Autorice: Doc.dr Jasminka Medić, Univerzitet za poslovne studije, Banja Luka | Prof. Dr Snježana Djokic, Visoka škola strukovnih studija za informacione tehnologije ITS Beograd | Prof. dr Marija Knežević, Univerzitet za poslovne studije, Banja Luka

| Članak vam donosimo kao dio cijenjenog znanstvenog rada navedenih autorica |

Čovjek, kao misaono biće, idući ka željenom cilju, treba biti spreman da donosi pravovremene odluke, jer se od preuranjenih ili zakašnjelih odluka umanjuje njihov efekat. U pravo vrijeme donesena odluka štedi energiju i ostavlja prostora za dalje napredovanje, vezano i za privatni život i poslovne aktivnosti, koje se, kao posljedica dobre odluke, a u pravo vrijeme, odvijaju i komforno i kvalitetno. Jedno je sigurno: brze promjene su naša stvarnost, one su poželjne i nije tragično donijeti čak i pogrešnu odluku, jer se ona može ispraviti. Mnogo veći problem je stagnirati, dugo se odlučivati ili ne donositi odluke.

Biti menadžer svog života znači biti svjestan svojih sposobnosti, ali i slabosti, te istaći prve i druge prebaciti na ostale članove tima, obzirom da je savremeno odlučivanje uglavnom timskog karaktera. Ovo znači biti realan i u trenutku kad, svjestan sebe i svojih kapaciteta, uočimo priliku za napredak, i donosimo odluke, istovremeno svjesni opasnosti koje nas mogu osujetiti u provođenju tih odluka.

Mnogo je razloga zašto se odluke ne donose u pravom trenutku, kad bi se sigurno dobio najveći efekat. Jedan od ključnih je odbijanje preuzimanja odgovornosti za ono sto slijedi nakon donošenja odluke. Prosto je neshvatljivo da osobe nisu svjesne koliko gube time što odlažu donošenje odluka, a razlog je samo strah od preuzimanja odgovornosti za donešenje odluke. Postoji mnogo istraživanja i članaka sa direktnim uputama kako se pravovremenim odlučivanjem poboljšava radni učinak. Jedan od njih je i ovaj pokušaj grupe autorica, koje su ujedinile svoja znanja i iskustva donošenja odluka, posebno u oblasti menadžmenta i marketinga, gdje one imaju i najveću relevantnost, kao i najdalekosežnije posljedice, posebno ako nisu donešene pravovremeno ili nisu ni donešene, iz prostog straha što svako donošenje odluka podrazumijeva preuzimanje odgovornosti za njih i za praćenje njihovog provođenja.

Posebnost ovog članka i vizija grupe autorica jeste da pokažu da na odlučivanja u poslu značajan uticaj ima način donošenja odluka u privatnom životu, jer sve odluke koje se tiču jednog čovjeka, međusobno se prepliću i čine model ponašanja tog pojedinca, kako u privatnom životu, tako i u poslu, ali i u zajednici čiji smo članovi i akteri njenog života, razvoja i prilagođavanja sve bržim promjenama, kako prirodnog ambijenta, tako i društvenog, odnosno socijalnog.

Odlučivanje je menadžerska karakteristika

Donošenje odluka je ključna funkcija strateškog menadžmenta, jer se odlučivanje provlači kroz sve njegove faze. Kako živimo u vrijeme sve bržih promjena, menadžment treba da nađe adekvatan odgovor na te promjene i to u svakoj fazi i u svakom trenutku, vodeći brigu o eventualnim promjenama koje mogu promijeniti tok odlučivanja i njegov krajnji ishod. Svaka odluka bitno utiče na kvalitet poslovanja i odlučuje u podjeli preduzeća na: uspješna i ostala, a u stvari je to podjela menadžera.

Zbog složenosti i brze promjenjivosti vremena u kom živimo i radimo, nužan je sistemski pristup odlučivanju, to jest timski sistem odlučivanja, jer je nemoguće da pojedinac, u današnjem svijetu, gdje je sve sa svačim povezano, drži sve varijable promjena u svojoj glavi i da preuzme odgovornost kvalitetnog odlučivanja.

