Joie de vivre dijeta? Yes, please!

Autorica: dr.med., subspecc. Ana Dimova

Specijalist opće kirurgije i uži specijalist digestivne/abdominalne kirurgije

 

 

 

Svakodnevno u ambulanti, ali i privatno, susrećem žene koje stvaraju čuda, pomiču granice, naporno rade i ostvaruju svoje snove.

Nižu poslovne uspjehe kao od šale. Ipak, postoji “fronta” na kojoj se većina od njih osjeća nesigurno i već naveliko umorno od borbe. Tjelesna težina.  I nemojte shvatiti krivo, dio njih doista izgleda odlično, ali zahvaljujući naporima, odricanjima i manijakalnom disciplinom koja svakodnevno ruše njihovu kvalitetu života i osjećaj ugode, vjerojatno ugrožava njihovo zdravlje i SIGURNO ugrožava dugoročni uspjeh mladolikog izgleda.

Još od kad je simbol moći zamijenjen vitkim izgledom, a ne obilno punim konturama kakvim su antički i renesansni autori ocrtavali društvenu moć, vodimo borbu kako si svakodnevno tehnologijom olakšati život, a izgledati vitko.

Pojam FRANCUSKOG PARADOKSA nije nov. Prije tridesetak godina opisano je kako je unatoč dijeti bogatoj zasićenim mastima,
incidencija kardiovaskularnih bolesti u francuskoj populaciji neočekivano niska.

Istovremeno, mnoge zapadne države bilježe abnormalne stope rasta pretilosti ili kardiovaskularnog morbiditeta i mortaliteta,
te prednjače one u kojima je moguće gotovo svaku vrstu namirnice kupiti s “light” ili čak “zero” opcijom.

Ova kontradikcija (op.a. inače zgodno opisana u knjizi “Zašto se Francuskinje ne debljaju”), sada konačno ima i svoju
znanstvenu validaciju. Francuski je paradoks, uz “Kisikov” samo jedan od njih  nekoliko koji su konačno na molekularnom
nivou objašnjeni fenomenom ADAPTIVNE  HOMEOSTAZE.

Najlakše je to opisati na primjeru kisika. Naime, element bez kojeg je život na Zemlji  nezamisliv, u velikim koncentracijama je toksičan. Također, oksidativni stres je prepoznat kao važan korak u nastanku malignih i niza drugih bolesti s kojima
unatoč napretku medicine gubimo bitke.

No, zanimljivo, dokazano je i da kronično, sustavno i diskretno opterećenje slobodnim kisikovim radikalima dovodi do aktivacije gena koji čine naš organizam manje osjetljivim na njih, tj. otpornijim na štetnost.

Jednostavno se ravnoteža organizma “pomjeri” tako da joj oksidativni stres, masnoće ili drugi “štetnici” ne škode toliko.
Isto je tako znanstveno dokazano kako hrana bogata zasićenim mastima, uz određene ekstrakte kojima obiluje crno vino (Francuski paradoks), direktno čini jetru otpornijom na masnu degeneraciju, koja se pak povezuje ne samo s pretilošću, već i s cijelim metaboličkim sindromom (inzulinska rezistencija/diabete mellitus, hipertenzija, kardiovaskularne komplikacije).

S druge strane, pretjerana  fizička aktivnost, iscrpljivanje, deprivacija određene namirnice ili cijele skupine njih, dovodi organizam u stanje “gladi” za time, osjetljivosti na njih, te “kumuje” dugoročnom kontraefektu.

Još jedan zanimljiv primjer je i činjenica da, iako primjena hormonskog nadomjesnog liječenja može smanjiti dobivanje na tjelesnoj težini žena u menopauzi, ne postoji jasan mehanizam kojim hormonske promjene žena te dobi “deblja”.

No, postoje čvrsti dokazi kako u toj dobi žene, unatoč razini profesionalne realizacije (ili čak kao žrtva istoj), bilježe učestalije seksualno i emotivno nezadovoljstvo, poremećaje spavanja i “emotivno jedenje”.

Čini mi se da je ova borba zapravo toliko teška i to teža, što se više borimo.

Možda je zapravo aspekt života u kojem se najviše nameće disciplina, upravo onaj u kojem ju trebamo izgubiti. Pokušajte. Umjesto oskudijevanja u hrani i malog  unosa našim predjelima nepoznatih namirnica, te pretjerivanja u treningu…pokušajte se nakon lagane vožnje ili šetnje počastiti komadom dobrog masnog sira.

Ili čokoladom.

Čašom vina.

Poljupcem.

Ili svime gore navedenim.

Neka se nova “dijeta” zove Joie de vivre!

 

Foto: Ana Dimova i Pexels.com

Joie de vivre dijeta? Yes, please!

