Što mislite, je li Marie Curie koristila SWOT analizu? Život nobelovke, žene i majke
Piše: Olga Štajdohar Pađen
O znanstvenici Marie Curie znamo sve, zar ne?
Evo što kaže Wikipedia i ostali internetski izvori.
Marie Curie, rođena kao Maria Sklodowska, u Varšavi 1867., peto dijete gimnazijskog učitelja, školovala se u lokalnim školama, podučavala đake za novac i tako pomagala sestri koja je u Parizu studirala medicinu, sudjelovala u studentskim revolucionarnim organizacijama, izbjegla progon otišavši najprije u Krakov, a onda 1891. sestri u Pariz gdje je nastavila studirati na Sorboni i to fiziku i matematiku.
Život u Parizu
Tu stvari postaju još zanimljivije. U Parizu upoznaje Pierrea Curieja koji je osam godina stariji od nje i tada već poznati profesor fizike. Ljubav je očito planula, vjenčali su se 1895. Na bračno putovanje uputili su se biciklima, ima jedna zgodna fotografija iz tog vremena, Marie kraj bicikla u suknji i bluzi velikih puf rukava, Pierre u svijetlom odijelu.
Par se u poslovnom smislu odlično slagao, dijelili su strast prema znanosti i istraživanjima. Inspirirani otkrićem radioaktivnosti (Henry Becquerel otkrio ga je 1896.), Marie i Pierre Curie nastavili su dalje istraživati taj fenomen.
Ispitali su nebrojene materijale i minerale u potrazi za znakovima radioaktivnosti. Otkrili su da je rudača urana puno radioaktivnija od samog uranija i zaključili kako sigurno sadrži i neke druge radioaktivne tvari.
Uspjeli su izdvojiti dva prethodno nepoznata elementa, polonij i radij, oba znatno radioaktivnija od uranija.
Ono što smo ovdje stavili u svega par rečenica u stvarnosti je značilo godine prljavog posla, predanog rada i truda, teško je i zamisliti koliko. Radili su u teškim uvjetima, izlagali se radijaciji i ugrožavali vlastito zdravlje.
Marie Curie obranila je doktorsku tezu 1903., a nekoliko mjeseci kasnije uslijedilo je i javno priznanje u vidu Nobelove nagrade za fiziku koju dijeli sa suprugom i još jednim znanstvenikom, Henrijem Bequerelom.
Bila je prva žena u povijesti dodjele Nobelove nagrade koja je dobila to priznanje.
Žena, majka, udovica, znanstvenica
No, tri godine kasnije, 1906., strašna tragedija. Pierre Curie pogiba u prometnoj nesreći, pregazila ga je konjska zaprega, imao je svega 47 godina. Marie Curie je u dobi od 39 godina ostala udovica, i to udovica s dvoje male djece. Da, znam, to nismo spomenuli, cijelo to vrijeme Marie Curie bila je i majka. Prvu kćer Irene rodila je 1897., drugu kćer Eve 1904. Da ne računate sami, kad im je stradao otac, Irene je imala devet godina, Eve svega dvije.
I što onda napravi žena u takvoj situaciji?
A što drugo nego bori se dalje. Preuzela je muževo mjesto profesora opće fizike na Sorboni, kao prva žena na toj poziciji. Postaje direktorica Curie laboratorija Instituta za radij Sveučilišta u Parizu. I očigledno nastavlja istraživanja, jer 1911. dobiva drugu Nobelovu nagradu, ovaj put iz područja kemije, za uspješno izoliranje čistog radija. I opet, bila je prva osoba koja je dobila Nobelovu nagradu u dva različita područja.
Pod njezinim vodstvom započele su prve studije korištenja radioaktivnosti u medicinske svrhe.
Osnovala je Curie Institute u Parizu 1920. i Curie Institute u Varšavi 1932., a tijekom Prvog svjetskog rada razvila je pokretnu radiografiju koja se koristila u terenskim bolnicama.
Naime, shvatila je da je ranjene vojnike najbolje operirati što je prije moguće, a bez rendgenskih snimki nije se mogla donijeti valjana odluka o potrebi za amputacijom. Na brzinu je proučila radiologiju, anatomiju i motorna vozila te osmislila rendgensku opremu za pokretne stanice koje su onda prozvane „Petites Curies“, to jest „mali kiriji“.
Vodila je instalaciju takvih stanica te obučavala osoblje da se njima služe. Zanimljivosti ima još, potičem vas da ih sami potražite.
