Na najvišim sudovima u RH muškarci imaju apsolutnu većinu RAVNOPRAVNOST ŽENA U PRAVNOJ PROFESIJI
Autorica teksta: Iva Babić, Odvjetnica
Sukladno odredbama Zakona o ravnopravnosti spolova (NN 82/08, 69/17), ravnopravnost spolova znači da su žene i muškarci jednako prisutni u svim područjima javnog i privatnog života, da imaju jednak status, jednake mogućnosti za ostvarivanje svih prava, kao i jednaku korist od ostvarenih rezultata.
Diskriminacija na temelju spola označava svaku razliku, isključenje ili ograničenje učinjeno na osnovi spola kojemu je posljedica ili svrha ugrožavanje ili onemogućavanje priznanja, uživanja ili korištenja ljudskih prava i osnovnih sloboda u političkom, gospodarskom, društvenom, obrazovnom, socijalnom, kulturnom, građanskom ili drugom području na osnovi ravnopravnosti muškaraca i žena. Naravno, zabranjena je i diskriminacija na temelju bračnog i obiteljskog statusa, kao i nepovoljnije postupanje prema ženama na osnovi trudnoće i materinstva.
Pravna profesija općenito uključuje različite grane, i to pravnu znanost, sudstvo, Državno odvjetništvo, odvjetništvo i korporativni sektor. Na samom početku obrazovanja pravnika, na Pravnom fakultetu, tradicionalno je zastupljen veći broj žena u odnosu na muškarce pa oko 70% diplomiranih na Pravnim fakultetima u Hrvatskoj čine žene. Žene su u sličnom postotku, od oko 70%, zastupljene na prvostupanjskim sudovima (Općinski, Trgovački, Prekršajni sud) obnašajući dužnost sutkinja, međutim ta brojka pada na višim sudovima te je zastupljenost žena kao sutkinja na županijskim sudovima oko 60%, na Vrhovnom sudu RH oko 36% te konačno na Ustavnom sudu RH značajno niža s oko 23% s obzirom na samo tri ustavne sutkinje od ukupno trinaest članova Ustavnog suda RH.
Iz navedenog proizlazi kako su žene adekvatno zastupljene na prvostupanjskim, pa čak i na županijskim sudovima, međutim na najvišim sudovima u Republici Hrvatskoj muškarci ipak imaju apsolutnu većinu. U Državnom odvjetništvu su žene većinski zastupljene na svim razinama, te su žene činile 69,65% državnoodvjetničkih dužnosnika u 2019. godini, a u ukupnoj strukturi zaposlenih osoba u državnim odvjetništvima žene čine 80,57%. U privatnom sektoru, koji uključuje odvjetništvo i korporativni sektor, žene su ipak zastupljene u manjoj mjeri.
Naime, tijela državne uprave i pravne osobe u pretežitom vlasništvu države obvezna su primjenjivati posebne mjere i donijeti planove djelovanja za promicanje i uspostavljanje ravnopravnosti spolova, dok takva obaveza nije izrijekom propisana za privatni sektor. Dakle, na tijela državne uprave primjenjuju se tzv. Posebne mjere koje predstavljaju specifične pogodnosti kojima se osobama određenog spola omogućuje ravnopravno sudjelovanje u javnom životu, otklanjaju postojeće nejednakosti ili im se osiguravaju prava u kojima su ranije bili uskraćeni. Odnosno, posebne mjere su zapravo tzv. pozitivna diskriminacija koja se uvodi privremeno sukladno Zakonu o ravnopravnosti spolova s ciljem ostvarivanja stvarne ravnopravnosti žena i muškaraca i ne smatra se diskriminacijom.
„Žene su adekvatno zastupljene na prvostupanjskim, pa čak i na županijskim sudovima, međutim na najvišim sudovima u Republici Hrvatskoj muškarci ipak imaju apsolutnu većinu.“ – Iva Babić
U privatnom sektoru, pogotovo na rukovodećim pozicijama, je sukladno dostupnim podacima, i dalje značajno manja zastupljenost žena. Tako je u odvjetništvu zastupljenost žena oko 40%, dok je taj postotak veći među odvjetničkim vježbenicima kada je zastupljenost oko 70% u odnosu na muškarce. U korporativnom sektoru, zastupljenost žena na rukovodećim pozicijama je također niža u odnosu na muškarce na istim pozicijama. Iz prethodno navedenog jasno proizlazi da su žene adekvatno zastupljene na nižim pozicijama u pravnoj profesiji, dok je njihova zastupljenost na najvišim sudovima u Republici Hrvatskoj te na rukovodećim pozicijama u privatnom sektoru i dalje nezadovoljavajuća.
