Što znači biti žena na Balkanu?
Tekst: prof. dr. Marija Knežević, dekanica Fakulteta za novinarstvo i komunikologiju, Univerzitet za poslovne studije, Banja Luka
Žena je uvijek žena
“Ne zaboravite očekivati čuda svaki dan, jer vi ste jedno od njih”
Žena je stvorena da bude klica postojanja, nositeljica napretka i da svijetli dobrom gdje god stigne. To je njezino prirodno i odgovorno poslanje, koje je stvorilo svijet i održava ga. Jedan od najvećih darova koje žena ima je dar predosjećaja i dar osjećaja neizvjesnosti. Uvijek očekujemo da se može dogoditi nešto što će promijeniti naš život nabolje, zato treba voljeti promjene, jer promjene su jedino što se stalno događa. Život bi bio jako dosadan kad bismo unaprijed znali što će se dogoditi i kako. Žena zna živjeti punim plućima, paziti na sebe, svoju obitelj, prijatelje, susjede…, žena se zna zabaviti, biti luckasta i zaštititi dijete u sebi, ali zna i biti sigurna poslovna partnerica, poduzetnica, odgovorna političarka…, pritom ne zaboravljajući da je na prvom mjestu majka, prijateljica, stup obitelji i društva.
Gotovo sve važne riječi u životu su muškog roda (život, napredak, uspjeh…), no sve su važnije riječi postale i postaju ženskog roda (snaga, moć, sila, karijera, poduzetnica, menadžerica…) i tu počinje taj vidljiv napredak koji bi nas žene trebao veseliti, ojačati naše samopouzdanje, dati nam dodatnu snagu da nastavimo tamo gdje su naše majke stale, stvoriti bolje okruženje za život naših kćeri i unuka.
Kako napreduje emancipacija žena na Balkanu – moj primjer
Moja baka je dovedena iz susjednog sela kao djevojčica iz siromašne višečlane obitelji i spavala je sa svekrvom do prve menstruacije, kad je predana u krevet budućem suprugu kako bi postala “stroj” za rađanje radne snage na velikom imanju mog djeda.
Moju majku je odabrao moj svekar i doveo je kao dodatnu radnu snagu za mog oca, koji je 1947. godine bio u vojsci u Titovoj gardi u Beogradu. Tamo je čuo da je Josip Broz kum svakoj obitelji koja ima najmanje devetero djece, pa je moja majka morala roditi devetoro djece, i deseto, ako je neko umrlo prije nego što je Josip Broz bio kum, kako se i dogodilo, pa nas je ostalo 9.
Ja danas imam skoro 70 godina. Iz obitelji sam otišla s 10 godina kako bih kod svoje učiteljice čuvala djecu i “usput” išla u školu. Živjela sam potpuno slobodno, školovala se, sama birala svoj životni put, školu, dečka, prijateljice i prijatelje. Ja sam doktorica znanosti, sveučilišna profesorica i ujedno poduzetnica već gotovo 40 godina. Iako je i suprug poduzetnik, svatko ima svoju tvrtku i poseban žiro-račun. Zajedno smo više od 50 godina, ali moj muž nikad nije skuhao ručak, presvukao troje djece, usisao kuću. Bio je protiv toga da zadržim svoje prezime na vjenčanju, htjela sam ga dodati nakon njegovog. Svoje razmišljanje definirao je pitanjem: Što će ljudi reći? Bilo je to 1980. godine!
Moja kći ima 25 godina, živi potpuno slobodno, poput svojih prijateljica, a njihovi partneri kuhaju više od njih, ravnopravno rade sve ostale poslove u kući i oko djece. Svatko svoju karijeru gradi bez ograničenja partnera, pa i roditelja, a mi – njihove majke smatramo da su potpuno ravnopravne, sa svim muškarcima: svojim partnerima, svojom braćom, kolegama, prijateljima.