Umrla je 1934., u dobi od svega 66 godina od aplastične anemije koja je vjerojatno bila posljedica njenog izlaganja radioaktivnosti tijekom rada.
Kako Marie Curie, kako?
Sve ćete ovo bez problema pronaći diljem interneta, ali ono što nigdje nisam pronašla je – kako?
Kako je ta žena organizirala svoj život i život svoje obitelji iz dana u dan? Kojim se alatima i tehnikama služila? Jer nekakvima se je morala služiti.
Bilo je to vrijeme kad električna energija nije bila u širokoj upotrebi, kad nije bilo toliko kućanskih aparata i pomagala, nije bilo jednokratnih dječjih pelena ni kvalitetne zamjenske dječje hrane u ljekarnama, nije bilo nepropusnih samoljepivih higijenskih uložaka, tampona ni dobrih tableta protiv bolova, nije bilo gotove hrane, čak ni smrznutih namirnica, grašak je trebalo svaki put ljuštiti iz mahune …
Naravno, imala pomoć u kući, dadilje za djecu, svekra koji je živio s njima, ali uz sve to, veliki dio tereta obitelji sigurno je otpadao na nju, a nakon muževe smrti u potpunosti još i onaj financijski dio.
Ovdje vrijedi reći da Marie Curie svoju djecu nije zapustila.
Starija kćer Irene također je postala znanstvenica, zajedno sa suprugom Frederic Joliot-Curie dobila je 1935. Nobelovu nagradu za otkriće umjetne radioaktivnosti. Njihova djeca, kćer Helene je postala nuklearna fizičarka, a sin Pierre biokemičar. Irene je na žalost umrla od leukemije u dobi od 58 godina, također vjerojatno od posljedica zračenja kojem je bila izložena tijekom svog istraživačkog rada.
Mlađa kćer Eve krenula je sasvim drugim putom, postala je književnica, novinarka i pijanistica, a umrla je 2007. u impresivnoj dobi od 102 godine.
I da se vratimo na Marie Curie, stvarno bih voljela znati koji su bili njezini tips&tricks koji su joj omogućili da u tih kratkih 66 godina života toliko toga smjesti.
Čak i jednu za ono vrijeme skandaloznu ljubavnu vezu s pet godina mlađim učenikom njenog pokojnog muža koji je dodatno još formalno bio i u braku.
To joj javnost nije mogla oprostiti, a akademski protivnici nisu mogli ne pokušati iskoristiti. Savjetovano joj je da se ne pojavljuje na ceremoniji svečane dodjele one njene druge Nobelove nagrade.
No, Marie Curie ne bi bila to što jest da nije rekla kako njezina znanstvena dostignuća nemaju veze s njezinim privatnim životom i uzdignute glave preuzela nagradu.
Alati i tehnike za svaki dan
Stvarno bih voljela znati što je to Marie Curie radila, kako je vodila bilješke, je li imala popise za kupovinu, je li si crtala dijagrame toka, kako je planirala predavanja, kako je pisala projekte za osnivanje laboratorija i instituta koje je pokrenula, kako je planirala troškove, tražila sponzore i donatore, kako je kao direktorica tih ustanova vodila ljude, kako ih je motivirala, je li svjesno razvila vještine delegiranja, određivanja prioriteta, motiviranja, fokusiranja na jedan zadatak ili se sa svim tim vještinama rodila i koristila ih spontano, potpuno nesvjesna blaga kojim raspolaže?
Godinama me je mučilo kako je moguće da nam tako jednostavni i besplatni alati kao što su analiza polja sila, SWOT analiza, dijagram toka, riblja kost i ostali, svima stoje na raspolaganju, a da ih tako malo koristimo?
I kako bi naši životi izgledali kad bismo ih koristili više? I zašto se ne uče već od osnovne škole?
Živimo u složenom svijetu koji se brzo mijenja i postaje još složeniji. I dodatno, brzina tih promjena se povećava. Tehnologija je postala moćnija od nas, gazi nas i moramo učiniti svjesni napor odmaknuti se od tempa koji nam ona nameće. A to nije lako.
Zemljoradnik još uvijek ima jasne svakodnevne zadatke, preorati polje i zasijati usjeve, a svakoga dana kod zalaska sunca jasno vidi rezultate svog rada. I jasno mu je čega se treba prihvatiti sutra.
Nekadašnji je radnik u industriji po dolasku na posao imao jasan zadatak – hrpu poluobrađenih predmeta s lijeve strane radnog pulta obraditi i prebaciti u košaru na desnoj strani radnog pulta. Na kraju radnog dana imao je jasnu sliku što je i koliko napravio. I što će raditi sutra.
