Žene u politici – tamo gdje pripadaju, unatoč predrasudama LOKALNI IZBORI 2025.
Piše: Ivana Radić
Lokalni izbori 2025. u Hrvatskoj još jednom su otvorili pitanje stvarne uključenosti žena u politiku – ne samo kroz broj kandidatura, već i kroz način na koji se prema tim kandidatkinjama odnose njihovi politički protivnici.
Statistike pokazuju jaz
Prema posljednjim podacima Državnog izbornog povjerenstva i GONG-a, žene čine tek oko 20% kandidata za načelničke i gradonačelničke pozicije, dok se njihov udio na izbornim listama za lokalna vijeća kreće oko 30-35%, najčešće kao zadnje na listi. Iako Zakon o ravnopravnosti spolova predviđa kvote, one se često zaobilaze, ili se žene kandidira pro forma – bez stvarne podrške stranke ili resursa za kampanju.
Seksizam kao politička taktika
Kada kandidatkinji za načelnicu suparnik poruči da ide “kuhati ajvar i rađati djecu”, nije to samo uvreda njoj osobno. To je poruka svim ženama koje svakodnevno balansiraju karijeru, obitelj i društveni angažman, da ih se i dalje percipira kroz zastarjele stereotipe. A istina je jednostavna – ženama je mjesto ondje gdje one same to odluče: i za štednjakom, i za upravljačem, i u vijećnici.
Upravo je to jedan od slučajeva na koji smo obratili pozornost jer je Jasenka Haleuš dugogodišnja članica Međunarodne mreže poslovnih žena. Riječi koje dolaze iz usta njezinog protukandidata nisu samo uvredljive – one su i politički kalkulirane. U sredinama s jakim patrijarhalnim obrascima, sugeriranje da je „mjesto žene u kuhinji“ može mobilizirati dio glasačkog tijela koje se boji promjena ili ne vidi žene u vodećim ulogama.
No, takva strategija može biti i dvosjekli mač. U vrijeme kada se društvene mreže brzo mobiliziraju oko nepravde i kada žene sve češće same ulaze u političku arenu, uvrede poput ovih mogu stvoriti snažnu reakciju solidarnosti.
Jasenka je naime visokoobrazovana žena sa zavidnim iskustvom rada u javnoj službi, ali i kao poduzetnica. Dugi niz godina radila je na projektima koji su financirani sredstvima Europske unije i vidi velik potencijal za svoju općinu Kloštar Ivanić. Upravo bi se takvim projektima mogla obnoviti infrastruktura i poboljšati život svih građana u Kloštar Ivaniću.
„Imamo priliku pokazati da žene nisu samo pomagačice u pozadini, već da znaju i mogu voditi zajednice. Vjerujem da će građani prepoznati razliku između ponižavanja i stvarne želje za napretkom,“ poručuje Haleuš.
Jesu li birači spremni?
Dok ankete pokazuju da većina građana podržava ravnopravnost spolova u teoriji, stvarnost često pokazuje drugačije. U mnogim ruralnim sredinama, žene koje se odluče za političko djelovanje suočavaju se s predrasudama, izolacijom i javnim omalovažavanjem. Ipak, sve više njih odlučuje se stati pred birače – bez stranačke logistike, bez financijske podrške, ali s jasnom porukom: žene ne traže privilegije, nego ravnopravnu priliku.
Dok se u nekim općinama i gradovima još uvijek propituje može li žena voditi lokalnu zajednicu, stvarnost pokazuje: ne samo da može – već to često čini bolje, otvorenije i odgovornije.
Jer mjesto žene u 21. stoljeću nije ni “u kuhinji” ni “među djecom”, već – u vijećnici, na poziciji odlučivanja, za mikrofonima, u pregovorima – gdje god ona to izabere.
Foto:Jasenka Haleuš
Žene u politici – tamo gdje pripadaju, unatoč predrasudama LOKALNI IZBORI 2025.
Piše: Ivana Radić
Lokalni izbori 2025. u Hrvatskoj još jednom su otvorili pitanje stvarne uključenosti žena u politiku – ne samo kroz broj kandidatura, već i kroz način na koji se prema tim kandidatkinjama odnose njihovi politički protivnici.
Statistike pokazuju jaz
Prema posljednjim podacima Državnog izbornog povjerenstva i GONG-a, žene čine tek oko 20% kandidata za načelničke i gradonačelničke pozicije, dok se njihov udio na izbornim listama za lokalna vijeća kreće oko 30-35%, najčešće kao zadnje na listi. Iako Zakon o ravnopravnosti spolova predviđa kvote, one se često zaobilaze, ili se žene kandidira pro forma – bez stvarne podrške stranke ili resursa za kampanju.
Seksizam kao politička taktika
Kada kandidatkinji za načelnicu suparnik poruči da ide “kuhati ajvar i rađati djecu”, nije to samo uvreda njoj osobno. To je poruka svim ženama koje svakodnevno balansiraju karijeru, obitelj i društveni angažman, da ih se i dalje percipira kroz zastarjele stereotipe. A istina je jednostavna – ženama je mjesto ondje gdje one same to odluče: i za štednjakom, i za upravljačem, i u vijećnici.
Upravo je to jedan od slučajeva na koji smo obratili pozornost jer je Jasenka Haleuš dugogodišnja članica Međunarodne mreže poslovnih žena. Riječi koje dolaze iz usta njezinog protukandidata nisu samo uvredljive – one su i politički kalkulirane. U sredinama s jakim patrijarhalnim obrascima, sugeriranje da je „mjesto žene u kuhinji“ može mobilizirati dio glasačkog tijela koje se boji promjena ili ne vidi žene u vodećim ulogama.
No, takva strategija može biti i dvosjekli mač. U vrijeme kada se društvene mreže brzo mobiliziraju oko nepravde i kada žene sve češće same ulaze u političku arenu, uvrede poput ovih mogu stvoriti snažnu reakciju solidarnosti.
Jasenka je naime visokoobrazovana žena sa zavidnim iskustvom rada u javnoj službi, ali i kao poduzetnica. Dugi niz godina radila je na projektima koji su financirani sredstvima Europske unije i vidi velik potencijal za svoju općinu Kloštar Ivanić. Upravo bi se takvim projektima mogla obnoviti infrastruktura i poboljšati život svih građana u Kloštar Ivaniću.
„Imamo priliku pokazati da žene nisu samo pomagačice u pozadini, već da znaju i mogu voditi zajednice. Vjerujem da će građani prepoznati razliku između ponižavanja i stvarne želje za napretkom,“ poručuje Haleuš.
Jesu li birači spremni?
Dok ankete pokazuju da većina građana podržava ravnopravnost spolova u teoriji, stvarnost često pokazuje drugačije. U mnogim ruralnim sredinama, žene koje se odluče za političko djelovanje suočavaju se s predrasudama, izolacijom i javnim omalovažavanjem. Ipak, sve više njih odlučuje se stati pred birače – bez stranačke logistike, bez financijske podrške, ali s jasnom porukom: žene ne traže privilegije, nego ravnopravnu priliku.
Dok se u nekim općinama i gradovima još uvijek propituje može li žena voditi lokalnu zajednicu, stvarnost pokazuje: ne samo da može – već to često čini bolje, otvorenije i odgovornije.
Jer mjesto žene u 21. stoljeću nije ni “u kuhinji” ni “među djecom”, već – u vijećnici, na poziciji odlučivanja, za mikrofonima, u pregovorima – gdje god ona to izabere.
Foto:Jasenka Haleuš