 godina osnovala sam centar za razvoj ljudskih potencijala Educamix usmjeren na organizacijski razvoj i razvoj kompetencija zaposlenika kako bi bili uspješniji, produktivniji i zadovoljniji te time doprinijeli uspješnosti i razvoju same organizacije. Raduje me kada vidim rezultate rada mog tima bez kojeg ne bih uspješno poslovala svih ovih godina, a koji se očituje u zadovoljstvu poslodavaca i zaposlenika. Kontinuirano sudjelujem na konferencijama i panelima na temu ženskog poduzetništva i položaja žena u društvu, kao i na konferencijama iz područja menadžmenta.
Poslovni moto mog Centra je „nema poslovnog razvoja bez osobnog razvoja“ stoga je naš pristup svim problemima uvijek holistički. Vjerujem kako je ulaganje u zaposlenike preduvjet uspješne budućnosti svake organizacije.
Prije 18 godina si osnovala firmu. Kako si se odlučila na to?
Kada govorimo o ženskom poduzetništvu u većini slučajeva je to nužnost. Za mene je ulazak u svijet poduzetništva bio svjestan izbor kao i želja da osvijestim koliki su moji kapaciteti i limiti. Želja za novim izazovima i postignućima davala mi je vjetar u leđa. Uz podršku obitelji vjerovala sam da mogu i hoću uspjeti, da imam dovoljno kompetencija i znanja da to i ostvarim.
Kada usporediš korporativni posao i poduzetništvo – koje su glavne razlike?
Korporativni posao nosi sigurnost i stabilnost. Zaposlenik svako jutro odlazi na posao i ulazi u svijet hijerarhije gdje su pravila jasna, ciljevi zadani, a nagrada dolazi u obliku redovite plaće, a ponekad i bonusa. Radni dan ima početak i kraj, a odgovornost i sloboda su ograničeni opisom posla.
Poduzetništvo je sasvim drugačija priča, nalik divljoj rijeci bez striktno omeđenog korita. Poduzetnik na raftingu po toj rijeci treba ponijeti hrabrost, odlučnost, upornost, viziju i spremnost na rizik. Svaki dan donosi nove odluke, izazove i mogućnosti. Nema šefa osim vlastite ambicije, ali ni sigurnost redovnog prihoda. Nije to posao od 9 do 17h – to je jednostavno način života.
Jedan svijet nudi rutinu, drugi slobodu; jedan mir, drugi neizvjesnost. Nije to za svakog, ali na kraju, izbor je uvijek stvar srca i duha.
Što bi promijenila danas s ovim znanjima i iskustvom. Što bi sam sebi rekla?
S ovim iskustvom i znanjem ne bih sve tako osobno shvaćala. Naučila bih prepustiti da se neke stvari odvijaju svojim tijekom, bez moje stalne borbe da sve držim pod kontrolom. Svoje bih privatno vrijeme čuvala pažljivije jer sam spoznala njegovu vrijednost – nije ga potrebno uvijek davati bez granica.
Imala bih više povjerenja u sam život, u njegovu sposobnost da posloži stvari kako treba, čak i kada meni izgleda kaotično i bez smisla. U miru i povjerenju pronašla bi snagu da prigrlim nesavršenosti i uživam u sadašnjem trenutku, hrabro bez sumnji.
Čemu poduzetnice trebaju dati prioritet?
Poduzetnice trebaju dati prioritet onome što čini srž njihovog sna. Vizija je svjetionik – bez nje put postaje maglovit. No, uz viziju dolaze i temelji: jasno postavljeni ciljevi, organiziranost i disciplina, kako financijska tako i radna.
Također je važno ulagati u ljude – tim je snaga, a odnosi temelj svakog uspjeha. Briga o sebi također nije luksuz, već potreba, jer poduzetništvo traži energiju i izdržljivost.
Na kraju, za prioritete treba fleksibilnost – sposobnost prilagodbe svim promjenama bez gubitka pravca. Snaga, mudrost i strast su alati, a ravnoteža je ključ.
Kako vidiš budućnost rada i života u Hrvatskoj?
Budućnost rada i života u Hrvatskoj nalikuje krajoliku koji se tek oblikuje – u njemu su tragovi tradicije, ali i sjeme novih prilika. Tehnologija polako ulazi u svaku poru, mijenjajući način na koji radimo i živimo.
Rad na daljinu nije više izuzetak, već pravilo koje otvara nove granice – povezuje otoke s metropolama i Hrvatsku s cijelim svijetom. Istovremeno, mladi traže ravnotežu, žele raditi, ali i živjeti.
Prirodne ljepote Hrvatske pružaju idealnu pozornicu za život u skladu s prirodom, ali i mogućnost da se kroz turizam, održivost i inovacije nađe nova definicija uspjeha.
Ključ budućnosti leži u znanju, prilagodbi i zajedništvu. Ako se tradicija i inovacija spoje, Hrvatska ima priliku postati mjesto gdje rad i život nisu teret, već sklad, mjesto gdje je balans između privatnog i poslovnog i te kako moguć.
Pitanje je samo hoćemo li imati hrabrosti i odlučnosti prihvatiti promjene, otvoriti nove puteve i stvoriti nove mogućnosti. Sve na kraju ovisi o nama – potencijala imamo.
Foto:Marko Radoš