Kako su nas uvjerili da smo slabije?
Piše: Maja Kartuš, Diglossia d.o.o.
Sjedim neki dan na eventu InspireHer u organizaciji portala Ženial. Preda mnom četiri fenomenalne žene. Iz raznih gradova, iz raznih branši. Sve dotjerane kao po špagi, uspješne, realizirane. Sve žongliraju hrpu uloga. Neke imaju djecu. Prošle su uistinu svašta, i karijerno i osobno. Ukratko, žene zmajevi.
Pokušavam zamisliti njihov dan prije nego što su tako savršene sjele na mjesta panelistica u kasno popodne i shvaćam da je bezbroj scenarija.
Jedna je sigurno dan započela buđenjem prije ostalih ukućana da bi pripremila zdrav doručak ili ručak unaprijed ili barem popila kavu u miru prije nego što male noge počnu trčati po stanu.
Druga je možda prvo izvadila rublje iz sušilice i uključila novu rundu u perilici.
Treća je možda jutro nastavila pakiranjem ruksaka za vrtić ili torbe za trening (ne svoje, naravno). Kasnije će tek shvatiti da je na event došla bez ruža, ali ajde, barem su klinci donijeli sve što su trebali u školu/vrtić.
Četvrta je možda započela jutro pozivom bolesnoj majci ili ocu da vidi treba li im što taj dan.
Nakon toga jedna je sigurno u ludilu jutra natjeravala klince da se obuku ili pregovarala o izlasku iz stana barem s obje cipele na nogama (od njih i FBI može učiti o pregovaračkim vještinama).
Kad je konačno stigla u vrtić, druga je pažljivo saslušala sve o taj tjedan aktualnoj Montessori aktivnosti dok je u glavi računala koliko ima minuta do prvog calla.
Treća je možda naručila hranu za psa dok je ulazila u lift i shvatila da sinoć nije napunila mobitel jer je baš kad ga je htjela spojiti na punjač po stoti put čula: „Mamaaaaa, dođi ovo vidjeti!”
Nakon što je prošetala psa ili razvezla djecu, jedna je sigurno telefonirala na putu za posao i pritom se sjetila da u hladnjaku nemaju više jaja. Usput je napravila narudžbu za dostavu hrane za taj tjedan, jer tko još stiže u fizičku trgovinu.
Nakon duge vožnje kroz gužvu, sjela je u svoj ured. Hvala Bogu pa barem tu nema šefa. Tišina isprekidana tipkanjem bila je i više nego opuštajuća.
Baš kad je počela odgovarati na mailove, sjetila se da šogorica slavi rođendan ovaj vikend i počela tražiti savršen poklon za taj savršeno okrugli rođendan. Nakon što je poklon završio u košarici, vratila se na ponude i račune.
Drugoj je stigao podsjetnik za cijepljenje pa je nazvala liječnicu i muža da dogovore termin.
Treću je počela žuljati cipela, ali, srećom, uvijek tegli veliku torbu i cijelu prvu pomoć.
Četvrta je odvezla bolesnog oca na vađenje krvi. I sve to u radnom vremenu, naravno.
Vjerujem da je većina ovih divnih poduzetnica toga dana obavila hrpu poziva, poslala desetke privatnih i poslovnih mailova i poruka, imala barem jedan sastanak i vjerojatno radni ručak (jer zašto jesti u miru, kad možemo pregovarati o cijeni za nadolazeći projekt dok jedemo?). I nakon svega toga, sve su stigle na InspireHer savršeno dotjerane, nasmijane i pozitivne.
I tako iz dana u dan, godinama milijuni žena provode svoje dane. Ako to nije impresivno, ne znam što jest.
Do rođenja sina i konkretnije poduzetničke karijere bila sam uvjerena da su muškarci i žene ravnopravni. Sada više nisam u to sigurna.
I zato nikad ne dopustite da vas uvjere da smo slabije, da manje vrijedimo ili da su muškarci bolji iz ovog ili onog razloga. Kakva glupost! Ono što (mama) poduzetnica napravi u jednom danu dovoljno je materijala za dugometražni film.
Samo se sjetite riječi Ntozake Shange: „Where there is a woman there is magic.”
Maja Kartuš uspješno žonglira ulogama mame, poduzetnice i supruge. S desetogodišnjim iskustvom u poduzetništvu, kao sudska tumačica pomaže malim i velikim društvima da svladaju sve jezične barijere.
