Categories: Hot, Poslovni razvoj

Kad trud nije dovoljan: Zašto žene i dalje izostaju s popisa za promaknuće
OPET SI IZVISILA ?

Piše:Ivana Radić,biznis coach – pomažem ženama izgraditi samopouzdanje

U mnogim korporativnim sredinama, predani rad, odgovornost i pouzdanost i dalje nisu jamstvo za napredovanje. Posebno ne za žene. I dok jedni grade karijere kroz samopromociju i strategiju vidljivosti, druge ostaju u sjeni – unatoč tome što su često stupovi svojih timova.

“Radim savjesno, ostajem prekovremeno, preuzimam odgovornost. Nadređeni su zadovoljni, kažu mi da nastavim tako. A onda povišica – ode nekome drugome,” kaže jedna dugogodišnja zaposlenica u financijskom sektoru koja je željela ostati anonimna. Njezina priča nije usamljena.

Tihi trud koji prolazi neprimijećeno

Mnoge žene vjeruju da će kvaliteta njihova rada sama po sebi biti prepoznata. Da nije potrebno istupati, isticati se ili tražiti priznanje. No, u korporativnom svijetu to često nije dovoljno. Uloga vidljivosti, asertivnosti i sposobnosti samoprezentacije sve više se pokazuje ključnom za profesionalni napredak.

Ne želim se gurati. Ne želim biti napadna,” čest je stav među zaposlenicama koje ostaju “nevidljive”, iako redovno preuzimaju više odgovornosti od kolega.

Cijena šutnje

Kada promaknuće ili povišica ponovno zaobiđu one koje su ih najviše zaslužile, dolazi do frustracije. Ljutnja, razočaranje i osjećaj bespomoćnosti često ostaju potisnuti – ali s vremenom ostavljaju posljedice.

Mnoge žene u tim trenucima donesu čvrstu odluku: više neće ostajati prekovremeno, neće se dodatno truditi bez priznanja. No, ta odlučnost traje kratko. Osjećaj odgovornosti prema timu, poslu i klijentima brzo prevlada.

“Ne mogu pustiti da drugi ispaštaju. Ljudi računaju na mene. A ja… ja ću izdržati još malo,” govori jedna voditeljica u marketinškoj agenciji.

Gdje je granica?

Pitanje koje se sve češće postavlja u individualnim coaching procesima glasi: Gdje je granica između predanosti i samouništavanja?
I kada postaje jasno da trud, bez aktivne komunikacije i samopromocije, ostaje nevidljiv?

Žene češće internaliziraju nepravdu – okrivljuju sebe, umjesto da analiziraju sustav koji ih zanemaruje. I umjesto da promijene pristup, često prihvate status quo i ostaju na pozicijama koje ih ne cijene.

Vrijeme za promjenu

Da bi se nešto promijenilo, nužno je postaviti granice i preuzeti aktivniju ulogu. To uključuje jasno komuniciranje vlastitih postignuća, izražavanje očekivanja, ali i spremnost da se kaže “Dosta – ovako više ne ide.”

Pitanja koja svaka žena treba sebi postaviti glase:

  • Što konkretno radim da promijenim svoju situaciju?

  • Jesam li dovoljno jasno izrazila što zaslužujem?

  • Koliko ima smisla ostajati ondje gdje moj trud nije prepoznat?

  • Jesam li počela brinuti i o vlastitom zadovoljstvu – ili samo o drugima?

Napredak nije slučajnost. On je rezultat strategije, jasnoće i – hrabrosti da se zauzmemo za sebe.

Besplatan webinar samopouzdanja pogledaj OVDJE.

Foto:Pexels.com

Categories: Hot, Poslovni razvoj

Kad trud nije dovoljan: Zašto žene i dalje izostaju s popisa za promaknuće
OPET SI IZVISILA ?

Piše:Ivana Radić,biznis coach – pomažem ženama izgraditi samopouzdanje

U mnogim korporativnim sredinama, predani rad, odgovornost i pouzdanost i dalje nisu jamstvo za napredovanje. Posebno ne za žene. I dok jedni grade karijere kroz samopromociju i strategiju vidljivosti, druge ostaju u sjeni – unatoč tome što su često stupovi svojih timova.

“Radim savjesno, ostajem prekovremeno, preuzimam odgovornost. Nadređeni su zadovoljni, kažu mi da nastavim tako. A onda povišica – ode nekome drugome,” kaže jedna dugogodišnja zaposlenica u financijskom sektoru koja je željela ostati anonimna. Njezina priča nije usamljena.

Tihi trud koji prolazi neprimijećeno

Mnoge žene vjeruju da će kvaliteta njihova rada sama po sebi biti prepoznata. Da nije potrebno istupati, isticati se ili tražiti priznanje. No, u korporativnom svijetu to često nije dovoljno. Uloga vidljivosti, asertivnosti i sposobnosti samoprezentacije sve više se pokazuje ključnom za profesionalni napredak.

Ne želim se gurati. Ne želim biti napadna,” čest je stav među zaposlenicama koje ostaju “nevidljive”, iako redovno preuzimaju više odgovornosti od kolega.

Cijena šutnje

Kada promaknuće ili povišica ponovno zaobiđu one koje su ih najviše zaslužile, dolazi do frustracije. Ljutnja, razočaranje i osjećaj bespomoćnosti često ostaju potisnuti – ali s vremenom ostavljaju posljedice.

Mnoge žene u tim trenucima donesu čvrstu odluku: više neće ostajati prekovremeno, neće se dodatno truditi bez priznanja. No, ta odlučnost traje kratko. Osjećaj odgovornosti prema timu, poslu i klijentima brzo prevlada.

“Ne mogu pustiti da drugi ispaštaju. Ljudi računaju na mene. A ja… ja ću izdržati još malo,” govori jedna voditeljica u marketinškoj agenciji.

Gdje je granica?

Pitanje koje se sve češće postavlja u individualnim coaching procesima glasi: Gdje je granica između predanosti i samouništavanja?
I kada postaje jasno da trud, bez aktivne komunikacije i samopromocije, ostaje nevidljiv?

Žene češće internaliziraju nepravdu – okrivljuju sebe, umjesto da analiziraju sustav koji ih zanemaruje. I umjesto da promijene pristup, često prihvate status quo i ostaju na pozicijama koje ih ne cijene.

Vrijeme za promjenu

Da bi se nešto promijenilo, nužno je postaviti granice i preuzeti aktivniju ulogu. To uključuje jasno komuniciranje vlastitih postignuća, izražavanje očekivanja, ali i spremnost da se kaže “Dosta – ovako više ne ide.”

Pitanja koja svaka žena treba sebi postaviti glase:

  • Što konkretno radim da promijenim svoju situaciju?

  • Jesam li dovoljno jasno izrazila što zaslužujem?

  • Koliko ima smisla ostajati ondje gdje moj trud nije prepoznat?

  • Jesam li počela brinuti i o vlastitom zadovoljstvu – ili samo o drugima?

Napredak nije slučajnost. On je rezultat strategije, jasnoće i – hrabrosti da se zauzmemo za sebe.

Besplatan webinar samopouzdanja pogledaj OVDJE.

Foto:Pexels.com