Nasuprot tomu, svi mi koji radimo u uredima naporno radimo cijeloga dana, neprestano se prebacujući s jednog zadatka na drugi, a da na kraju dana nemamo jasnu sliku što smo obavili. Čini nam se da nam je dan protekao u odgovaranju na mailove i telefonske pozive, da smo bili na nekoliko sastanaka i pripremili par dopisa te da se nismo puno pomakli u projektima na kojima radimo. A sutra će nam biti isto tako.
Način na koji obavljamo poslove se evidentno promijenio.
Živimo sve više u virtualnom svijetu, informacije nam pristižu sa svih strana, kroz mnoštvo komunikacijskih kanala, surađujemo s ljudima koje nikad nismo vidjeli, koji su na nekom drugom kraju svijeta u nekoj drugoj vremenskoj zoni, i očekuje se da s njima ležerno komuniciramo kao da se znamo od djetinjstva, a u cijeloj toj buci i strci, lako je izgubiti kompas.
Postoje mnogi alati i tehnike koji su u osnovi besplatni, a omogućuju nam analizu problema i traženje rješenja. Vrlo rijetki su se s njima upoznali tijekom redovnog školovanja i još manje ljudi ih redovito koristi.
Godinama me je to mučilo, a onda sam odlučila svoje iskustvo pretočiti u knjigu, priručnik, Alati i tehnike za svaki dan – U poslovnom i privatnom životu.
A ako negdje nađem kako je to Marie Curie radila, sa zadovoljstvom ću pripremiti drugo dopunjeno izdanje te knjige.
Olga Štajdohar-Pađen; Njezine knjige „Plivati s ISO-om i ostati živ – što je kvaliteta i kako njome upravljati u poslovnom i privatnom životu“, „Plivati poslovnim vodama i ostati živ – Priručnik za poduzetnike, menadžere i one koji se tako osjećaju“ te „Plivati laboratorijem i ostati živ – Postati i ostati akreditirani laboratorij, ili ipak bolje ne“ kao i ovu najnoviju „Alati i tehnike za svaki dan – u poslovnom i privatnom životu“ potražite na www.webknjizara.hr
Slike: Pexels.com
Što mislite, je li Marie Curie koristila SWOT analizu? Život nobelovke, žene i majke
Piše: Olga Štajdohar Pađen
O znanstvenici Marie Curie znamo sve, zar ne?
Evo što kaže Wikipedia i ostali internetski izvori.
Marie Curie, rođena kao Maria Sklodowska, u Varšavi 1867., peto dijete gimnazijskog učitelja, školovala se u lokalnim školama, podučavala đake za novac i tako pomagala sestri koja je u Parizu studirala medicinu, sudjelovala u studentskim revolucionarnim organizacijama, izbjegla progon otišavši najprije u Krakov, a onda 1891. sestri u Pariz gdje je nastavila studirati na Sorboni i to fiziku i matematiku.
Život u Parizu
Tu stvari postaju još zanimljivije. U Parizu upoznaje Pierrea Curieja koji je osam godina stariji od nje i tada već poznati profesor fizike. Ljubav je očito planula, vjenčali su se 1895. Na bračno putovanje uputili su se biciklima, ima jedna zgodna fotografija iz tog vremena, Marie kraj bicikla u suknji i bluzi velikih puf rukava, Pierre u svijetlom odijelu.
Par se u poslovnom smislu odlično slagao, dijelili su strast prema znanosti i istraživanjima. Inspirirani otkrićem radioaktivnosti (Henry Becquerel otkrio ga je 1896.), Marie i Pierre Curie nastavili su dalje istraživati taj fenomen.
Ispitali su nebrojene materijale i minerale u potrazi za znakovima radioaktivnosti. Otkrili su da je rudača urana puno radioaktivnija od samog uranija i zaključili kako sigurno sadrži i neke druge radioaktivne tvari.
Uspjeli su izdvojiti dva prethodno nepoznata elementa, polonij i radij, oba znatno radioaktivnija od uranija.
Ono što smo ovdje stavili u svega par rečenica u stvarnosti je značilo godine prljavog posla, predanog rada i truda, teško je i zamisliti koliko. Radili su u teškim uvjetima, izlagali se radijaciji i ugrožavali vlastito zdravlje.
Marie Curie obranila je doktorsku tezu 1903., a nekoliko mjeseci kasnije uslijedilo je i javno priznanje u vidu Nobelove nagrade za fiziku koju dijeli sa suprugom i još jednim znanstvenikom, Henrijem Bequerelom.
