Razgovarala: Marta Radić

Razgovaramo s Carmen Majetić Pavić, psihologinjom i poslovnom ženom koja iza sebe ima bogato iskustvo rada u velikim sustavima i multinacionalnim kompanijama. Tijekom dugogodišnje karijere pratila je kako se mijenja odnos prema poslu, leadershipu i ljudima – od vremena kada su hijerarhija i autoritet bili ključni, do današnjeg poslovnog okruženja u kojem se sve više cijene autentičnost, emocionalna inteligencija i psihološka sigurnost.

U ovom razgovoru govorimo o tome kako su se zaposlenici i lideri promijenili kroz godine, zašto su mentorstvo i podrška važni posebno za žene liderice te koliko je danas izazovno voditi ljude u vremenu brzih promjena i stalnog pritiska. Dotaknuli smo se i njezinog profesionalnog puta, iskustava iz velikih kompanija te osobnog pogleda na uspjeh, ravnotežu i kvalitetu života.

 

Carmen, koja je najveća promjena koju ste primijetili kod zaposlenika i menadžera kroz godine?

Ljudi su danas mnogo svjesniji važnosti smisla, odnosa i osobne ravnoteže. Nekada su zaposlenici prvenstveno tražili sigurnost i stabilnost, a danas žele imati osjećaj svrhe, mogućnost razvoja i radno okruženje u kojem mogu biti autentični. Posebno mlađe generacije više ne pristaju na kulturu stalnog pritiska i iscrpljivanja, nego traže zdraviji odnos prema poslu i životu.

Promijenila se i uloga menadžera. Leadership se nekada temeljio na hijerarhiji i autoritetu, dok se danas sve više cijene emocionalna inteligencija, sposobnost slušanja i autentična komunikacija. Ljudi više ne slijede titulu, nego osobu kojoj vjeruju.

Digitalizacija i brzina promjena povećale su stres i nesigurnost, pa lideri danas moraju znati upravljati ne samo rezultatima nego i energijom ljudi. Budućnost pripada liderima koji stvaraju psihološki sigurno okruženje u kojem se ljudi mogu razvijati i osjećati viđeno. Brojna istraživanja pokazuju da su kompanije koje njeguju tzv. inkluzivni leadership daleko uspješnije i postižu bolje poslovne rezultate.

 

Koliko su mentorstvo i podrška važni za žene liderice?

Mentorstvo i podrška iznimno su važni, posebno za žene koje često paralelno nose više uloga i odgovornosti. Mnoge imaju znanje i potencijal, ali im nedostaje podrška okoline ili osoba koja će ih ohrabriti da vjeruju sebi i preuzmu vidljiviju lidersku poziciju.

Kroz karijeru sam vidjela koliko jedan razgovor, povjerenje ili iskrena podrška mogu promijeniti nečiji profesionalni put. Mentor ne daje gotova rješenja, nego pomaže osobi da jasnije prepozna vlastite snage i smjer razvoja.

Za žene je posebno važno graditi mreže suradnje umjesto natjecanja. Kada se žene međusobno podržavaju, razvija se i zdravija organizacijska klima. Danas više nego ikad trebamo samosvjesne liderice koje odnose grade na povjerenju, a ne na dokazivanju moći.

 

Je li danas teže voditi ljude nego prije 20 godina?

Na neki način jest, jer su promjene brže, a ljudi imaju veća očekivanja. Prije 20 godina sustavi su bili stabilniji, a zaposlenici su uglavnom prihvaćali autoritet bez puno propitkivanja.

Danas ljudi ne žele samo izvršavati zadatke — žele osjećati da njihov rad ima smisao i da ih se poštuje kao osobe. Zato više nije dovoljno biti stručan ili organiziran; potrebno je znati komunicirati, graditi povjerenje i stvarati sigurnost u nesigurnim vremenima.

To otvara prostor humanijem i autentičnijem leadershipu. Lideri koji razvijaju emocionalnu inteligenciju, koji su spremni pokazati svoju ranjivost i biti empatični danas imaju puno veći utjecaj od onih koji se oslanjaju isključivo na formalnu moć.

Koliko su vas iskustva iz Plive i Kraša oblikovala kao lidericu i psihologinju?

Rad u velikim sustavima poput Pliva i Kraš dao mi je priliku razumjeti koliko su ljudi ključ svakog uspjeha, bez obzira na strategije, procese ili rezultate. Naučila sam koliko su važni međuljudski odnosi, organizacijska kultura i način na koji lideri utječu na motivaciju i psihološku sigurnost zaposlenika.

Pliva mi je donijela iskustvo rada u internacionalnom i vrlo zahtjevnom okruženju s visokim profesionalnim standardima. Kraš me dodatno naučio važnosti tradicije, identiteta i emocionalne povezanosti ljudi s organizacijom.

Ta iskustva oblikovala su moj pristup leadershipu.

Shvatila sam da iza svakog poslovnog izazova stoje ljudi — njihove emocije, strahovi i potencijali. Zato danas u radu spajam poslovno iskustvo i psihologiju, jer vjerujem da održivi rezultati nastaju tamo gdje postoji ravnoteža između učinkovitosti i čovječnosti

Kako danas gledate na uspjeh u odnosu na početak karijere?

Na početku karijere uspjeh sam više povezivala s postignućima i profesionalnim napredovanjem. Važne su mi bile odgovorne pozicije te izazovni projekti.

Danas uspjeh doživljavam mnogo šire i zrelije. Više nije riječ samo o onome što postižemo izvana, nego i o kvaliteti života koju pritom živimo. Važni su mi unutarnji mir, autentični odnosi, osjećaj smisla i mogućnost da svojim radom pozitivno utječem na ljude.

Imate li osjećaj da danas više uživate u životu nego prije?

Da, definitivno. S iskustvom dolazi drugačija vrsta slobode i unutarnjeg mira. Kad smo mlađi, često živimo pod pritiskom očekivanja i potrebe za dokazivanjem. S vremenom naučimo jasnije postavljati prioritete i više cijeniti male, ali važne trenutke.

Danas više uživam u odnosima, razgovorima, vremenu za sebe, prirodi i putovanjima. Naučila sam da sreća i kvaliteta života ne dolazi samo iz velikih uspjeha, nego iz svakodnevne prisutnosti i zahvalnosti. Više ne vjerujem u stalnu utrku, nego u održiv način života i rada. Upravo zato osjećam da danas živim punije i autentičnije nego na početku karijere.

Foto:Privatna arhiva