Mirta Stublić: Kad volja postane talent: Glazba kao prostor rasta i slobode GLAZBA.POVJERENJE.
Razgovarala: Marta Radić
U Glazbenom atelieru Stublić glazba se ne uči samo kroz note i tehniku, već kroz povjerenje, strpljenje i osobni odnos. Mirta Stublić, mag. mus., osnivačica i vlasnica atelijera, u svom radu polazi od uvjerenja da su volja i unutarnja motivacija često važnije od početnog talenta. Kroz sustavan rad, jasnu strukturu i poticajno okruženje, njezini učenici – djeca i odrasli – razvijaju sigurnost u sviranju, slobodu izražavanja i odnos prema glazbi koji nadilazi učionicu. U razgovoru otkriva kako izgleda njezin pedagoški pristup, što ju inspirira i zašto su pogreške na pozornici sastavni dio rasta.
Kako pristupate učenicima koji nisu “klasični talenti”, ali imaju volju i želju?
U radu kroz Glazbeni atelier Stublić naučila sam da početni talent nije presudan. Volja, želja i unutarnja motivacija često su snažniji pokretači od bilo kakve početne procjene. Moj je zadatak prepoznati taj potencijal i dati mu strukturu. Zato gradimo čvrste tehničke temelje – ljestvice, vježbe i pravilnu postavu ruke – jer sigurnost u sviranju klavira donosi slobodu izraza i stabilan napredak.
Je li teže motivirati djecu ili odrasle – i zašto?
Djeca su spontana i iskrena, ali njihova energija ovisi o školskim obvezama i ritmu svakodnevice. Zato im pristupam kreativno – kroz snimanje izvedbi, prilagodbu repertoara i slavljenje malih pobjeda.
Odrasli najčešće dolaze s jasnom pričom – žele ostvariti davni san ili svjesno uložiti u sebe. Taj izbor daje posebnu dubinu radu i stvara odnos povjerenja i partnerstva.
Kako bi izgledao “festival iz snova” za vas – bez ograničenja budžeta i mjesta?
Festival koji spaja klasičnu i filmsku glazbu sa suvremenim aranžmanima, bez stilskih granica. Intiman prostor susreta izvođača i publike, generacija i ideja. Za mene je glazba i umjetnost i prostor povezivanja.
Koja vas glazba u životu najviše inspirira i motivira?
Posebno me inspiriraju klavirske obrade filmske glazbe jer nose snažnu emociju i priču. Oduvijek cijenim umjetnike koji su ostali autentični i relevantni kroz vrijeme, poput David Bowie, čija je kreativna širina pokazala da istinska umjetnost nema rok trajanja.
Kako reagirate kada učenik pogriješi na pozornici – smijeh, ohrabrenje ili nešto drugo?
Učenike pripremam na nastupe tako da razumiju kako su sitne pogreške dio procesa. Fokus je na trudu, izražajnosti i osjećaju sigurnosti. Najvažnije mi je da s pozornice odu ponosni na sebe – jer upravo taj osjećaj nosi ih dalje, i u glazbi i u životu.
Kao osnivačica Glazbenog atelierа Stublić vjerujem da je moja uloga ne samo podučavati glazbu, nego stvarati sigurno i poticajno okruženje u kojem svaki pojedinac može rasti – umjetnički i osobno.
PROMO
Foto:Mirta Stublić
Mirta Stublić: Kad volja postane talent: Glazba kao prostor rasta i slobode GLAZBA.POVJERENJE.
Razgovarala: Marta Radić
U Glazbenom atelieru Stublić glazba se ne uči samo kroz note i tehniku, već kroz povjerenje, strpljenje i osobni odnos. Mirta Stublić, mag. mus., osnivačica i vlasnica atelijera, u svom radu polazi od uvjerenja da su volja i unutarnja motivacija često važnije od početnog talenta. Kroz sustavan rad, jasnu strukturu i poticajno okruženje, njezini učenici – djeca i odrasli – razvijaju sigurnost u sviranju, slobodu izražavanja i odnos prema glazbi koji nadilazi učionicu. U razgovoru otkriva kako izgleda njezin pedagoški pristup, što ju inspirira i zašto su pogreške na pozornici sastavni dio rasta.
Kako pristupate učenicima koji nisu “klasični talenti”, ali imaju volju i želju?
U radu kroz Glazbeni atelier Stublić naučila sam da početni talent nije presudan. Volja, želja i unutarnja motivacija često su snažniji pokretači od bilo kakve početne procjene. Moj je zadatak prepoznati taj potencijal i dati mu strukturu. Zato gradimo čvrste tehničke temelje – ljestvice, vježbe i pravilnu postavu ruke – jer sigurnost u sviranju klavira donosi slobodu izraza i stabilan napredak.
Je li teže motivirati djecu ili odrasle – i zašto?
Djeca su spontana i iskrena, ali njihova energija ovisi o školskim obvezama i ritmu svakodnevice. Zato im pristupam kreativno – kroz snimanje izvedbi, prilagodbu repertoara i slavljenje malih pobjeda.
Odrasli najčešće dolaze s jasnom pričom – žele ostvariti davni san ili svjesno uložiti u sebe. Taj izbor daje posebnu dubinu radu i stvara odnos povjerenja i partnerstva.
Kako bi izgledao “festival iz snova” za vas – bez ograničenja budžeta i mjesta?
Festival koji spaja klasičnu i filmsku glazbu sa suvremenim aranžmanima, bez stilskih granica. Intiman prostor susreta izvođača i publike, generacija i ideja. Za mene je glazba i umjetnost i prostor povezivanja.
Koja vas glazba u životu najviše inspirira i motivira?
Posebno me inspiriraju klavirske obrade filmske glazbe jer nose snažnu emociju i priču. Oduvijek cijenim umjetnike koji su ostali autentični i relevantni kroz vrijeme, poput David Bowie, čija je kreativna širina pokazala da istinska umjetnost nema rok trajanja.
Kako reagirate kada učenik pogriješi na pozornici – smijeh, ohrabrenje ili nešto drugo?
Učenike pripremam na nastupe tako da razumiju kako su sitne pogreške dio procesa. Fokus je na trudu, izražajnosti i osjećaju sigurnosti. Najvažnije mi je da s pozornice odu ponosni na sebe – jer upravo taj osjećaj nosi ih dalje, i u glazbi i u životu.
Kao osnivačica Glazbenog atelierа Stublić vjerujem da je moja uloga ne samo podučavati glazbu, nego stvarati sigurno i poticajno okruženje u kojem svaki pojedinac može rasti – umjetnički i osobno.
PROMO
Foto:Mirta Stublić