Budimo iskreni! Ovo je pravi povijesni i društveni napredak u emancipaciji žena, i trebamo biti ponosni, jer se sve to dogodilo u jednom stoljeću. I to na Balkanu, za koji Ivo Andrić piše da je “mračni vilajet”, misleći na sporost društvenih promjena u odnosu na okruženje. Danas žena na Balkanu ima sve slobode, formalno-pravnu ravnopravnost, stoički nosi i podnosi teret emancipacije, ali ima i prostora za dalje napredovanje u pravcu njene slobode. Ima institucije, ženske udruge, društvene mreže i mnoge druge mogućnosti kretanja, obrazovanja i komunikacije s cijelim svijetom, kako bi se mogla uspoređivati s drugim ženama u drugim sredinama.
Žene brojčano čine većinu društva – Vidljivog, ali i u svakom segmentu njegovog razvoja – Nevidljivog
Na Balkanu, u Bosni i Hercegovini, žena je manje plaćena za iste pozicije, manje je zastupljena u politici, kao i u sektorima gdje manje radi, a mnogo više zarađuje. Ali u sektoru visokog obrazovanja, medija, uslužnih djelatnosti i slično, njena zastupljenost u potpunosti odgovara postotku njene zastupljenosti u društvu,
Oslobođene stege, predrasuda i tradicionalne podređenosti, žene puno više vjeruju u sebe te postaju potpunije i kreativnije osobe nego što smo mi bili u njihovim godinama, a što se vidi i iz činjenice da se njihove odluke puno više uvažavaju, kako među vršnjacima tako i u društvenim institucijama. Očit dokaz da ono što rade, inoviraju i stvaraju ima težinu i jača njihovu mentalnu neovisnost, a to je prava neovisnost, a ne ona “možemo bez drugih”.
Prava neovisnost je kad smo oslobođeni tuđih mišljenja, o nama, o našem radu i našim postupcima. Ta neovisnost je dug i težak put izgradnje sebe, i to je posao u kojem se isplati boriti za pobjedu, jer ta pobjeda znači da smo odrasli, zreli, neovisni i znači da smo prestali kriviti naše roditelje, braću ili muževe za naše neuspjehe.
Ali borba za sebe, svoje mišljenje i postupke ne prestaje, jer stalno se moramo boriti s vanjskim (globalnim) svijetom koji se “želi brinuti o nama, misliti umjesto nas, ponuditi nam ono što nam je najpotrebnije, riješiti naše izazove” u “njegovom” interesu. To posebno dolazi do izražaja u dilemi Ericha Fromma: „BITI i IMATI“, gdje nas globalni i izmanipulirani svijet procjenjuje prema onome što imamo, otupljuje naša osjetila za trezveno razmišljanje i ljubav, a zauzvrat nam nudi materijalizam kao model za dolazak do željene destinacije, stvari, putovanja, prijatelja pa čak i partnera. A to bogatstvo izvana nikako nije u pozitivnoj korelaciji s bogatstvom iznutra, jer usred usmjerenosti na vanjske i vidljive sadržaje, mi zanemarujemo unutarnje po preporuci: “Imajte što želite, ali ne dopustite da vam to uništi volju“.
“Unutrašnjost” se ne može kupiti, može se samo oslobađati i izgrađivati, jer biti sretan puno više ovisi o nama samima nego o vanjskim faktorima, odnosno „naš život je isključivo naša odgovornost“.
“Mogu podijeliti ono što imam,
Mogu ti reći što osjećam,
Mogu ti posvetiti ono što radim,
Mogu izabrati tebe da s tobom podijelim svoje najsretnije trenutke…
Ali ne mogu podijeliti svoju sreću”
– Jorge Bucay – Put sreće
Dakle, naše žene moraju biti realne kad ocjenjuju svoj položaj u društvu i u odnosu na muškarce. Ne smiju se uspoređivati samo sa zapadnjakinjama, koje su samo u nečemu ispred nas, a još uvijek su manje plaćene za iste poslove, više su zadržane kao domaćice da brinu o djeci, iako imaju više škole od svojih partnera i sigurno bi mogle više zaraditi. Većina žena na svijetu ima stupanj emancipacije daleko ispod naših žena, što bi trebao biti važan motivacijski faktor u njihovom radu i životu, kako bi se ostvarile kao osobe, jedinstvene i neponovljive.