Bila je prva žena u povijesti dodjele Nobelove nagrade koja je dobila to priznanje.
Žena, majka, udovica, znanstvenica
No, tri godine kasnije, 1906., strašna tragedija. Pierre Curie pogiba u prometnoj nesreći, pregazila ga je konjska zaprega, imao je svega 47 godina. Marie Curie je u dobi od 39 godina ostala udovica, i to udovica s dvoje male djece. Da, znam, to nismo spomenuli, cijelo to vrijeme Marie Curie bila je i majka. Prvu kćer Irene rodila je 1897., drugu kćer Eve 1904. Da ne računate sami, kad im je stradao otac, Irene je imala devet godina, Eve svega dvije.
I što onda napravi žena u takvoj situaciji?
A što drugo nego bori se dalje. Preuzela je muževo mjesto profesora opće fizike na Sorboni, kao prva žena na toj poziciji. Postaje direktorica Curie laboratorija Instituta za radij Sveučilišta u Parizu. I očigledno nastavlja istraživanja, jer 1911. dobiva drugu Nobelovu nagradu, ovaj put iz područja kemije, za uspješno izoliranje čistog radija. I opet, bila je prva osoba koja je dobila Nobelovu nagradu u dva različita područja.
Pod njezinim vodstvom započele su prve studije korištenja radioaktivnosti u medicinske svrhe.
Osnovala je Curie Institute u Parizu 1920. i Curie Institute u Varšavi 1932., a tijekom Prvog svjetskog rada razvila je pokretnu radiografiju koja se koristila u terenskim bolnicama.
Naime, shvatila je da je ranjene vojnike najbolje operirati što je prije moguće, a bez rendgenskih snimki nije se mogla donijeti valjana odluka o potrebi za amputacijom. Na brzinu je proučila radiologiju, anatomiju i motorna vozila te osmislila rendgensku opremu za pokretne stanice koje su onda prozvane „Petites Curies“, to jest „mali kiriji“.
Vodila je instalaciju takvih stanica te obučavala osoblje da se njima služe. Zanimljivosti ima još, potičem vas da ih sami potražite.
Umrla je 1934., u dobi od svega 66 godina od aplastične anemije koja je vjerojatno bila posljedica njenog izlaganja radioaktivnosti tijekom rada.
Kako Marie Curie, kako?
Sve ćete ovo bez problema pronaći diljem interneta, ali ono što nigdje nisam pronašla je – kako?
Kako je ta žena organizirala svoj život i život svoje obitelji iz dana u dan? Kojim se alatima i tehnikama služila? Jer nekakvima se je morala služiti.
Bilo je to vrijeme kad električna energija nije bila u širokoj upotrebi, kad nije bilo toliko kućanskih aparata i pomagala, nije bilo jednokratnih dječjih pelena ni kvalitetne zamjenske dječje hrane u ljekarnama, nije bilo nepropusnih samoljepivih higijenskih uložaka, tampona ni dobrih tableta protiv bolova, nije bilo gotove hrane, čak ni smrznutih namirnica, grašak je trebalo svaki put ljuštiti iz mahune …
Naravno, imala pomoć u kući, dadilje za djecu, svekra koji je živio s njima, ali uz sve to, veliki dio tereta obitelji sigurno je otpadao na nju, a nakon muževe smrti u potpunosti još i onaj financijski dio.
Ovdje vrijedi reći da Marie Curie svoju djecu nije zapustila.
Starija kćer Irene također je postala znanstvenica, zajedno sa suprugom Frederic Joliot-Curie dobila je 1935. Nobelovu nagradu za otkriće umjetne radioaktivnosti. Njihova djeca, kćer Helene je postala nuklearna fizičarka, a sin Pierre biokemičar. Irene je na žalost umrla od leukemije u dobi od 58 godina, također vjerojatno od posljedica zračenja kojem je bila izložena tijekom svog istraživačkog rada.
Mlađa kćer Eve krenula je sasvim drugim putom, postala je književnica, novinarka i pijanistica, a umrla je 2007. u impresivnoj dobi od 102 godine.
I da se vratimo na Marie Curie, stvarno bih voljela znati koji su bili njezini tips&tricks koji su joj omogućili da u tih kratkih 66 godina života toliko toga smjesti.
Čak i jednu za ono vrijeme skandaloznu ljubavnu vezu s pet godina mlađim učenikom njenog pokojnog muža koji je dodatno još formalno bio i u braku.