Prilikom ocjene ravnopravnosti odnosno potencijalne neravnopravnosti žena u pravnoj profesiji u odnosu na muškarce, potrebno je kao osnovni faktor uzeti u obzir i visinu plaća koju žena i muškarac primaju za obavljanje jednakog odnosno jednakovrijednog rada ili obavljanje poslova istog radnog mjesta. Dok su podaci o plaćama u državnom sektoru javno dostupni te se plaće ne bi smjele razlikovati ovisno o tome obavlja li pojedini posao žena ili muškarac, situacija u privatnom sektoru nije transparentna te je kao i u svim ostalim profesijama, nažalost još uvijek nerijetko da su muškarci plaćeni više od žena.
Sukladno podacima Europske Unije, razlika u plaći između žena i muškaraca za jednak rad u Hrvatskoj iznosi u prosjeku 11,6 % u korist muškaraca. Naravno, potrebno je uzeti u obzir i ostale beneficije, odnosno ostala uskraćivanja beneficija koja se nažalost često javljaju kod žena u odnosu na muškarce. Razlika u plaćama povećava se s godinama, kako se gradi karijera i rastu obiteljske obaveze te se razlike dodatno povećavaju i žene su u starosti u većem riziku siromaštva i socijalne isključenosti (razlika u mirovinama muškaraca i žena bila je oko 36% u 2017. godini).
Iako je s godinama zastupljenost žena sve veća te kao društvo napredujemo u adekvatnoj primjeni ravnopravnosti spolova, potreban je još dalek put da ta ravnopravnost bude zaista i realno ostvarena na svim razinama te da diskriminacija na temelju spola bude svedena na najnižu moguću razinu u svim profesijama, pa tako i u pravnoj profesiji.
Nekadašnja sutkinja Vrhovnog suda SAD-a, preminula Ruth Bader Ginsburg, koja se cijeli život borila za prava žena, ravnopravnost spolova i ukidanje spolne diskriminacije, jednom je prilikom rekla: “When I’m sometimes asked ‘When will there be enough (women on the Supreme Court)?’ and my answer is: ‘When there are nine.’ People are shocked. But there’d been nine men, and nobody’s ever raised a question about that.
2/Podaci preuzeti s libela.org:„Želimo srušiti stakleni strop u pravnoj profesiji“, objavljeno dana 20.04.2015. godine.
3 /Podaci preuzeti sa stranica Europskog parlamenta.
Foto: Stock
Na najvišim sudovima u RH muškarci imaju apsolutnu većinu RAVNOPRAVNOST ŽENA U PRAVNOJ PROFESIJI
Autorica teksta: Iva Babić, Odvjetnica
Sukladno odredbama Zakona o ravnopravnosti spolova (NN 82/08, 69/17), ravnopravnost spolova znači da su žene i muškarci jednako prisutni u svim područjima javnog i privatnog života, da imaju jednak status, jednake mogućnosti za ostvarivanje svih prava, kao i jednaku korist od ostvarenih rezultata.
Diskriminacija na temelju spola označava svaku razliku, isključenje ili ograničenje učinjeno na osnovi spola kojemu je posljedica ili svrha ugrožavanje ili onemogućavanje priznanja, uživanja ili korištenja ljudskih prava i osnovnih sloboda u političkom, gospodarskom, društvenom, obrazovnom, socijalnom, kulturnom, građanskom ili drugom području na osnovi ravnopravnosti muškaraca i žena. Naravno, zabranjena je i diskriminacija na temelju bračnog i obiteljskog statusa, kao i nepovoljnije postupanje prema ženama na osnovi trudnoće i materinstva.
Pravna profesija općenito uključuje različite grane, i to pravnu znanost, sudstvo, Državno odvjetništvo, odvjetništvo i korporativni sektor. Na samom početku obrazovanja pravnika, na Pravnom fakultetu, tradicionalno je zastupljen veći broj žena u odnosu na muškarce pa oko 70% diplomiranih na Pravnim fakultetima u Hrvatskoj čine žene. Žene su u sličnom postotku, od oko 70%, zastupljene na prvostupanjskim sudovima (Općinski, Trgovački, Prekršajni sud) obnašajući dužnost sutkinja, međutim ta brojka pada na višim sudovima te je zastupljenost žena kao sutkinja na županijskim sudovima oko 60%, na Vrhovnom sudu RH oko 36% te konačno na Ustavnom sudu RH značajno niža s oko 23% s obzirom na samo tri ustavne sutkinje od ukupno trinaest članova Ustavnog suda RH.
