U potrazi za balansom Pronađi svoju ravnotežu
Autorica:Ivana Bunjevac Pandurić, ACIPD,mentorica za ljudske potencijale i internu komunikaciju
Na svom prvom poslu kao asistentica direktora pojavila sam se – krivi dan. Trebala sam početi u utorak, a ja sam „osvanula“ u ponedjeljak. Bila sam toliko motivirana i entuzijastična da nisam mogla čekati. Tako sam započela svoju profesionalnu karijeru, s velikim veseljem i odlučnošću, spremna dati sve od sebe.
U uredu sam bila svaki dan po 10 sati. Učila, čitala, pisala, istraživala, ispitivala. Printala, kopirala, nosila kave. Bila sam ona koja je (uglavnom) prva dolazila na posao i posljednja odlazila kući.
Kasnije, kao voditeljica ljudskih resursa, sudjelovala sam na svim edukacijama koje smo organizirali, a koje su se često održavale vikendom. Nisam željela ništa propustiti. Godišnji odmor za mene je bio gubitak vremena jer je bilo toliko posla, planova i želja.
No, život nosi svoje. Kad sam postala mama, sve se promijenilo.
Spletom okolnosti, nisam se vratila na posao tri godine nakon što su došle moje dvije cure. Razlika između njih je dvije godine pa sam imala dvije pelenašice. Spavala sam malo i isprekidano, a dani su bili ispunjeni maženjem, uspavljivanjem, presvlačenjem, kuhanjem, spremanjem, pranjem, igranjem, šetnjama. Pročitala sam stotine slikovnica i skuhala more kašica. Ni u ovom „poslu“ nisam uzimala godišnji.
Faze koje nas oblikuju
Tek danas, s vremenskim odmakom, shvaćam da su ova dva razdoblja bila potpune životne „neravnoteže“. I nije mi nimalo žao što sam kroz njih prošla.
Nije uvijek jednostavno pronaći balans, a ponekad ni ne trebamo trošiti svoje vrijeme i energiju pokušavajući. Neravnoteža nas uči vrijedne lekcije o prioritetima i kako se mijenjamo kroz različite izazove. Testira našu snagu i izdržljivost, pomiče naše granice.
Danas je kod mene ipak došlo vrijeme za ravnotežu. Ona nije savršena, ali je moja i za mene funkcionira.
Svaki dan nalazim vremena za posao, za obitelj, prijatelje i za sebe. Koristim godišnji odmor. Spavam dovoljno (iako i dalje isprekidano jer – ružni snovi, žeđ, hladno, vruće, nestali plišanac…).
Nemam dane u kojima „samo pišem“ ili „samo čistim“ ili „samo sam s djecom“. Svaki je dan jedna nesavršena mješavina privatnog i poslovnog u kojem pronalazim svoju svrhu i sreću.
No, da nije bilo ovih faza neravnoteže, ne bih bila ovdje gdje sam danas.
Da sam težila savršenoj ravnoteži privatnog i poslovnog kada sam tek krenula raditi, ne bih u relativno kratkom vremenu stekla toliko znanja o poslu i prošla brojne edukacije. Da sam se vratila na posao kada sam trebala nakon roditeljskog dopusta, mojoj bi djeci možda nedostajala moja blizina i pažnja pa ne bi bile samostalne i vesele kakve su sada.
Svaka faza nosi svoje izazove i nagrade. Uspone i padove. U svakoj učimo i rastemo. Ponekad je u redu pustiti da neka područja života izmaknu kontroli jer tako usvajamo najvažnije lekcije. Slušajte sebe, nađite svoju (ne)ravnotežu i uživajte u putovanju zvanom život.
Fto:Pexels.com
U potrazi za balansom Pronađi svoju ravnotežu
Autorica:Ivana Bunjevac Pandurić, ACIPD,mentorica za ljudske potencijale i internu komunikaciju
Na svom prvom poslu kao asistentica direktora pojavila sam se – krivi dan. Trebala sam početi u utorak, a ja sam „osvanula“ u ponedjeljak. Bila sam toliko motivirana i entuzijastična da nisam mogla čekati. Tako sam započela svoju profesionalnu karijeru, s velikim veseljem i odlučnošću, spremna dati sve od sebe.
U uredu sam bila svaki dan po 10 sati. Učila, čitala, pisala, istraživala, ispitivala. Printala, kopirala, nosila kave. Bila sam ona koja je (uglavnom) prva dolazila na posao i posljednja odlazila kući.
Kasnije, kao voditeljica ljudskih resursa, sudjelovala sam na svim edukacijama koje smo organizirali, a koje su se često održavale vikendom. Nisam željela ništa propustiti. Godišnji odmor za mene je bio gubitak vremena jer je bilo toliko posla, planova i želja.
No, život nosi svoje. Kad sam postala mama, sve se promijenilo.
Spletom okolnosti, nisam se vratila na posao tri godine nakon što su došle moje dvije cure. Razlika između njih je dvije godine pa sam imala dvije pelenašice. Spavala sam malo i isprekidano, a dani su bili ispunjeni maženjem, uspavljivanjem, presvlačenjem, kuhanjem, spremanjem, pranjem, igranjem, šetnjama. Pročitala sam stotine slikovnica i skuhala more kašica. Ni u ovom „poslu“ nisam uzimala godišnji.
Faze koje nas oblikuju
Tek danas, s vremenskim odmakom, shvaćam da su ova dva razdoblja bila potpune životne „neravnoteže“. I nije mi nimalo žao što sam kroz njih prošla.
Nije uvijek jednostavno pronaći balans, a ponekad ni ne trebamo trošiti svoje vrijeme i energiju pokušavajući. Neravnoteža nas uči vrijedne lekcije o prioritetima i kako se mijenjamo kroz različite izazove. Testira našu snagu i izdržljivost, pomiče naše granice.
Danas je kod mene ipak došlo vrijeme za ravnotežu. Ona nije savršena, ali je moja i za mene funkcionira.
Svaki dan nalazim vremena za posao, za obitelj, prijatelje i za sebe. Koristim godišnji odmor. Spavam dovoljno (iako i dalje isprekidano jer – ružni snovi, žeđ, hladno, vruće, nestali plišanac…).
Nemam dane u kojima „samo pišem“ ili „samo čistim“ ili „samo sam s djecom“. Svaki je dan jedna nesavršena mješavina privatnog i poslovnog u kojem pronalazim svoju svrhu i sreću.
No, da nije bilo ovih faza neravnoteže, ne bih bila ovdje gdje sam danas.
Da sam težila savršenoj ravnoteži privatnog i poslovnog kada sam tek krenula raditi, ne bih u relativno kratkom vremenu stekla toliko znanja o poslu i prošla brojne edukacije. Da sam se vratila na posao kada sam trebala nakon roditeljskog dopusta, mojoj bi djeci možda nedostajala moja blizina i pažnja pa ne bi bile samostalne i vesele kakve su sada.
Svaka faza nosi svoje izazove i nagrade. Uspone i padove. U svakoj učimo i rastemo. Ponekad je u redu pustiti da neka područja života izmaknu kontroli jer tako usvajamo najvažnije lekcije. Slušajte sebe, nađite svoju (ne)ravnotežu i uživajte u putovanju zvanom život.
Fto:Pexels.com
pročitajte još
- Categories: Osobni razvoj