Foto:Maja Kartuš
Kako su nas uvjerili da smo slabije?
Piše: Maja Kartuš, Diglossia d.o.o.
Sjedim neki dan na eventu InspireHer u organizaciji portala Ženial. Preda mnom četiri fenomenalne žene. Iz raznih gradova, iz raznih branši. Sve dotjerane kao po špagi, uspješne, realizirane. Sve žongliraju hrpu uloga. Neke imaju djecu. Prošle su uistinu svašta, i karijerno i osobno. Ukratko, žene zmajevi.
Pokušavam zamisliti njihov dan prije nego što su tako savršene sjele na mjesta panelistica u kasno popodne i shvaćam da je bezbroj scenarija.
Jedna je sigurno dan započela buđenjem prije ostalih ukućana da bi pripremila zdrav doručak ili ručak unaprijed ili barem popila kavu u miru prije nego što male noge počnu trčati po stanu.
Druga je možda prvo izvadila rublje iz sušilice i uključila novu rundu u perilici.
Treća je možda jutro nastavila pakiranjem ruksaka za vrtić ili torbe za trening (ne svoje, naravno). Kasnije će tek shvatiti da je na event došla bez ruža, ali ajde, barem su klinci donijeli sve što su trebali u školu/vrtić.
Četvrta je možda započela jutro pozivom bolesnoj majci ili ocu da vidi treba li im što taj dan.
Nakon toga jedna je sigurno u ludilu jutra natjeravala klince da se obuku ili pregovarala o izlasku iz stana barem s obje cipele na nogama (od njih i FBI može učiti o pregovaračkim vještinama).
Kad je konačno stigla u vrtić, druga je pažljivo saslušala sve o taj tjedan aktualnoj Montessori aktivnosti dok je u glavi računala koliko ima minuta do prvog calla.
Treća je možda naručila hranu za psa dok je ulazila u lift i shvatila da sinoć nije napunila mobitel jer je baš kad ga je htjela spojiti na punjač po stoti put čula: „Mamaaaaa, dođi ovo vidjeti!”
Nakon što je prošetala psa ili razvezla djecu, jedna je sigurno telefonirala na putu za posao i pritom se sjetila da u hladnjaku nemaju više jaja. Usput je napravila narudžbu za dostavu hrane za taj tjedan, jer tko još stiže u fizičku trgovinu.
Nakon duge vožnje kroz gužvu, sjela je u svoj ured. Hvala Bogu pa barem tu nema šefa. Tišina isprekidana tipkanjem bila je i više nego opuštajuća.
Baš kad je počela odgovarati na mailove, sjetila se da šogorica slavi rođendan ovaj vikend i počela tražiti savršen poklon za taj savršeno okrugli rođendan. Nakon što je poklon završio u košarici, vratila se na ponude i račune.
Drugoj je stigao podsjetnik za cijepljenje pa je nazvala liječnicu i muža da dogovore termin.
Treću je počela žuljati cipela, ali, srećom, uvijek tegli veliku torbu i cijelu prvu pomoć.
Četvrta je odvezla bolesnog oca na vađenje krvi. I sve to u radnom vremenu, naravno.
Vjerujem da je većina ovih divnih poduzetnica toga dana obavila hrpu poziva, poslala desetke privatnih i poslovnih mailova i poruka, imala barem jedan sastanak i vjerojatno radni ručak (jer zašto jesti u miru, kad možemo pregovarati o cijeni za nadolazeći projekt dok jedemo?). I nakon svega toga, sve su stigle na InspireHer savršeno dotjerane, nasmijane i pozitivne.
I tako iz dana u dan, godinama milijuni žena provode svoje dane. Ako to nije impresivno, ne znam što jest.
Do rođenja sina i konkretnije poduzetničke karijere bila sam uvjerena da su muškarci i žene ravnopravni. Sada više nisam u to sigurna.
I zato nikad ne dopustite da vas uvjere da smo slabije, da manje vrijedimo ili da su muškarci bolji iz ovog ili onog razloga. Kakva glupost! Ono što (mama) poduzetnica napravi u jednom danu dovoljno je materijala za dugometražni film.
Samo se sjetite riječi Ntozake Shange: „Where there is a woman there is magic.”
Maja Kartuš uspješno žonglira ulogama mame, poduzetnice i supruge. S desetogodišnjim iskustvom u poduzetništvu, kao sudska tumačica pomaže malim i velikim društvima da svladaju sve jezične barijere.
Foto:Maja Kartuš