Međunarodni dan žena – Dan jednakosti i zajedništva
Piše:Pravni kompas, Jasna Paunović
Godina ima, ne računajući prijestupnu 365 dana. Čovjek ne bi povjerovao, ali činjenica je da je svaki od tih dana, s rijetkim izuzecima, proglašen ili Međunarodnim danom ili Svjetskim danom ili samo Danom nečega ili nekoga.
A kako se Zemlja nekako prebrzo okreće oko Sunca, godina ni nema dovoljan broj dana za obilježavanje svega što želimo. Stoga ima dana koji se diče višestrukim proglašenjima pa je tako na primjer 20. ožujka Međunarodni dan sreće, ali i Svjetski dan pripovijedanja i Međunarodni dan frankofonije to jest francuskog jezika.
Ima, dakako, i egzotičnijih dana pa je na primjer 5. kolovoza Međunarodni dan piva, a imamo još i Međunarodni dan čaja, Svjetski dan čokolade, Svjetski dan pčela i tako dalje, da ne nabrajamo sada stotine raznih dana tijekom kojih bismo se trebalo prisjetiti važnosti nečega čemu je taj dan posvećen. Najveći broj tih “posvećenih” dana proglasili su za takve Ujedinjeni Narodi i to ponajviše tijekom posljednjih nekoliko desetljeća.
No, ima jedan dan među svim tim znamenitim danima koji se posebno ističe, koji je po svojim dosezima, po važnosti, po sadržajnosti, po dubini poruke, po brojnosti ljudi kojima je posvećen, u stvari od svih dana najvažniji dan za poticaj na razmišljanje o onome što simbolizira. To je superdan. Međunarodni dan žena, 8. ožujak. Proglašen je takvim godine 1910. na ženskoj konferenciji Socijalističke interancionale u Kopenhagenu, a na prijedlog njemačke socijalistkinje Clare Zetkin.
Taj je datum odabran u spomen na 8. ožujka davne 1857. kada je u New Yorku prosvjedovalo tisuće žena zbog loših radnih uvjeta. Prosvjed je dakako grubo ugušila policija, ali probuđeni duh pravednog bunta žena, koje čine polovicu čovječanstva, nije više mogao biti ugašen.
Od tada, od 1910., Međunarodni dan žena 8. ožujka obilježava se više ili manje, kako kada i kako gdje, jer se odnos prema njemu zbog političkih i društvenih promjena mijenjao. Tijekom 1930-tih godina se prestao obilježavati u zapadnim zemljama, jer se povezivao s komunizmom, dok je u Sovjetskom Savezu proglašen državnim praznikom.
Povezivanje Međunarodnog dana žena s društvenim preokretima nije ispravno, jer duh poruka koji u sebi nosi taj dan nadilazi sve moguće i nemoguće političke i ine razlike. Borba čitave jedne polovice čovječanstva za ravnopravnost s drugom polovicom čovječanstva u prvome je redu humanistički, a ne politički čin.
Međunarodni dan žena mogao bi se nazvati i Međunarodni dan spolne diskriminacije, ili pak Dan antiseksizma ili kako vam drago.
Danas u mnogim zemljama, ali ne u svima, žene uživaju ista prava kao muški spol, premda na mikrorazinama i dalje ima brojnih slučajeva diskriminacije i nasilja. Istina, žene su zastupljene i u visokoj politici nekih zemalja, nalaze se i na najvišim predsjedničkim položajima, no ima zemalja gdje je još uvijek ukorijenjena patrijarhalna tradicija. No tijekom vremena slamaju se stari i nastaju novi, zdraviji, ravnopravniji odnosi među spolovima.
Iz beskrajnog broja primjera, nabrajanje kojih bi zahtijevalo stranice i stranice, dovoljan je samo jedan: Do pobjede kineske revolucije 1948. u mnogoljudnoj Kini je bilo uobičajeno da se djevojčicama stopala sapinju kalupom kako bi se spriječio njihov rast, jer je malo žensko stopalo bio znak ženstvenosti. To je izazivalo silnu patnju pri rastu stopala, njihovu deformaciju i posljedično tome onesposobljavanje milijuna djevojaka za normalan život i rad. Nove revolucionarne kineske vlasti strogo su zabranile tu ogavnu praksu i od tada su se stotine milijuna žena pridružile muškarcima u brojnim zanimanjima, što je dalo neviđeni zamah kineskom gospodarstvu.
Sretan nam (svima) dakle Međunarodni dan žena kao podsjetnik da i dalje ustrajemo na putu borbe protiv spolne nejednakosti u obliku predrasuda, gluposti, nepravdi, besmislene tradicije ili pak jednostavno neljudskog ponašanja.
Ne postoji vrsta zvana “žena” ni vrsta zvana “muškarac”. Čovjek je samo jedna jedinstvena vrsta. Samo zajedno možemo dalje. Kao što je to biološka činjenica, tako mora biti I društvena. Stoga je Međunarodni dan žena na neki način i dan svih nas – ljudi.