Pojedinac se mora konsultovati, istraživati, porediti, odnosno koristiti sve moguće scenarije i načine predviđanja – “šta ako… metode), kako bi njegove odluke bile trajnije, čvrste i konačne. Istraživanja su pokazala da su žene u ovom segmentu menadžmenta mnogo kvalitetnije, posebno kad treba primjetiti promjenu, novinu, priliku ili situacija na koju bismo mogli reagovati u nekom cilju; poslovnom, privatnom, drušveno odgovornom ili humanom, u svakom slučaju u interesu drušva, lokalne zajednice, ili preduzeća.

A odlučivanje odavde počinje, a tek se onda ide ustaljenom procedurom, koja je u menadžmentu jasna: definisati izazov, tražiti opcije, puteve i načine riješavanja.

Zašto je ipak, manje žena u sektoru menadžmenta?

Odgovor zavisi od sredine u kojoj živimo i radimo, odnosno od društvenih, etičkih i porodičnih normi, koje utiču na karijeru današnjih žena. Biti žena na Balkanu je poseban izazov, jer žena na Balkanu nosi teret istorijskih stega, koje datiraju još iz turskog doba. One ženu koče u zauzimanju mjesta u društvu, u poslovnom svijetu, a znatno određuje i njeno mjesto u porodici.

Tako je naša žena, jaka i spremna na promjene, u procesu emancipacije, izjednačavanja polova i prava, prihvatila ogromno povećanje tereta i obaveza koje nosi, ali je uporna i neće odustati. Samo će sporije napredovati u ostvarenju vizija i poslovnih ideja, koje, često, partner, porodica i sredina ne podržavaju, koče, osporavaju, pa mi često znamo reći da Balkanska žena ne očekuje pomoć i podršku u odlučivanju, nego samo da joj partner ne smeta da ostvari svoje ideje.

Ali je jasno i vidljivo da takav ambijent ostavlja posljedice vezane za našu temu: pravovremenost u donošenju odluka.

Odlučivanje kao poslovna strategija

Pred autorice ovog rada, kao i čitaoce se postavlja pitanje, ili hipoteza: Da li je donošenje odluka stvar pojedinca? Ako jeste, teško je preuzeti odgovornost i malo ko će to prihvatiti, jer je odgovornost ozbiljna i sve ozbiljnija kako je organizacija veća i složenija. Ako nije, onda je odgovornost na timu – kolektivna odgovornost, a poznato nam je iz prakse kako te odgovornosti, skoro uvijek, predstavljaju paravan za skrivanje pojedinačne (ne)odgovornosti.

Pristupiti procesu odlučivanja znači da smo uočili izazov/priliku, da smo u posjedu nekih informacija vezanih za predmet odlučivanja, da intenzivno i kreativno razmišljamo o mogućim opcijama.

Svaki menadžer, bilo da je menadžer svog života pa treba donijeti važne životne odluke: karijera, mjesto stanovanja, životni partner i sl., ili je menadžer u nekoj organizaciji, na kraju će pristupiti analizi efekata odlučenog, da bi se u narednoj situaciji koristio metod primjera dobre prakse, da bi greške, propusti, nepravovremenost sl. mogli biti izbjegnuti.

Tako menadžer odlučivanja postaje kompetentniji za donošenje novih odluka, jer svako iskustvo jača njegovo samopouzdanje, povećava hrabrost i spremnost na rizik, koji su nužni elementi procesa odlučivanja.

Naša “balkanska žena” je najčešće ovdje u problemu, jer neslaganje sa njenim idejama, nedostatak podrške, prvo i najčešće od partnera, a onda od roditelja ili djece, ljulja njeno samopouzdanje i ona često, stavljajući harmoniju porodice na prvo mjesto, odustaje ili odugovlači sa donošenjem i životnih i poslovnih odluka.