Žena poduzetnica – moja poduzetnička priča
Poduzetnica sam od 1986. godine kad je donesen prvi Zakon o privatnom poduzetništvu u bivšoj Jugoslaviji. Među prvima smo suprug i ja osnovali tvrtke, ali svatko svoju. On proizvodnju i prodaju građevinskog materijala, a ja građevinsku tvrtku. Svatko je radio za sebe, ali smo i surađivali, moja tvrtka (GP EKODOM: “Sa nama gradite kuću vaših snova”) bila je njegov najveći kupac, a njegova (EKO&MMM: “Sve za stan ili kuću od temelja do krova) “) je bila najveći dobavljač građevinskog materijala za moju građevinsku tvrtku.
Moj put, kao mlade poduzetnice bio je vrlo trnovit, poput puta u pakao, popločan dobrim namjerama, ali s bezbrojnim preprekama koje su se morale i mogle savladati. Važno je ne odustati, a kad padneš, brzo ustati i ići dalje bez razmišljanja o prošlosti (sve smo gledale film Prohujalo s vihorom, kad Scarlett O’Hara kaže: “Ja ubih čovjeka (čitaj muškarca), ali o tome ću sutra razmišljati“… – ovo je bila često moja motivacijska rečenica u kritičnim momentima i odlukama).
Od činjenice da me nitko nije smatrao ozbiljnom poduzetnicom, iako sam u startu imala 30 stalno zaposlenih (koliko je morala imati jedna građevinska tvrtka). Moji radnici prije rata nisu mogli dobiti kredit kod državnih banaka, niti biti jamci, do toga da sam morala svaku robu plaćati avansno, dok su muške kolege dobivale na odgodu, kao mnogo sigurniji partneri, pa sam često koristila supruga da u moje ima neke poslove odradi. Sa svojim poduzećem obnovila sam više od 1000 kuća po cijeloj Bosni i Hercegovini u vrijeme “Obnove”, poslije rata. U mom vlasništvu – sada u vlasništvu moje djece su hoteli: IDEJA i ZAMAK, kao i motel DRAGANA u Banjaluci, te seosko domaćinstvo koje sam nazvala po ocu. S ovom idejom seoskog domaćinstva sam, kao 3 najbolje ideje iz BiH za seoski turizam, išla na takmičenje najboljih poslovnih ideja Jugoistočne Evrope 2014. godine u Budimpeštu.
Danas, nakon više od 30 godina, sve suprugove firme su propale, a moj posao i dalje stoji na stabilnim nogama i uspješno se prenosi na drugu generaciju, odnosno na moju djecu. Ja sam se povukla iz poduzetništva i čekam zasluženu mirovinu na Univerzitetu, gdje sam dekan Fakulteta novinarstva i komunikologije.
Potrebno je istaknuti nekoliko prednosti žena u poduzetništvu, a koje su rezultat već bogate povijesti poduzetništva na Balkanu:
- Žene su kreativne i inovativne, a tako počinje svaki posao
- Žene su prirodno izdržljive i otporne, a to su najvažniji elementi poslovanja “na duge staze”.
- Žene su prirodno verbalno inteligentne, što znači komunikativne i pozitivne u poslu, vode posao s ljubavlju kao što se vodi obitelj i kućanstvo
- Žene su po prirodi pedagozi, psiholozi i dobri menadžeri
- U poslu iskustvo pokazuje da su žene manje karijeristice, manje riskiraju i manje su pohlepne, da u posao unose obiteljske vrijednosti i da im poslovi dulje traju, a ako su i propale, to je najčešće zato što nisu imale podršku već ih se kočilo u njihovom napretku
- Žene mogu uspješno raditi više poslova u isto vrijeme
a izreka: “Biti dobra majka, supruga, domaćica, prijateljica i poduzetnica – to ne može jedna žena, mora ih više”, vjerojatno je izreka nekog muškarca.
Vjerujem da u životu možete imati sve što želite, ako samo pomognete drugima da postignu ono što žele.