Autorica: dr.med., subspecc. Ana Dimova

Specijalist opće kirurgije i uži specijalist digestivne/abdominalne kirurgije

 

 

 

Svakodnevno u ambulanti, ali i privatno, susrećem žene koje stvaraju čuda, pomiču granice, naporno rade i ostvaruju svoje snove.

Nižu poslovne uspjehe kao od šale. Ipak, postoji “fronta” na kojoj se većina od njih osjeća nesigurno i već naveliko umorno od borbe. Tjelesna težina.  I nemojte shvatiti krivo, dio njih doista izgleda odlično, ali zahvaljujući naporima, odricanjima i manijakalnom disciplinom koja svakodnevno ruše njihovu kvalitetu života i osjećaj ugode, vjerojatno ugrožava njihovo zdravlje i SIGURNO ugrožava dugoročni uspjeh mladolikog izgleda.

Još od kad je simbol moći zamijenjen vitkim izgledom, a ne obilno punim konturama kakvim su antički i renesansni autori ocrtavali društvenu moć, vodimo borbu kako si svakodnevno tehnologijom olakšati život, a izgledati vitko.

Pojam FRANCUSKOG PARADOKSA nije nov. Prije tridesetak godina opisano je kako je unatoč dijeti bogatoj zasićenim mastima,
incidencija kardiovaskularnih bolesti u francuskoj populaciji neočekivano niska.

Istovremeno, mnoge zapadne države bilježe abnormalne stope rasta pretilosti ili kardiovaskularnog morbiditeta i mortaliteta,
te prednjače one u kojima je moguće gotovo svaku vrstu namirnice kupiti s “light” ili čak “zero” opcijom.

Ova kontradikcija (op.a. inače zgodno opisana u knjizi “Zašto se Francuskinje ne debljaju”), sada konačno ima i svoju
znanstvenu validaciju. Francuski je paradoks, uz “Kisikov” samo jedan od njih  nekoliko koji su konačno na molekularnom
nivou objašnjeni fenomenom ADAPTIVNE  HOMEOSTAZE.

Najlakše je to opisati na primjeru kisika. Naime, element bez kojeg je život na Zemlji  nezamisliv, u velikim koncentracijama je toksičan. Također, oksidativni stres je prepoznat kao važan korak u nastanku malignih i niza drugih bolesti s kojima
unatoč napretku medicine gubimo bitke.

No, zanimljivo, dokazano je i da kronično, sustavno i diskretno opterećenje slobodnim kisikovim radikalima dovodi do aktivacije gena koji čine naš organizam manje osjetljivim na njih, tj. otpornijim na štetnost.

Jednostavno se ravnoteža organizma “pomjeri” tako da joj oksidativni stres, masnoće ili drugi “štetnici” ne škode toliko.
Isto je tako znanstveno dokazano kako hrana bogata zasićenim mastima, uz određene ekstrakte kojima obiluje crno vino (Francuski paradoks), direktno čini jetru otpornijom na masnu degeneraciju, koja se pak povezuje ne samo s pretilošću, već i s cijelim metaboličkim sindromom (inzulinska rezistencija/diabete mellitus, hipertenzija, kardiovaskularne komplikacije).

S druge strane, pretjerana  fizička aktivnost, iscrpljivanje, deprivacija određene namirnice ili cijele skupine njih, dovodi organizam u stanje “gladi” za time, osjetljivosti na njih, te “kumuje” dugoročnom kontraefektu.

Još jedan zanimljiv primjer je i činjenica da, iako primjena hormonskog nadomjesnog liječenja može smanjiti dobivanje na tjelesnoj težini žena u menopauzi, ne postoji jasan mehanizam kojim hormonske promjene žena te dobi “deblja”.

No, postoje čvrsti dokazi kako u toj dobi žene, unatoč razini profesionalne realizacije (ili čak kao žrtva istoj), bilježe učestalije seksualno i emotivno nezadovoljstvo, poremećaje spavanja i “emotivno jedenje”.

Čini mi se da je ova borba zapravo toliko teška i to teža, što se više borimo.

Možda je zapravo aspekt života u kojem se najviše nameće disciplina, upravo onaj u kojem ju trebamo izgubiti. Pokušajte. Umjesto oskudijevanja u hrani i malog  unosa našim predjelima nepoznatih namirnica, te pretjerivanja u treningu…pokušajte se nakon lagane vožnje ili šetnje počastiti komadom dobrog masnog sira.

Ili čokoladom.

Čašom vina.

Poljupcem.

Ili svime gore navedenim.

Neka se nova “dijeta” zove Joie de vivre!

 

Foto: Ana Dimova i Pexels.com