Nejra Kadić Meškić: Boljem životu migranata u Hrvatskoj doprinijelo bi sinergijsko djelovanje svih dionika Cilj nam je „razbijati“ predrasude prema izbjeglicama
Razgovarali smo s Nejrom Kadić Meškić, izvršnom direktoricom Centra za kulturu dijaloga.
Razgovarala: Ivana Radić
Nejra, čime se bavi Centar za kulturu dijaloga i koja vam je misija? Gdje sve djelujete i u kojim područjima?
Centar za kulturu dijaloga iznikao je iz prepoznate potrebe da u vremenu u kojem svjedočimo stalno rastućem radikalizmu gdje govor mržnje neprestano podgrijava ksenofobiju i rasizam, odnosno isključivost, snažno i jedinstveno podržimo razvoj i osnaživanje ljudskih prava i tako doprinesemo zaustavljanju vala ekstremizma i neprihvaćanja drugih i drugačijih.
Utemeljen je 2015. godine u Zagrebu kao nevladina udruga kojoj je svrha doprinijeti poboljšanju kulturne i ekonomske kvalitete i standarda življenja građana i građanki, sve kroz jačanje dijaloga između različitih dionika u hrvatskom društvu, posebice s azilantima, manjinama u bilo kojem smislu. Vizija Centra za kulturu dijaloga je, pojednostavljeno, otvoreno društvo dijaloga u kojem su svi građani bez obzira na njihove različite identitete integrirani u sve društvene procese. A sve to kroz različite kulturne, edukativne i druge procese u ostvarivanju zajedničkog života s punim razumijevanjem, priznavanjem i međusobnim poštivanjem.
Programi Centra za kulturu dijaloga, koji uključuju rad s osobama u pokretu (izbjeglicama i migrantima), rad s mladima, rad s djecom, edukacije, društvena istraživanja, aktivizam i volonterstvo usmjereni su ka promicanju i jačanju kulture dijaloga, zaštiti ljudskih prava i sloboda, građenju mostova razumijevanja i suradnje između osoba različitih kultura i uvjerenja, promicanju mira i nenasilja, jačanju i podizanju svijesti o važnosti preuzimanja aktivne uloge u društvu.
Koliko dugo Vi vodite Centar i možete li izdvojiti jedan od projekata i opisati najvažnije rezultate?
Centar za kulturu dijaloga vodim od njegovog osnivanja, točnije od 2015. godine tako da se zapravo identificiram s idejom njegovog osnivanja, misijom, aktivnostima, rezultatima i stalnoj težnji da budemo bolji u jačanju demokratskih vrijednosti i interkulturnog društva ravnopravnih.
U okviru programa rada s osobama u pokretu, Centar provodi integracijske programe koji uključuju političko-pravnu, društveno-ekonomsku i kulturno-religijsku dimenziju integracije. Također, jača dobrodošlicu od strane lokalnog stanovništva prema izbjeglicama i migrantima, gradeći uključivo društvo Hrvatske i Europe.
Projekt koji izdvajam u ovom programu je projekt Novi susjedi – uključivanje osoba s odobrenom međunarodnom zaštitom u hrvatsko društvo na kojem je Centar za kulturu dijaloga provedbeni partner Ministarstvu unutarnjih poslova Republike Hrvatske u pospješivanju integracije. Projekt je sufinanciran iz EU Fonda za azil, migracije i integraciju (AMIF) i Vlade Republike Hrvatske.
Projekt uključuje izravno pružanje pomoći izbjeglicama odnosno osobama koje u Republici Hrvatskoj imaju odobren status azila ili supsidijarne zaštite kako bi te osobe bile u prilici iskoristiti svoja prava, ali i obveze koje proističu iz spomenutog statusa. Važna dimenzija u tom procesu je ona društveno-ekonomske prirode u okviru koje izbjeglicama i migrantima pomažemo da se snađu u novoj radnoj kulturi te čim prije aktivno sudjeluju na tržištu rada.
Preduvjeti zapošljavanja ili samozapošljavanja kroz pokretanje osobnih biznisa su često dovoljno poznavanje hrvatskog jezika, priznavanje inozemnih kvalifikacija, usvajanje navika nove radne kulture, nastavak obrazovanja, prekvalifikacija, poznavanje koraka u pretvaranju poslovnih ideja u funkcionalne biznise, i slično.