Zaključak
Živimo u vremenu bogatom svim materijalnim stvarima, ali vrlo siromašnom u vrijednostima, i svi osjećamo taj veliki nedostatak, ali “globalni svijet” čini sve da nam ne ostane vremena za bavljenje sobom i svojom “unutrašnjošću”. Od zgrtanja skupih, ekskluzivnih i reklamiranih stvari, od borbe za većim prestižem u materijalnom svijetu, jednostavno nam ne ostaje onaj važan prostor i vrijeme za izgradnju sebe kao čovjeka, sebe kao prijatelja, partnera i roditelja. Iz takvog svijeta neće izrasti duhovno i moralno zdravi potomci, već otuđeni pojedinci. To je bi trebalo biti dodatno područje djelovanja i borbe žena, da sredina u kojoj odrastaju naša djeca bude humanija, moralnija i da se u tom kontekstu očuvaju važne tradicijske vrijednosti obitelji, morala, društvene odgovornosti i odgovornosti prema prirodi. Nije slučajno što nas liječnici upozoravaju da je danas duhovno zdravlje postalo važnije od tjelesnog.
“Zdravi ljudi se prilagođavaju svijetu. Nerazumni ljudi prilagođavaju svijet sebi. Upravo zato sav napredak ovisi o nerazumnim ljudima.” George Bernard Shaw
Dakle, najvažnija bitka koja se danas vodi je bitka za čovjeka i njegovu dušu, a to je bitka između otuđenja modernog čovjeka i istinskih ljudskih vrijednosti koje još uvijek žive u srcima žena. Zato je ženina zadaća boriti se i dobiti tu bitku i prenijeti je na nove generacije. Poslanje koje žena nosi na svojim plećima, kao generacijsku i ljudsku odgovornost prema nama, je stalna borba da se stvari sagledaju iz najdubljih korijena ljudskog bića, a to je pristup životu koji nam nudi da budemo sretni, jer samo tako pružamo ruke i srca svojim bližnjima – onima koje volimo i koji nas okružuju, te tako stvaramo i održavamo svoj životni prostor kao sredinu koja nas štiti. “Ako imate dovoljno jak zašto, pojavit će se i ono potrebno kako”.
Dakle, preporuke za žene na Balkanu od mene, kao autorice ovog teksta i iz mog osobnog iskustva su:
Ne očekujte od muškaraca da vas podržavaju kako biste bili uspješne – dovoljno je da vas ne sputavaju, da vam ne smetaju i da nisu ljubomorni na vaš uspjeh.
Foto: Canva
Što znači biti žena na Balkanu?
Tekst: prof. dr. Marija Knežević, dekanica Fakulteta za novinarstvo i komunikologiju, Univerzitet za poslovne studije, Banja Luka
Žena je uvijek žena
“Ne zaboravite očekivati čuda svaki dan, jer vi ste jedno od njih”
Žena je stvorena da bude klica postojanja, nositeljica napretka i da svijetli dobrom gdje god stigne. To je njezino prirodno i odgovorno poslanje, koje je stvorilo svijet i održava ga. Jedan od najvećih darova koje žena ima je dar predosjećaja i dar osjećaja neizvjesnosti. Uvijek očekujemo da se može dogoditi nešto što će promijeniti naš život nabolje, zato treba voljeti promjene, jer promjene su jedino što se stalno događa. Život bi bio jako dosadan kad bismo unaprijed znali što će se dogoditi i kako. Žena zna živjeti punim plućima, paziti na sebe, svoju obitelj, prijatelje, susjede…, žena se zna zabaviti, biti luckasta i zaštititi dijete u sebi, ali zna i biti sigurna poslovna partnerica, poduzetnica, odgovorna političarka…, pritom ne zaboravljajući da je na prvom mjestu majka, prijateljica, stup obitelji i društva.
Gotovo sve važne riječi u životu su muškog roda (život, napredak, uspjeh…), no sve su važnije riječi postale i postaju ženskog roda (snaga, moć, sila, karijera, poduzetnica, menadžerica…) i tu počinje taj vidljiv napredak koji bi nas žene trebao veseliti, ojačati naše samopouzdanje, dati nam dodatnu snagu da nastavimo tamo gdje su naše majke stale, stvoriti bolje okruženje za život naših kćeri i unuka.
Kako napreduje emancipacija žena na Balkanu – moj primjer
Moja baka je dovedena iz susjednog sela kao djevojčica iz siromašne višečlane obitelji i spavala je sa svekrvom do prve menstruacije, kad je predana u krevet budućem suprugu kako bi postala “stroj” za rađanje radne snage na velikom imanju mog djeda.