Iz navedenog proizlazi kako su žene adekvatno zastupljene na prvostupanjskim, pa čak i na županijskim sudovima, međutim na najvišim sudovima u Republici Hrvatskoj muškarci ipak imaju apsolutnu većinu. U Državnom odvjetništvu su žene većinski zastupljene na svim razinama, te su žene činile 69,65% državnoodvjetničkih dužnosnika u 2019. godini, a u ukupnoj strukturi zaposlenih osoba u državnim odvjetništvima žene čine 80,57%. U privatnom sektoru, koji uključuje odvjetništvo i korporativni sektor, žene su ipak zastupljene u manjoj mjeri.
Naime, tijela državne uprave i pravne osobe u pretežitom vlasništvu države obvezna su primjenjivati posebne mjere i donijeti planove djelovanja za promicanje i uspostavljanje ravnopravnosti spolova, dok takva obaveza nije izrijekom propisana za privatni sektor. Dakle, na tijela državne uprave primjenjuju se tzv. Posebne mjere koje predstavljaju specifične pogodnosti kojima se osobama određenog spola omogućuje ravnopravno sudjelovanje u javnom životu, otklanjaju postojeće nejednakosti ili im se osiguravaju prava u kojima su ranije bili uskraćeni. Odnosno, posebne mjere su zapravo tzv. pozitivna diskriminacija koja se uvodi privremeno sukladno Zakonu o ravnopravnosti spolova s ciljem ostvarivanja stvarne ravnopravnosti žena i muškaraca i ne smatra se diskriminacijom.
„Žene su adekvatno zastupljene na prvostupanjskim, pa čak i na županijskim sudovima, međutim na najvišim sudovima u Republici Hrvatskoj muškarci ipak imaju apsolutnu većinu.“ – Iva Babić
U privatnom sektoru, pogotovo na rukovodećim pozicijama, je sukladno dostupnim podacima, i dalje značajno manja zastupljenost žena. Tako je u odvjetništvu zastupljenost žena oko 40%, dok je taj postotak veći među odvjetničkim vježbenicima kada je zastupljenost oko 70% u odnosu na muškarce. U korporativnom sektoru, zastupljenost žena na rukovodećim pozicijama je također niža u odnosu na muškarce na istim pozicijama. Iz prethodno navedenog jasno proizlazi da su žene adekvatno zastupljene na nižim pozicijama u pravnoj profesiji, dok je njihova zastupljenost na najvišim sudovima u Republici Hrvatskoj te na rukovodećim pozicijama u privatnom sektoru i dalje nezadovoljavajuća.
Prilikom ocjene ravnopravnosti odnosno potencijalne neravnopravnosti žena u pravnoj profesiji u odnosu na muškarce, potrebno je kao osnovni faktor uzeti u obzir i visinu plaća koju žena i muškarac primaju za obavljanje jednakog odnosno jednakovrijednog rada ili obavljanje poslova istog radnog mjesta. Dok su podaci o plaćama u državnom sektoru javno dostupni te se plaće ne bi smjele razlikovati ovisno o tome obavlja li pojedini posao žena ili muškarac, situacija u privatnom sektoru nije transparentna te je kao i u svim ostalim profesijama, nažalost još uvijek nerijetko da su muškarci plaćeni više od žena.
Sukladno podacima Europske Unije, razlika u plaći između žena i muškaraca za jednak rad u Hrvatskoj iznosi u prosjeku 11,6 % u korist muškaraca. Naravno, potrebno je uzeti u obzir i ostale beneficije, odnosno ostala uskraćivanja beneficija koja se nažalost često javljaju kod žena u odnosu na muškarce. Razlika u plaćama povećava se s godinama, kako se gradi karijera i rastu obiteljske obaveze te se razlike dodatno povećavaju i žene su u starosti u većem riziku siromaštva i socijalne isključenosti (razlika u mirovinama muškaraca i žena bila je oko 36% u 2017. godini).
Iako je s godinama zastupljenost žena sve veća te kao društvo napredujemo u adekvatnoj primjeni ravnopravnosti spolova, potreban je još dalek put da ta ravnopravnost bude zaista i realno ostvarena na svim razinama te da diskriminacija na temelju spola bude svedena na najnižu moguću razinu u svim profesijama, pa tako i u pravnoj profesiji.
Nekadašnja sutkinja Vrhovnog suda SAD-a, preminula Ruth Bader Ginsburg, koja se cijeli život borila za prava žena, ravnopravnost spolova i ukidanje spolne diskriminacije, jednom je prilikom rekla: “When I’m sometimes asked ‘When will there be enough (women on the Supreme Court)?’ and my answer is: ‘When there are nine.’ People are shocked. But there’d been nine men, and nobody’s ever raised a question about that.
2/Podaci preuzeti s libela.org:„Želimo srušiti stakleni strop u pravnoj profesiji“, objavljeno dana 20.04.2015. godine.
3 /Podaci preuzeti sa stranica Europskog parlamenta.