Obzirom da je integracija dvosmjeran proces tako se onda u projektu bavimo i senzibilizacijom lokalnog stanovništva na nove susjede. To ostvarujemo njihovim okupljanjem prilikom različitih susreta koji potiču dijalog i bolje upoznavanje strana koje potencijalno imaju predrasude jedni o drugima. Znate, kada malo ili skoro nimalo znamo o našim novim susjedima, onda se javljaju predrasude.
Nama je cilj upravo „razbijati“ predrasude prema njima. Uostalom, i mi kao žene smo svjedoci različitih predrasuda pa ih moramo konstantno razbijati i raditi na otvorenom, uključivom ravnopravnom društvu za žene koje će biti adekvatno plaćene za svoj rad i td.
Također, u kontekstu integracije zajedno s Hrvatskim nogometnim savezom i UEFA-om provodimo i projekt Novi susjedi – integracija kroz nogomet koji je kako i sam naziv kaže usmjeren na pospješivanje integracije kroz sport. Projekt pored pospješivanja širenja socijalne mreže izbjeglica, fizičkog zdravlja, ima i psihosocijalni učinak.
Projekt na koji smo posebno ponosni je Omladinska škola liderstva i dijaloga koji na godišnjoj razini iznjedri oko 40 omladinskih lidera/ica koji su spremniji za uspjeh u profesionalnom, privatnom i društveno korisnom kontekstu postajući predvodnicima/ama općeg društvenog boljitka.
Što su najveći izazovi CKD-a od 2015.godine?
Mi u Centru za kulturu dijaloga kao izazov prepoznajemo jačanje kulture dijaloga, osiguravanje dostojanstvenog života za sve bez obzira na njihove identitete i različite pravne statuse te jačanje ravnopravnog i pravednog društva u kontekstu rodne ravnopravnosti.
Područje koje identificiramo kao naročito važno za pružanje doprinosa je područje ženskog liderstva i poticanje žena za preuzimanje liderskih uloga u poduzećima, politici, društvenom životu zajednice i svim procesima odlučivanja. Dok su neki od naših projekata isključivo usmjereni na jačanje liderskih kompetencija kod žena istovremeno je snažna horizontalna politika svih naših drugih programa ravnopravnost spolova.
U radu s izbjeglicama, upravo su žene te koje su prepoznate kao posebno ranjiva skupina koja je često izložena dvostrukoj diskriminaciji. U ovom kontekstu podupiremo žensko poduzetništvo kroz savjetodavne i mentoring programe kako bi njihove poduzetničke ideje čim prije bile uspješne i prepoznate.
Sigurno da je zajednički izazov svih nas bila pandemija virusa Covid-19, a u slučaju osoba poput izbjeglica koji nisu imali razvijenu socijalnu mrežu izazov je tim bio još i veći. Ono što nas je Covid-19 naučio svakako je i to da je svaka jedinka društva, svaki čovjek, itekako važna i da samo zdrava svaka jedinka čini zdravo društvo u cjelini.
CKD se bavi izbjeglicama. S kojim poteškoćama se suočavaju izbjeglicama i kako teče njihova prilagodba u Hrvatskoj?
Cilj našeg rada s migrantima jeste stvaranje neovisnih članova društva koji doprinose i aktivno sudjeluju u životu zajednice. Naš rad je baziran na individualnom pristupu pri čemu se sa svakom osobom pojedinačno razrađuju posebni ciljevi i aktivnosti koje vode ka ostvarenju općeg cilja odnosno ostvarenju samostalnosti i neovisnosti uz uključenost u hrvatsko društvo.
Da bi osobe bile u prilici ostvariti svoja prava jednako kao i ispuniti svoje obveze nužno je da u ranoj fazi integracije imaju pomoć voditelja/ica slučajeva integracije i kulturnih medijatora/ica koji će izravno i stalno održavati kontakt s njima i voditi ih kroz proces prilagodbe kako se bi izbjeglo ‘lutanje’ u sustavu.
Izostanak, kašnjenje ili poteškoće u realizaciji bilo kojeg prava značajno otežavaju uspješnost ostvarivanja pune integracije u hrvatsko društvo. Činjenica je da smo u našem radu s izbjeglicama često po prvi puta nailazili na određene situacije čijem rješavanju je trebalo pristupiti i kreirati protokol postupanja ili praksu koja postaje sistemskim postupanjem u budućnosti.