Moju majku je odabrao moj svekar i doveo je kao dodatnu radnu snagu za mog oca, koji je 1947. godine bio u vojsci u Titovoj gardi u Beogradu. Tamo je čuo da je Josip Broz kum svakoj obitelji koja ima najmanje devetero djece, pa je moja majka morala roditi devetoro djece, i deseto, ako je neko umrlo prije nego što je Josip Broz bio kum, kako se i dogodilo, pa nas je ostalo 9.
Ja danas imam skoro 70 godina. Iz obitelji sam otišla s 10 godina kako bih kod svoje učiteljice čuvala djecu i “usput” išla u školu. Živjela sam potpuno slobodno, školovala se, sama birala svoj životni put, školu, dečka, prijateljice i prijatelje. Ja sam doktorica znanosti, sveučilišna profesorica i ujedno poduzetnica već gotovo 40 godina. Iako je i suprug poduzetnik, svatko ima svoju tvrtku i poseban žiro-račun. Zajedno smo više od 50 godina, ali moj muž nikad nije skuhao ručak, presvukao troje djece, usisao kuću. Bio je protiv toga da zadržim svoje prezime na vjenčanju, htjela sam ga dodati nakon njegovog. Svoje razmišljanje definirao je pitanjem: Što će ljudi reći? Bilo je to 1980. godine!
Moja kći ima 25 godina, živi potpuno slobodno, poput svojih prijateljica, a njihovi partneri kuhaju više od njih, ravnopravno rade sve ostale poslove u kući i oko djece. Svatko svoju karijeru gradi bez ograničenja partnera, pa i roditelja, a mi – njihove majke smatramo da su potpuno ravnopravne, sa svim muškarcima: svojim partnerima, svojom braćom, kolegama, prijateljima.
Budimo iskreni! Ovo je pravi povijesni i društveni napredak u emancipaciji žena, i trebamo biti ponosni, jer se sve to dogodilo u jednom stoljeću. I to na Balkanu, za koji Ivo Andrić piše da je “mračni vilajet”, misleći na sporost društvenih promjena u odnosu na okruženje. Danas žena na Balkanu ima sve slobode, formalno-pravnu ravnopravnost, stoički nosi i podnosi teret emancipacije, ali ima i prostora za dalje napredovanje u pravcu njene slobode. Ima institucije, ženske udruge, društvene mreže i mnoge druge mogućnosti kretanja, obrazovanja i komunikacije s cijelim svijetom, kako bi se mogla uspoređivati s drugim ženama u drugim sredinama.
Žene brojčano čine većinu društva – Vidljivog, ali i u svakom segmentu njegovog razvoja – Nevidljivog
Na Balkanu, u Bosni i Hercegovini, žena je manje plaćena za iste pozicije, manje je zastupljena u politici, kao i u sektorima gdje manje radi, a mnogo više zarađuje. Ali u sektoru visokog obrazovanja, medija, uslužnih djelatnosti i slično, njena zastupljenost u potpunosti odgovara postotku njene zastupljenosti u društvu,
Oslobođene stege, predrasuda i tradicionalne podređenosti, žene puno više vjeruju u sebe te postaju potpunije i kreativnije osobe nego što smo mi bili u njihovim godinama, a što se vidi i iz činjenice da se njihove odluke puno više uvažavaju, kako među vršnjacima tako i u društvenim institucijama. Očit dokaz da ono što rade, inoviraju i stvaraju ima težinu i jača njihovu mentalnu neovisnost, a to je prava neovisnost, a ne ona “možemo bez drugih”.
Prava neovisnost je kad smo oslobođeni tuđih mišljenja, o nama, o našem radu i našim postupcima. Ta neovisnost je dug i težak put izgradnje sebe, i to je posao u kojem se isplati boriti za pobjedu, jer ta pobjeda znači da smo odrasli, zreli, neovisni i znači da smo prestali kriviti naše roditelje, braću ili muževe za naše neuspjehe.