Pravovremeno donošenje odluka u različitim sektorima poslovanja

Da li se na isti način donose odluke u svim sferama života, ili je jedna vrsta odgovornosti donijeti poslovnu odluku, a sasvim druga vrsta odgovornosti donijeti odluku koja je privatnog karaktera? Koliko način donošenja privatnih odluka utiče na način donošenja poslovnih odluka? Da li odluke koje su vezane za lični život možda mogu biti izdvojene od svih drugih odluka koje su vezane za posao, politiku, javnu upravu, obrazovanje kao sistem, zdravstvo, privredu, turizam, humanitarni rad, diplomatiju? Ili da ih nazovemo odlukama koje su vezane za poslovnu strategiju? Jer se ne tiču samo pojedinca, nego trebaju biti posljedice mišljenja pripadnika tima, grupe, članova lokalne zajednice, poslovne organizacije, udruženje, državne uprave…

U preduzetništvu je za donošenje kvalitetnih odluka vrlo bitna uloga pojedinca, njegova preduzetnička vizija, harizma, ideja, jer preduzetništvo je nešto što polazi od pojedinca, koji uočava prilike, šanske, mogućnosti i onda stvara ideju, koju će uspješno razvijati u zavisnosti od okruženja.

Maksimalni efekti preduzetništva su evidenti uvijek kada je menadžer – vizionar bio spreman, brz i uporan da odluku donese pravovremeno: imam ideju, potrebne informacije, kadrovski potencijal i odmah krećem u ovaj posao, vidim da je moguće ostvariti profit, uz maksimalno oprezne poteze, jer postoje i rizici, vezani za ovu odluku. No, rizici me neće spriječiti da se upustim u posao.

Za donošenje marketinških upravljačkih odluka i obezbjeđenje željene tržisne pozicije, neophodne su pravovremene, adekvatno pripremljene i efikasne informacije“ – Klincov, 2010.

Odluka da se započne posao nakon što se čekalo da se pokaže kako će proći onaj što je prije mene odlučio da na tržište ponudi ono čega nema, to je uglavnom zakašnjela odluka i ni blizu nema efekte, kao kod preduzetnika koji je prvi prepoznao priliku i krenuo u realizaciju odluke, spreman da se nosi sa svim rizicima koje će sresti na svom putu. I preuranjena odluka je rizična, jer može da iscrpi potencijale preduzetnika i da naknadni rezultati ne budu dovoljni da pokriju troškove koji su opteretili posao, dok se nije pojavila prva zarada.

U tekstu, koji je objavlјen u okviru projekta “Veštine preduzetništva”: nalazimo tvrdnju da se vještina donošenja pravovremenih i kvalitetnih odluka može naučiti. Uglavnom se te vještine i uspješno primjenjivati, jedino se ne smije zanemariti činjenica da se nekada može zaglaviti u prevelikom teoretisanju i u moru sakupljenih informacija o predmetu odlučivanja. Nekada zaista ne pobijedi svjesni dio čovjeka, nego podsvjesna snaga ili nesvjesni dio ličnosti… pa nakon što prođe, pojedinac se upita : „kako mi je ovo pošlo za rukom“ „kako sam ovako promašio? Svima se desilo i da sebe iznenade pozitivnim efektom pravovremene odluke, koja ima samo jednu važnu poruku: „Ko nije krenuo nije ni stigao“.

ZAKLJUČAK

Odlučivanje, kao poslovna strategija, izdiferencirano je kroz ustaljene procedure u menadžmentu, gdje postoje pravila koja treba da se nauče, usvoje i slijede. Na taj način se broj nepravovremenih i pogrešnih i preuranjenih ili zakašnjelih odluka može smanjiti, ali se ovo odnosi na javni sektor, potiku i globalne oblasti našeg življenja. No, kako je čovjek jedino svjesno biće na Zemlji, najviše od njega samog zavisi koliko će biti spreman da uči, a i da osluškuje svoj instikt, te da dozvoli inovacije u svom životu i da ih spoji sa svojom ličnom kreativnošću u svakom procesu donošenja važnih odluka.

Pojedinac se obrazuje, uči, analizira i osluškuje svoje okruženje, posebno u pogledu privatnog života i stanja na tržištu svega: rada, karijere, menadžmenta i marketinga, te na osnovu tog svega gradi svoju životnu i poslovnu strategiju, čiji je najvažniji elemenat donošenje odluka, a onda i njihova pravovremenost. Svaki čovjek je menadžer svog privatnog života, a tek onda menadžer na nekoj poslovnoj i karijernoj poziciji.

Način donošenja odluka u privatnom životu se reflektuje na način donošenja odluka u poslovnom životu pojedinca. Pravovremenost je najvažnija osobina menadžmenta odlučivanja, kriznog menadžmenta i menadžmenta razvoja, što daje izuzetnu važnost ovoj tematici.