Partnerski odnos s drugim dionicima integracije smatramo ključnim za blagovremeno i sistemsko postupanje.
Kakvi su Hrvati domaćini?
U našem radu obilujemo sjajnim pričama o ljubavi, prijateljstvima, poslovnih uspjesima – padovima ali i usponima. Postoje i neki izolirani primjeri koji možda nisu najsvjetliji primjeri, ali kako je riječ o pojedinačnim ispadima ne želimo im pridavati pažnju.
Domaće stanovništvo nastojimo dovesti u susret s novim susjedima kako bi ih bolje upoznali te kroz svoje osobno iskustvo razbili potencijalno postojeće predrasude koje najčešće dolaze iz stranih medija.
Također, bilo bi lijepo u hrvatskom društvu svjedočiti ravnopravnom i pravednom tretmanu svih izbjeglica bez obzira iz kojih zemalja dolaze. Jer svi su oni u istoj potrebi.
Što mislite da bi pomoglo da se život migranata u Hrvatskoj poboljša?
Sigurno da bi boljem životu migranata u Hrvatskoj doprinijelo sinergijsko djelovanje svih dionika koji su uključeni ili trebaju biti uključeni u provedbu integracijskih procesa.
Ključnim smatram ubrzanje procesa učenja i savladavanja hrvatskog jezika i priznavanja inozemnih kvalifikacija kako bi se osobe u što kraćem roku mogle osamostaliti kroz zapošljavanje i ostvarenje ekonomske neovisnosti.
Bolje prepoznavanje izbjeglica kao radne snage koja nedostaje na hrvatskom tržištu rada svakako da je značajan potencijal za doprinos ove skupine hrvatskom društvu.
Što planirate u narednom razdoblju?
Nastavljamo doprinositi uključivom hrvatskom društvu ravnopravnih kroz kontinuirano unapređenje programa koje provodimo. Sigurni smo da svojim djelovanjem hrvatsko društvo činimo boljim mjestom za život svih.
FotoCKD,privatna arhiva
Nejra Kadić Meškić: Boljem životu migranata u Hrvatskoj doprinijelo bi sinergijsko djelovanje svih dionika Cilj nam je „razbijati“ predrasude prema izbjeglicama
Razgovarali smo s Nejrom Kadić Meškić, izvršnom direktoricom Centra za kulturu dijaloga.
Razgovarala: Ivana Radić
Nejra, čime se bavi Centar za kulturu dijaloga i koja vam je misija? Gdje sve djelujete i u kojim područjima?
Centar za kulturu dijaloga iznikao je iz prepoznate potrebe da u vremenu u kojem svjedočimo stalno rastućem radikalizmu gdje govor mržnje neprestano podgrijava ksenofobiju i rasizam, odnosno isključivost, snažno i jedinstveno podržimo razvoj i osnaživanje ljudskih prava i tako doprinesemo zaustavljanju vala ekstremizma i neprihvaćanja drugih i drugačijih.
Utemeljen je 2015. godine u Zagrebu kao nevladina udruga kojoj je svrha doprinijeti poboljšanju kulturne i ekonomske kvalitete i standarda življenja građana i građanki, sve kroz jačanje dijaloga između različitih dionika u hrvatskom društvu, posebice s azilantima, manjinama u bilo kojem smislu. Vizija Centra za kulturu dijaloga je, pojednostavljeno, otvoreno društvo dijaloga u kojem su svi građani bez obzira na njihove različite identitete integrirani u sve društvene procese. A sve to kroz različite kulturne, edukativne i druge procese u ostvarivanju zajedničkog života s punim razumijevanjem, priznavanjem i međusobnim poštivanjem.
Programi Centra za kulturu dijaloga, koji uključuju rad s osobama u pokretu (izbjeglicama i migrantima), rad s mladima, rad s djecom, edukacije, društvena istraživanja, aktivizam i volonterstvo usmjereni su ka promicanju i jačanju kulture dijaloga, zaštiti ljudskih prava i sloboda, građenju mostova razumijevanja i suradnje između osoba različitih kultura i uvjerenja, promicanju mira i nenasilja, jačanju i podizanju svijesti o važnosti preuzimanja aktivne uloge u društvu.