Ali borba za sebe, svoje mišljenje i postupke ne prestaje, jer stalno se moramo boriti s vanjskim (globalnim) svijetom koji se “želi brinuti o nama, misliti umjesto nas, ponuditi nam ono što nam je najpotrebnije, riješiti naše izazove” u “njegovom” interesu. To posebno dolazi do izražaja u dilemi Ericha Fromma: „BITI i IMATI“, gdje nas globalni i izmanipulirani svijet procjenjuje prema onome što imamo, otupljuje naša osjetila za trezveno razmišljanje i ljubav, a zauzvrat nam nudi materijalizam kao model za dolazak do željene destinacije, stvari, putovanja, prijatelja pa čak i partnera. A to bogatstvo izvana nikako nije u pozitivnoj korelaciji s bogatstvom iznutra, jer usred usmjerenosti na vanjske i vidljive sadržaje, mi zanemarujemo unutarnje po preporuci: “Imajte što želite, ali ne dopustite da vam to uništi volju“.
“Unutrašnjost” se ne može kupiti, može se samo oslobađati i izgrađivati, jer biti sretan puno više ovisi o nama samima nego o vanjskim faktorima, odnosno „naš život je isključivo naša odgovornost“.
“Mogu podijeliti ono što imam,
Mogu ti reći što osjećam,
Mogu ti posvetiti ono što radim,
Mogu izabrati tebe da s tobom podijelim svoje najsretnije trenutke…
Ali ne mogu podijeliti svoju sreću”
– Jorge Bucay – Put sreće
Dakle, naše žene moraju biti realne kad ocjenjuju svoj položaj u društvu i u odnosu na muškarce. Ne smiju se uspoređivati samo sa zapadnjakinjama, koje su samo u nečemu ispred nas, a još uvijek su manje plaćene za iste poslove, više su zadržane kao domaćice da brinu o djeci, iako imaju više škole od svojih partnera i sigurno bi mogle više zaraditi. Većina žena na svijetu ima stupanj emancipacije daleko ispod naših žena, što bi trebao biti važan motivacijski faktor u njihovom radu i životu, kako bi se ostvarile kao osobe, jedinstvene i neponovljive.
Žena poduzetnica – moja poduzetnička priča
Poduzetnica sam od 1986. godine kad je donesen prvi Zakon o privatnom poduzetništvu u bivšoj Jugoslaviji. Među prvima smo suprug i ja osnovali tvrtke, ali svatko svoju. On proizvodnju i prodaju građevinskog materijala, a ja građevinsku tvrtku. Svatko je radio za sebe, ali smo i surađivali, moja tvrtka (GP EKODOM: “Sa nama gradite kuću vaših snova”) bila je njegov najveći kupac, a njegova (EKO&MMM: “Sve za stan ili kuću od temelja do krova) “) je bila najveći dobavljač građevinskog materijala za moju građevinsku tvrtku.
Moj put, kao mlade poduzetnice bio je vrlo trnovit, poput puta u pakao, popločan dobrim namjerama, ali s bezbrojnim preprekama koje su se morale i mogle savladati. Važno je ne odustati, a kad padneš, brzo ustati i ići dalje bez razmišljanja o prošlosti (sve smo gledale film Prohujalo s vihorom, kad Scarlett O’Hara kaže: “Ja ubih čovjeka (čitaj muškarca), ali o tome ću sutra razmišljati“… – ovo je bila često moja motivacijska rečenica u kritičnim momentima i odlukama).
Od činjenice da me nitko nije smatrao ozbiljnom poduzetnicom, iako sam u startu imala 30 stalno zaposlenih (koliko je morala imati jedna građevinska tvrtka). Moji radnici prije rata nisu mogli dobiti kredit kod državnih banaka, niti biti jamci, do toga da sam morala svaku robu plaćati avansno, dok su muške kolege dobivale na odgodu, kao mnogo sigurniji partneri, pa sam često koristila supruga da u moje ima neke poslove odradi. Sa svojim poduzećem obnovila sam više od 1000 kuća po cijeloj Bosni i Hercegovini u vrijeme “Obnove”, poslije rata. U mom vlasništvu – sada u vlasništvu moje djece su hoteli: IDEJA i ZAMAK, kao i motel DRAGANA u Banjaluci, te seosko domaćinstvo koje sam nazvala po ocu. S ovom idejom seoskog domaćinstva sam, kao 3 najbolje ideje iz BiH za seoski turizam, išla na takmičenje najboljih poslovnih ideja Jugoistočne Evrope 2014. godine u Budimpeštu.
