I dok se borimo za ravnopravnost, same sebe sabotiramo
Piše: Ivana Radić
Jeste li primijetile kakav naziv za sebe žene stavljaju u svom potpisu? Ja već dugo primjećujem da mnoge žene koriste izraz „direktor“ za sebe umjesto žensku inačicu tog naziva „direktorica“.
Jasno mi je da je to naziv koji se najčešće koristio u muškom rodu, ali ako želimo doista biti ravnopravne zašto ne bismo koristile ženske nazive za imenice koje postoje u hrvatskom jeziku?
Nedavno je u jednom članku bilo napisano da je jedna piskinja objavila knjigu. S obzirom da sam prvi puta čula za taj izraz išla sam malo istraživati i pronašla da je to izvedenica od riječi pisac.
Možda ćete na prvu biti oduševljeni ili vam se možda neće sviđati, ali to je jedan od načina na koje pokazujemo da imamo pravo i na jezičnu jednakost.
Kada sam pitala neke direktorice zašto im piše „direktor“ ,a ne „direktorica“, rekle su da Direktor zvuči ozbiljnije. I opet dođemo do toga da same sebe definiramo i umanjujemo svoju vrijednost.
Ponekad nam organizacija ne nudi mogućnost stavljati ženske inačice, ali iz iskustva znam da kad si dovoljno uporna da nešto promijeniš da se to i dogodi.
Promjena uvije počinje od nas i u nama. Vanjske okolnosti nas mogu natjerati na promjenu kao npr. kolektivna promjena zbog korona virusa. Prošle su već skoro dvije godine i svi smo se na neki način promijenili.
Neki još možda nisu toga svjesni, ali ako promotrite sebe prije dvije godine i sada, zasigurno ćete primijetiti da ste se u nekom dijelu ipak promijenili.
Ista stvar je i s rodnom ravnopravnošću. Ako dovoljno dugo „gurate“ nešto onda se to na kraju i promijeni, no stvar je u dosljednosti.
Imamo li dovoljno dosljednosti gurati promjene u jeziku, ali i u drugim bitnim pitanjima za žene? Koliko smo složne kada su u pitanju promjene koje želimo? Koliko smo svjesne situacija u kojima živimo?
Žene su vrlo solidarne kada je u pitanju neka humanitarna svrha, no ako govorimo o ravnopravnosti čini mi se da ju svatko doživljava drugačije i da tu nema zajedničkog konsenzusa i smjera za borbu i postizanje ravnopravnosti.
Zapamtite da vam ravnopravnost nitko neće dati, morate ju uzeti. Zajedno je to puno lakše i baš zbog toga postoje razna udruženja kojima se možete prikloniti i dati svoj doprinos.
Nemojte samo gledati, poduzmite!
Foto:Pexels.com
I dok se borimo za ravnopravnost, same sebe sabotiramo
Piše: Ivana Radić
Jeste li primijetile kakav naziv za sebe žene stavljaju u svom potpisu? Ja već dugo primjećujem da mnoge žene koriste izraz „direktor“ za sebe umjesto žensku inačicu tog naziva „direktorica“.
Jasno mi je da je to naziv koji se najčešće koristio u muškom rodu, ali ako želimo doista biti ravnopravne zašto ne bismo koristile ženske nazive za imenice koje postoje u hrvatskom jeziku?
Nedavno je u jednom članku bilo napisano da je jedna piskinja objavila knjigu. S obzirom da sam prvi puta čula za taj izraz išla sam malo istraživati i pronašla da je to izvedenica od riječi pisac.
Možda ćete na prvu biti oduševljeni ili vam se možda neće sviđati, ali to je jedan od načina na koje pokazujemo da imamo pravo i na jezičnu jednakost.
Kada sam pitala neke direktorice zašto im piše „direktor“ ,a ne „direktorica“, rekle su da Direktor zvuči ozbiljnije. I opet dođemo do toga da same sebe definiramo i umanjujemo svoju vrijednost.
Ponekad nam organizacija ne nudi mogućnost stavljati ženske inačice, ali iz iskustva znam da kad si dovoljno uporna da nešto promijeniš da se to i dogodi.
Promjena uvije počinje od nas i u nama. Vanjske okolnosti nas mogu natjerati na promjenu kao npr. kolektivna promjena zbog korona virusa. Prošle su već skoro dvije godine i svi smo se na neki način promijenili.
Neki još možda nisu toga svjesni, ali ako promotrite sebe prije dvije godine i sada, zasigurno ćete primijetiti da ste se u nekom dijelu ipak promijenili.
Ista stvar je i s rodnom ravnopravnošću. Ako dovoljno dugo „gurate“ nešto onda se to na kraju i promijeni, no stvar je u dosljednosti.
Imamo li dovoljno dosljednosti gurati promjene u jeziku, ali i u drugim bitnim pitanjima za žene? Koliko smo složne kada su u pitanju promjene koje želimo? Koliko smo svjesne situacija u kojima živimo?
Žene su vrlo solidarne kada je u pitanju neka humanitarna svrha, no ako govorimo o ravnopravnosti čini mi se da ju svatko doživljava drugačije i da tu nema zajedničkog konsenzusa i smjera za borbu i postizanje ravnopravnosti.
Zapamtite da vam ravnopravnost nitko neće dati, morate ju uzeti. Zajedno je to puno lakše i baš zbog toga postoje razna udruženja kojima se možete prikloniti i dati svoj doprinos.
Nemojte samo gledati, poduzmite!
Foto:Pexels.com