Koliko dugo Vi vodite Centar i možete li izdvojiti jedan od projekata i opisati najvažnije rezultate?
Centar za kulturu dijaloga vodim od njegovog osnivanja, točnije od 2015. godine tako da se zapravo identificiram s idejom njegovog osnivanja, misijom, aktivnostima, rezultatima i stalnoj težnji da budemo bolji u jačanju demokratskih vrijednosti i interkulturnog društva ravnopravnih.
U okviru programa rada s osobama u pokretu, Centar provodi integracijske programe koji uključuju političko-pravnu, društveno-ekonomsku i kulturno-religijsku dimenziju integracije. Također, jača dobrodošlicu od strane lokalnog stanovništva prema izbjeglicama i migrantima, gradeći uključivo društvo Hrvatske i Europe.
Projekt koji izdvajam u ovom programu je projekt Novi susjedi – uključivanje osoba s odobrenom međunarodnom zaštitom u hrvatsko društvo na kojem je Centar za kulturu dijaloga provedbeni partner Ministarstvu unutarnjih poslova Republike Hrvatske u pospješivanju integracije. Projekt je sufinanciran iz EU Fonda za azil, migracije i integraciju (AMIF) i Vlade Republike Hrvatske.
Projekt uključuje izravno pružanje pomoći izbjeglicama odnosno osobama koje u Republici Hrvatskoj imaju odobren status azila ili supsidijarne zaštite kako bi te osobe bile u prilici iskoristiti svoja prava, ali i obveze koje proističu iz spomenutog statusa. Važna dimenzija u tom procesu je ona društveno-ekonomske prirode u okviru koje izbjeglicama i migrantima pomažemo da se snađu u novoj radnoj kulturi te čim prije aktivno sudjeluju na tržištu rada.
Preduvjeti zapošljavanja ili samozapošljavanja kroz pokretanje osobnih biznisa su često dovoljno poznavanje hrvatskog jezika, priznavanje inozemnih kvalifikacija, usvajanje navika nove radne kulture, nastavak obrazovanja, prekvalifikacija, poznavanje koraka u pretvaranju poslovnih ideja u funkcionalne biznise, i slično.
Obzirom da je integracija dvosmjeran proces tako se onda u projektu bavimo i senzibilizacijom lokalnog stanovništva na nove susjede. To ostvarujemo njihovim okupljanjem prilikom različitih susreta koji potiču dijalog i bolje upoznavanje strana koje potencijalno imaju predrasude jedni o drugima. Znate, kada malo ili skoro nimalo znamo o našim novim susjedima, onda se javljaju predrasude.
Nama je cilj upravo „razbijati“ predrasude prema njima. Uostalom, i mi kao žene smo svjedoci različitih predrasuda pa ih moramo konstantno razbijati i raditi na otvorenom, uključivom ravnopravnom društvu za žene koje će biti adekvatno plaćene za svoj rad i td.
Također, u kontekstu integracije zajedno s Hrvatskim nogometnim savezom i UEFA-om provodimo i projekt Novi susjedi – integracija kroz nogomet koji je kako i sam naziv kaže usmjeren na pospješivanje integracije kroz sport. Projekt pored pospješivanja širenja socijalne mreže izbjeglica, fizičkog zdravlja, ima i psihosocijalni učinak.
Projekt na koji smo posebno ponosni je Omladinska škola liderstva i dijaloga koji na godišnjoj razini iznjedri oko 40 omladinskih lidera/ica koji su spremniji za uspjeh u profesionalnom, privatnom i društveno korisnom kontekstu postajući predvodnicima/ama općeg društvenog boljitka.
Što su najveći izazovi CKD-a od 2015.godine?
Mi u Centru za kulturu dijaloga kao izazov prepoznajemo jačanje kulture dijaloga, osiguravanje dostojanstvenog života za sve bez obzira na njihove identitete i različite pravne statuse te jačanje ravnopravnog i pravednog društva u kontekstu rodne ravnopravnosti.
Područje koje identificiramo kao naročito važno za pružanje doprinosa je područje ženskog liderstva i poticanje žena za preuzimanje liderskih uloga u poduzećima, politici, društvenom životu zajednice i svim procesima odlučivanja. Dok su neki od naših projekata isključivo usmjereni na jačanje liderskih kompetencija kod žena istovremeno je snažna horizontalna politika svih naših drugih programa ravnopravnost spolova.
