Piše:Tamara Karleuša, dr. med. dent.

Koliko košta svaka bora na mom licu?

Da je brišem jednu po jednu, ili sve odmah?

Koja je metoda najbolja, možda klasična maramica ili neka modernija anti-age terapija?

U stvari zašto ja to pitam, kad znam da su moje bore, samo moje i meni znače? Koliko smijeha je u njima? Koliko suza one ne skrivaju.

Trebam li ih sakriti? Jesam li ružna zbog bora? Trebam li se brinuti zbog istih? Koliko godina imam?

Ne dirajte svoje godine, ne brišite bore s lica, ne budite lutke, budite ljudi.

Svaka bora, podočnjak, nesavršenost na licu, vrijedna je.

Ista ne pokazuje nemar, pokazuje život, točno takav kakav jest. Nekad kiseo, ali češće sladak.

Potrudite se da od limuna napravite limunadu. Bolja je, ukusnija i zdravija.

Mnogi će se čuditi i ovom postu i to je OK, svatko svoju zna.

Moj život je šaren i dok se to šarenilo ocrtava na licu dobro je. Kada mi lice ostane bez boja, tada ću se zamisliti.

Poštujem da smo svi drugačiji, zato predlažem, pogledaj filmove

–             The Truman Show

–             Groundhog Day

i razmisli, želiš li takav život?

Napravi ono što misliš da je za tebe najbolje, ali svakako drži do sebe i do svoje autentičnosti. To ne znači da se trebaš zanemariti.

Kada je teško, smij se kao nekad u školi.

A zubi? Što ćemo sa zubima? Idu li bijeli zubi uz bore na licu?

Naravno, godine i bore upravo moraju biti u skladu sa zdravim i lijepim osmijehom (nisam napisala savršeno bijelim, kao wc pločice).

Tvoje osmijeh priča tvoju priču. Ja sam tu da te savjetujem kako da njeguješ taj tvoj osebujan osmijeh, a ne da ga mijenjaš ili brišeš.

Ne radi od sebe lutku koja nema identitet. Ne dopusti si da ti ruka skriva osmijeh.

Savršeno ne postoji, postojimo mi, ti i ja, točno ovakvi kavi jesmo, sa svim svojim vrlinama, jer mana nemamo. Naše mane su u očima promatrača, a ti promatrači nas ne zanimaju.

Autentični, jedinstveni, jedni i neponovljivi.

Ako se želiš dobro osjećati, ako se želiš slobodno nasmijati, ako želiš biti svoj/svoja, ali muči te tvoj „nesavršeni“ osmijeh, tu sam za tebe.

www.studiostradiot.hr/

 

TIN UJEVIĆ

A što bih jedino potomcima htio razmijeniti u baštinu – bila bi vedrina.