Danas, nakon više od 30 godina, sve suprugove firme su propale, a moj posao i dalje stoji na stabilnim nogama i uspješno se prenosi na drugu generaciju, odnosno na moju djecu. Ja sam se povukla iz poduzetništva i čekam zasluženu mirovinu na Univerzitetu, gdje sam dekan Fakulteta novinarstva i komunikologije.
Potrebno je istaknuti nekoliko prednosti žena u poduzetništvu, a koje su rezultat već bogate povijesti poduzetništva na Balkanu:
- Žene su kreativne i inovativne, a tako počinje svaki posao
- Žene su prirodno izdržljive i otporne, a to su najvažniji elementi poslovanja “na duge staze”.
- Žene su prirodno verbalno inteligentne, što znači komunikativne i pozitivne u poslu, vode posao s ljubavlju kao što se vodi obitelj i kućanstvo
- Žene su po prirodi pedagozi, psiholozi i dobri menadžeri
- U poslu iskustvo pokazuje da su žene manje karijeristice, manje riskiraju i manje su pohlepne, da u posao unose obiteljske vrijednosti i da im poslovi dulje traju, a ako su i propale, to je najčešće zato što nisu imale podršku već ih se kočilo u njihovom napretku
- Žene mogu uspješno raditi više poslova u isto vrijeme
a izreka: “Biti dobra majka, supruga, domaćica, prijateljica i poduzetnica – to ne može jedna žena, mora ih više”, vjerojatno je izreka nekog muškarca.
Vjerujem da u životu možete imati sve što želite, ako samo pomognete drugima da postignu ono što žele.
Zaključak
Živimo u vremenu bogatom svim materijalnim stvarima, ali vrlo siromašnom u vrijednostima, i svi osjećamo taj veliki nedostatak, ali “globalni svijet” čini sve da nam ne ostane vremena za bavljenje sobom i svojom “unutrašnjošću”. Od zgrtanja skupih, ekskluzivnih i reklamiranih stvari, od borbe za većim prestižem u materijalnom svijetu, jednostavno nam ne ostaje onaj važan prostor i vrijeme za izgradnju sebe kao čovjeka, sebe kao prijatelja, partnera i roditelja. Iz takvog svijeta neće izrasti duhovno i moralno zdravi potomci, već otuđeni pojedinci. To je bi trebalo biti dodatno područje djelovanja i borbe žena, da sredina u kojoj odrastaju naša djeca bude humanija, moralnija i da se u tom kontekstu očuvaju važne tradicijske vrijednosti obitelji, morala, društvene odgovornosti i odgovornosti prema prirodi. Nije slučajno što nas liječnici upozoravaju da je danas duhovno zdravlje postalo važnije od tjelesnog.
“Zdravi ljudi se prilagođavaju svijetu. Nerazumni ljudi prilagođavaju svijet sebi. Upravo zato sav napredak ovisi o nerazumnim ljudima.” George Bernard Shaw
Dakle, najvažnija bitka koja se danas vodi je bitka za čovjeka i njegovu dušu, a to je bitka između otuđenja modernog čovjeka i istinskih ljudskih vrijednosti koje još uvijek žive u srcima žena. Zato je ženina zadaća boriti se i dobiti tu bitku i prenijeti je na nove generacije. Poslanje koje žena nosi na svojim plećima, kao generacijsku i ljudsku odgovornost prema nama, je stalna borba da se stvari sagledaju iz najdubljih korijena ljudskog bića, a to je pristup životu koji nam nudi da budemo sretni, jer samo tako pružamo ruke i srca svojim bližnjima – onima koje volimo i koji nas okružuju, te tako stvaramo i održavamo svoj životni prostor kao sredinu koja nas štiti. “Ako imate dovoljno jak zašto, pojavit će se i ono potrebno kako”.
Dakle, preporuke za žene na Balkanu od mene, kao autorice ovog teksta i iz mog osobnog iskustva su:
Ne očekujte od muškaraca da vas podržavaju kako biste bili uspješne – dovoljno je da vas ne sputavaju, da vam ne smetaju i da nisu ljubomorni na vaš uspjeh.