To joj javnost nije mogla oprostiti, a akademski protivnici nisu mogli ne pokušati iskoristiti. Savjetovano joj je da se ne pojavljuje na ceremoniji svečane dodjele one njene druge Nobelove nagrade.
No, Marie Curie ne bi bila to što jest da nije rekla kako njezina znanstvena dostignuća nemaju veze s njezinim privatnim životom i uzdignute glave preuzela nagradu.
Alati i tehnike za svaki dan
Stvarno bih voljela znati što je to Marie Curie radila, kako je vodila bilješke, je li imala popise za kupovinu, je li si crtala dijagrame toka, kako je planirala predavanja, kako je pisala projekte za osnivanje laboratorija i instituta koje je pokrenula, kako je planirala troškove, tražila sponzore i donatore, kako je kao direktorica tih ustanova vodila ljude, kako ih je motivirala, je li svjesno razvila vještine delegiranja, određivanja prioriteta, motiviranja, fokusiranja na jedan zadatak ili se sa svim tim vještinama rodila i koristila ih spontano, potpuno nesvjesna blaga kojim raspolaže?
Godinama me je mučilo kako je moguće da nam tako jednostavni i besplatni alati kao što su analiza polja sila, SWOT analiza, dijagram toka, riblja kost i ostali, svima stoje na raspolaganju, a da ih tako malo koristimo?
I kako bi naši životi izgledali kad bismo ih koristili više? I zašto se ne uče već od osnovne škole?
Živimo u složenom svijetu koji se brzo mijenja i postaje još složeniji. I dodatno, brzina tih promjena se povećava. Tehnologija je postala moćnija od nas, gazi nas i moramo učiniti svjesni napor odmaknuti se od tempa koji nam ona nameće. A to nije lako.
Zemljoradnik još uvijek ima jasne svakodnevne zadatke, preorati polje i zasijati usjeve, a svakoga dana kod zalaska sunca jasno vidi rezultate svog rada. I jasno mu je čega se treba prihvatiti sutra.
Nekadašnji je radnik u industriji po dolasku na posao imao jasan zadatak – hrpu poluobrađenih predmeta s lijeve strane radnog pulta obraditi i prebaciti u košaru na desnoj strani radnog pulta. Na kraju radnog dana imao je jasnu sliku što je i koliko napravio. I što će raditi sutra.
Nasuprot tomu, svi mi koji radimo u uredima naporno radimo cijeloga dana, neprestano se prebacujući s jednog zadatka na drugi, a da na kraju dana nemamo jasnu sliku što smo obavili. Čini nam se da nam je dan protekao u odgovaranju na mailove i telefonske pozive, da smo bili na nekoliko sastanaka i pripremili par dopisa te da se nismo puno pomakli u projektima na kojima radimo. A sutra će nam biti isto tako.
Način na koji obavljamo poslove se evidentno promijenio.
Živimo sve više u virtualnom svijetu, informacije nam pristižu sa svih strana, kroz mnoštvo komunikacijskih kanala, surađujemo s ljudima koje nikad nismo vidjeli, koji su na nekom drugom kraju svijeta u nekoj drugoj vremenskoj zoni, i očekuje se da s njima ležerno komuniciramo kao da se znamo od djetinjstva, a u cijeloj toj buci i strci, lako je izgubiti kompas.
Postoje mnogi alati i tehnike koji su u osnovi besplatni, a omogućuju nam analizu problema i traženje rješenja. Vrlo rijetki su se s njima upoznali tijekom redovnog školovanja i još manje ljudi ih redovito koristi.
Godinama me je to mučilo, a onda sam odlučila svoje iskustvo pretočiti u knjigu, priručnik, Alati i tehnike za svaki dan – U poslovnom i privatnom životu.
A ako negdje nađem kako je to Marie Curie radila, sa zadovoljstvom ću pripremiti drugo dopunjeno izdanje te knjige.
Olga Štajdohar-Pađen; Njezine knjige „Plivati s ISO-om i ostati živ – što je kvaliteta i kako njome upravljati u poslovnom i privatnom životu“, „Plivati poslovnim vodama i ostati živ – Priručnik za poduzetnike, menadžere i one koji se tako osjećaju“ te „Plivati laboratorijem i ostati živ – Postati i ostati akreditirani laboratorij, ili ipak bolje ne“ kao i ovu najnoviju „Alati i tehnike za svaki dan – u poslovnom i privatnom životu“ potražite na www.webknjizara.hr
Slike: Pexels.com