Foto: Pexels.com
Međunarodni dan žena – Dan jednakosti i zajedništva
Piše:Pravni kompas, Jasna Paunović
Godina ima, ne računajući prijestupnu 365 dana. Čovjek ne bi povjerovao, ali činjenica je da je svaki od tih dana, s rijetkim izuzecima, proglašen ili Međunarodnim danom ili Svjetskim danom ili samo Danom nečega ili nekoga.
A kako se Zemlja nekako prebrzo okreće oko Sunca, godina ni nema dovoljan broj dana za obilježavanje svega što želimo. Stoga ima dana koji se diče višestrukim proglašenjima pa je tako na primjer 20. ožujka Međunarodni dan sreće, ali i Svjetski dan pripovijedanja i Međunarodni dan frankofonije to jest francuskog jezika.
Ima, dakako, i egzotičnijih dana pa je na primjer 5. kolovoza Međunarodni dan piva, a imamo još i Međunarodni dan čaja, Svjetski dan čokolade, Svjetski dan pčela i tako dalje, da ne nabrajamo sada stotine raznih dana tijekom kojih bismo se trebalo prisjetiti važnosti nečega čemu je taj dan posvećen. Najveći broj tih “posvećenih” dana proglasili su za takve Ujedinjeni Narodi i to ponajviše tijekom posljednjih nekoliko desetljeća.
No, ima jedan dan među svim tim znamenitim danima koji se posebno ističe, koji je po svojim dosezima, po važnosti, po sadržajnosti, po dubini poruke, po brojnosti ljudi kojima je posvećen, u stvari od svih dana najvažniji dan za poticaj na razmišljanje o onome što simbolizira. To je superdan. Međunarodni dan žena, 8. ožujak. Proglašen je takvim godine 1910. na ženskoj konferenciji Socijalističke interancionale u Kopenhagenu, a na prijedlog njemačke socijalistkinje Clare Zetkin.
Taj je datum odabran u spomen na 8. ožujka davne 1857. kada je u New Yorku prosvjedovalo tisuće žena zbog loših radnih uvjeta. Prosvjed je dakako grubo ugušila policija, ali probuđeni duh pravednog bunta žena, koje čine polovicu čovječanstva, nije više mogao biti ugašen.
Od tada, od 1910., Međunarodni dan žena 8. ožujka obilježava se više ili manje, kako kada i kako gdje, jer se odnos prema njemu zbog političkih i društvenih promjena mijenjao. Tijekom 1930-tih godina se prestao obilježavati u zapadnim zemljama, jer se povezivao s komunizmom, dok je u Sovjetskom Savezu proglašen državnim praznikom.
Povezivanje Međunarodnog dana žena s društvenim preokretima nije ispravno, jer duh poruka koji u sebi nosi taj dan nadilazi sve moguće i nemoguće političke i ine razlike. Borba čitave jedne polovice čovječanstva za ravnopravnost s drugom polovicom čovječanstva u prvome je redu humanistički, a ne politički čin.
Međunarodni dan žena mogao bi se nazvati i Međunarodni dan spolne diskriminacije, ili pak Dan antiseksizma ili kako vam drago.
Danas u mnogim zemljama, ali ne u svima, žene uživaju ista prava kao muški spol, premda na mikrorazinama i dalje ima brojnih slučajeva diskriminacije i nasilja. Istina, žene su zastupljene i u visokoj politici nekih zemalja, nalaze se i na najvišim predsjedničkim položajima, no ima zemalja gdje je još uvijek ukorijenjena patrijarhalna tradicija. No tijekom vremena slamaju se stari i nastaju novi, zdraviji, ravnopravniji odnosi među spolovima.
Iz beskrajnog broja primjera, nabrajanje kojih bi zahtijevalo stranice i stranice, dovoljan je samo jedan: Do pobjede kineske revolucije 1948. u mnogoljudnoj Kini je bilo uobičajeno da se djevojčicama stopala sapinju kalupom kako bi se spriječio njihov rast, jer je malo žensko stopalo bio znak ženstvenosti. To je izazivalo silnu patnju pri rastu stopala, njihovu deformaciju i posljedično tome onesposobljavanje milijuna djevojaka za normalan život i rad. Nove revolucionarne kineske vlasti strogo su zabranile tu ogavnu praksu i od tada su se stotine milijuna žena pridružile muškarcima u brojnim zanimanjima, što je dalo neviđeni zamah kineskom gospodarstvu.
Sretan nam (svima) dakle Međunarodni dan žena kao podsjetnik da i dalje ustrajemo na putu borbe protiv spolne nejednakosti u obliku predrasuda, gluposti, nepravdi, besmislene tradicije ili pak jednostavno neljudskog ponašanja.
Ne postoji vrsta zvana “žena” ni vrsta zvana “muškarac”. Čovjek je samo jedna jedinstvena vrsta. Samo zajedno možemo dalje. Kao što je to biološka činjenica, tako mora biti I društvena. Stoga je Međunarodni dan žena na neki način i dan svih nas – ljudi.