U radu s izbjeglicama, upravo su žene te koje su prepoznate kao posebno ranjiva skupina koja je često izložena dvostrukoj diskriminaciji. U ovom kontekstu podupiremo žensko poduzetništvo kroz savjetodavne i mentoring programe kako bi njihove poduzetničke ideje čim prije bile uspješne i prepoznate.
Sigurno da je zajednički izazov svih nas bila pandemija virusa Covid-19, a u slučaju osoba poput izbjeglica koji nisu imali razvijenu socijalnu mrežu izazov je tim bio još i veći. Ono što nas je Covid-19 naučio svakako je i to da je svaka jedinka društva, svaki čovjek, itekako važna i da samo zdrava svaka jedinka čini zdravo društvo u cjelini.
CKD se bavi izbjeglicama. S kojim poteškoćama se suočavaju izbjeglicama i kako teče njihova prilagodba u Hrvatskoj?
Cilj našeg rada s migrantima jeste stvaranje neovisnih članova društva koji doprinose i aktivno sudjeluju u životu zajednice. Naš rad je baziran na individualnom pristupu pri čemu se sa svakom osobom pojedinačno razrađuju posebni ciljevi i aktivnosti koje vode ka ostvarenju općeg cilja odnosno ostvarenju samostalnosti i neovisnosti uz uključenost u hrvatsko društvo.
Da bi osobe bile u prilici ostvariti svoja prava jednako kao i ispuniti svoje obveze nužno je da u ranoj fazi integracije imaju pomoć voditelja/ica slučajeva integracije i kulturnih medijatora/ica koji će izravno i stalno održavati kontakt s njima i voditi ih kroz proces prilagodbe kako se bi izbjeglo ‘lutanje’ u sustavu.
Izostanak, kašnjenje ili poteškoće u realizaciji bilo kojeg prava značajno otežavaju uspješnost ostvarivanja pune integracije u hrvatsko društvo. Činjenica je da smo u našem radu s izbjeglicama često po prvi puta nailazili na određene situacije čijem rješavanju je trebalo pristupiti i kreirati protokol postupanja ili praksu koja postaje sistemskim postupanjem u budućnosti.
Partnerski odnos s drugim dionicima integracije smatramo ključnim za blagovremeno i sistemsko postupanje.
Kakvi su Hrvati domaćini?
U našem radu obilujemo sjajnim pričama o ljubavi, prijateljstvima, poslovnih uspjesima – padovima ali i usponima. Postoje i neki izolirani primjeri koji možda nisu najsvjetliji primjeri, ali kako je riječ o pojedinačnim ispadima ne želimo im pridavati pažnju.
Domaće stanovništvo nastojimo dovesti u susret s novim susjedima kako bi ih bolje upoznali te kroz svoje osobno iskustvo razbili potencijalno postojeće predrasude koje najčešće dolaze iz stranih medija.
Također, bilo bi lijepo u hrvatskom društvu svjedočiti ravnopravnom i pravednom tretmanu svih izbjeglica bez obzira iz kojih zemalja dolaze. Jer svi su oni u istoj potrebi.
Što mislite da bi pomoglo da se život migranata u Hrvatskoj poboljša?
Sigurno da bi boljem životu migranata u Hrvatskoj doprinijelo sinergijsko djelovanje svih dionika koji su uključeni ili trebaju biti uključeni u provedbu integracijskih procesa.
Ključnim smatram ubrzanje procesa učenja i savladavanja hrvatskog jezika i priznavanja inozemnih kvalifikacija kako bi se osobe u što kraćem roku mogle osamostaliti kroz zapošljavanje i ostvarenje ekonomske neovisnosti.
Bolje prepoznavanje izbjeglica kao radne snage koja nedostaje na hrvatskom tržištu rada svakako da je značajan potencijal za doprinos ove skupine hrvatskom društvu.
Što planirate u narednom razdoblju?
Nastavljamo doprinositi uključivom hrvatskom društvu ravnopravnih kroz kontinuirano unapređenje programa koje provodimo. Sigurni smo da svojim djelovanjem hrvatsko društvo činimo boljim mjestom za život svih.
FotoCKD,privatna arhiva