U poslovnom svijetu rast se često povezuje s većim brojem zaposlenih, više klijenata i širenjem ponude. Vedran Obradović, osnivač i brand dizajner zagrebačkog Vizura Studija, odabrao je drugačiji put. Svoj studio svjesno je zadržao kao one-person business, specijalizirao se za B2B i tehnološke kompanije te iz Zagreba radi i s međunarodnim klijentima. S Vedranom smo razgovarali o tome zašto veće ne mora uvijek značiti bolje, gdje su prednosti i granice samostalnog poslovanja te kako danas definira poslovni rast.

PROMO

Kako je nastala Vizura Studio i zašto si odlučio ostati one-person studio umjesto graditi klasičnu agenciju?

 

Vizura Studio je nastao iz načina na koji sam već radio, a ne iz plana da jednog dana imam agenciju s određenim brojem ljudi. Kroz godine mi je postalo jasno da mi najviše odgovara kada mogu biti blizu problema od prvog razgovora do zadnje dizajnerske odluke. Isti kontekst koji dobijem u razgovoru s osnivačem ili marketing timom želim zadržati i kada radim strategiju, identitet, smjernice ili web.

 

Zato one-person model ne doživljavam kao privremenu fazu koju moram prerasti. To je svjestan operativni izbor. Naravno, ima granice, ali mi daje vrlo jasnu odgovornost. Klijent zna tko razmišlja, tko donosi dizajnerske odluke i tko na kraju stoji iza rezultata.

 

Kada si shvatio da rast broja klijenata, usluga i ljudi ne znači nužno i bolji posao?

 

Nije postojao jedan trenutak u kojem sam to shvatio. Više je bio proces. Kada radiš kreativni posao lako je pomiješati veću količinu s napretkom. Više upita, više paralelnih projekata i širi popis usluga mogu izgledati kao rast, ali istovremeno mogu smanjiti vrijeme za razmišljanje i kvalitetu odluka.

Meni je korisnije postalo pitanje što želim raditi dublje, a ne što još mogu dodati. Kada sam počeo jače filtrirati projekte i fokusirati studio, kvaliteta rada i sam proces postali su mi važniji pokazatelji od same količine.

Zašto si se odlučio specijalizirati upravo za B2B i tehnološke kompanije?

 

Zato što me privlače problemi kod kojih dizajn nije samo pitanje izgleda. B2B i tehnološke kompanije često imaju stvarnu sposobnost, složen proizvod ili ozbiljnu ekspertizu, ali tržištu nije uvijek odmah jasno što ih čini drugačijima i zašto bi im trebalo vjerovati.

 

Tu mi je posao zanimljiv. Treba razumjeti kompleksnu stvar, pronaći što je stvarno važno i onda izgraditi sustav koji je čini jasnijom bez banaliziranja. Identitet, jezik, struktura weba i način na koji se prikazuje dokaz moraju raditi zajedno. To je puno bliže načinu na koji volim razmišljati nego ideji da je branding samo vizualno uljepšavanje.

 

Koje su najveće prednosti toga da ista osoba vodi klijenta od prvog razgovora i strategije do završnog dizajna?

 

Najveća prednost je kontinuitet. informacija se ne mora nekoliko puta prevoditi između prodaje, strategije, accounta i dizajna. ako na prvom razgovoru čujem zašto je neka razlika važna kupcu, taj razlog mogu nositi kroz cijeli projekt i provjeravati ga u svakoj odluci.

 

Druga prednost je odgovornost. Nema puno prostora da se odluka izgubi između uloga. To ne znači da je jedna osoba automatski bolja od tima, niti da timovi nemaju velike prednosti. Znači samo da moj model uklanja dio handoffa i daje klijentu izravan odnos s osobom koja rad stvarno oblikuje.

 

Koje su, s druge strane, najveće granice takvog modela, posebno kada je riječ o kapacitetu, delegiranju i prihvaćanju novih projekata?

 

Kapacitet je stvarna granica i nema smisla glumiti da nije. Ne mogu paralelno preuzeti isti broj projekata kao veća agencija niti mogu jednostavno dodati još ljudi kada se raspored napuni. Zbog toga moram biti pažljiviji s tim što prihvaćam, kako planiram projekt i koliko prostora ostavljam za razmišljanje.

 

Delegiranje je također drugačije jer je vrijednost modela upravo u kontinuitetu senior rada. Ako bih počeo delegirati ključne odluke samo da povećam volumen, brzo bih razbio razlog zbog kojeg model postoji. Zato je dio rasta i naučiti reći ne projektu koji vremenski ili sadržajno ne stane.

 

Kako uspijevaš iz Zagreba raditi za međunarodne klijente i što je najvažnije za stjecanje njihova povjerenja?

 

Kod ovakvog rada lokacija je puno manje važna nego prije, ali povjerenje se ne dobije samo zato što svi mogu otvoriti Zoom. Međunarodni klijent mora vrlo brzo vidjeti da razumiješ njegov problem, da znaš voditi proces i da će komunikacija biti jasna.

Meni najviše pomažu konkretan rad, jasan način razmišljanja i dosljednost kroz cijeli kontakt.

Portfolio može otvoriti vrata, ali nakon toga povjerenje grade male stvari: dobro postavljeno pitanje, precizan sljedeći korak, realno obećanje i to da ono što kažeš zaista napraviš. Iz Zagreba mogu raditi globalno, ali standard komunikacije mora biti jednako ozbiljan kao da sjedimo u istoj prostoriji.

Danas rast ne mjeriš brojem zaposlenih. Kako ga onda definiraš, kroz kvalitetu projekata, bolje klijente, veće povjerenje, prihode, slobodu ili nešto drugo?

 

Za mene je rast kombinacija nekoliko stvari i ne svodi se na jednu brojku. Želim raditi na problemima koji su sve bliže području u kojem mogu dati najviše, s klijentima koji cijene proces i s dovoljno prostora da posao odradim kako treba. Važni su mi i održiv prihod i sloboda, jer bez toga model nema smisla kao posao.

Najzanimljiviji znak rasta mi je kada ne moraš postati širi da bi postao relevantniji. Ako studio kroz vrijeme može birati preciznije projekte, graditi više povjerenja i raditi kvalitetnije, to mi je zdraviji oblik rasta od povećanja organizacije samo zato što se to obično očekuje.

 

Vedran Obradović

Founder & Brand Designer

Vizura Studio®

Zagreb, Croatia

Foto:privatna arhiva