To je pitanje koje se često postavlja kada promatramo odnos u kojem je jedna osoba očito nesretna, ponižavana, kontrolirana ili povređivana. Izvana se rješenje ponekad čini jednostavno: prekinuti odnos, otići i nastaviti dalje.

No psihologija takvih odnosa mnogo je složenija. Jedan od pojmova koji pomaže objasniti zašto se ljudi teško odvajaju od osobe koja ih povređuje jest trauma bonding, odnosno traumatsko vezivanje.

O toj je temi pisao i The New York Times u članku o tome kako prepoznati traumatsku povezanost i zašto ju je toliko teško prekinuti.

Kada osoba koja nas povređuje postane i osoba od koje tražimo utjehu

Trauma bonding označava snažnu emocionalnu povezanost koja se može razviti u odnosu obilježenom zlostavljanjem, manipulacijom ili kontrolom.

Važno je odmah razjasniti jednu čestu zabunu. Trauma bonding ne znači da su se dvije osobe povezale zato što su jedna drugoj ispričale svoja traumatična iskustva. U psihološkom smislu riječ je o povezanosti koja nastaje između osobe koja trpi zlostavljanje i osobe koja ga čini.

Posebno je zbunjujuće to što takav odnos najčešće nije loš baš cijelo vrijeme.

Nakon kritiziranja, ponižavanja, kontrole, emocionalnog udaljavanja ili nekog drugog oblika povređivanja mogu doći isprike, nježnost, pažnja, obećanja ili razdoblje u kojem ponovno sve izgleda dobro.

Osoba koja nas je povrijedila tako postaje i osoba od koje očekujemo olakšanje.

I upravo je u tome jedan od ključeva traumatskog vezivanja.

Najopasniji dio možda je upravo – nepredvidivost

Psihologija poznaje fenomen koji se naziva povremeno ili nepredvidivo potkrepljivanje (intermittent reinforcement).

Jednostavno rečeno, nagrada koju dobivamo samo povremeno i ne znamo kada će se pojaviti može vrlo snažno utjecati na naše ponašanje.

Sličan princip postoji kod igara na sreću. Ne dobivamo svaki put, ali upravo mogućnost da će „ovaj put možda biti dobitan“ tjera nas da pokušamo ponovno.

U odnosima taj mehanizam može biti mnogo ozbiljniji.

Nakon nekoliko dana hladnoće partner ponovno postaje nježan. Nakon ružnih riječi slijedi velika isprika. Nakon prijetnje prekidom stiže poruka puna ljubavi. Nakon razdoblja kontrole ponovno se pojavljuje osoba kakva je bila na početku veze.

I javlja se nada:

„Evo, ipak je onaj stari.“

„Možda se stvarno promijenio.“

„Kad je dobar, stvarno nam je prekrasno.“

Upravo ti dobri trenuci mogu održavati odnos mnogo dulje nego što bi netko izvana očekivao.

Nije svaki težak odnos trauma bond

Pritom treba biti oprezan s terminima koji iz psihologije vrlo brzo postanu popularni na društvenim mrežama.

Svađanje nije automatski emocionalno zlostavljanje. Sebično ponašanje ne znači nužno da je netko narcis. A ni svaki odnos iz kojeg nam je teško otići nije trauma bond.

Kod traumatskog vezivanja posebno su važna dva elementa: neravnoteža moći i ponavljajući ciklus lošeg postupanja koji se izmjenjuje s razdobljima pažnje, ljubavi, smirenja ili obećanja da će se stvari promijeniti.

Zato nije riječ samo o tome da je neka veza „komplicirana“.

Problem nastaje kada druga osoba postupno dobiva sve veću kontrolu nad našim osjećajem sigurnosti, vrijednosti i stvarnosti.

„Ali on može biti divan“

To je jedna od rečenica koju okolina ponekad teško razumije.

Kako netko tko nas povređuje istodobno može biti osoba za koju smo toliko vezani?

Upravo zato što ljudi koji se nalaze u takvim odnosima najčešće ne doživljavaju samo loše trenutke.

Da je odnos od prvog do posljednjeg dana isključivo bolan, odlazak bi u mnogim slučajevima bio lakši. No kada se bol izmjenjuje s ljubavlju, toplinom i nadom, osoba se može početi vezivati upravo za povratak tih dobrih razdoblja.

Ne čeka samo partnera.

Čeka njegovu dobru verziju.

Čeka povratak odnosa kakav je nekada bio ili kakav vjeruje da bi mogao biti.

Zašto onda jednostavno ne ode?

Zato što odlazak nije samo racionalna odluka.

Osoba može vrlo dobro znati da odnos nije dobar za nju i istodobno osjećati snažnu potrebu da ostane.

Može prekinuti pa se vratiti.

Može prijateljicama stotinu puta ispričati što se dogodilo, a onda ga ponovno opravdavati.

Može odlučiti da je gotovo, a nekoliko sati kasnije odgovoriti na njegovu poruku.

Izvana to može izgledati nelogično. Unutar takvog odnosa emocionalna dinamika može biti iznimno snažna.

Tu se mogu ispreplesti strah, privrženost, nada, krivnja, osjećaj odgovornosti za drugu osobu, pad samopouzdanja i postupno udaljavanje od vlastitog osjećaja što je prihvatljivo, a što nije.

Postoji još jedna zamka: sjećanje na početak

Mnogi problematični odnosi nisu tako izgledali na početku.

Početak može biti intenzivan, romantičan i ispunjen pažnjom. Osoba se osjeća viđenom, posebnom i voljenom.

Kada se odnos kasnije promijeni, lako je početi vjerovati da samo treba pronaći način da se vrati ono što je postojalo na početku.

„Da nisam rekla to…“

„Možda sam pretjerala.“

„I on je pod velikim stresom.“

„Znam kakav zapravo može biti.“

Granica između razumijevanja partnera i stalnog opravdavanja ponašanja koje nas povređuje može postati sve manje vidljiva.

Kako prepoznati da možda nije riječ samo o „teškoj vezi“?

Jedan znak sam za sebe nije dovoljan za zaključak, ali vrijedi obratiti pozornost ako se stalno ponavlja isti obrazac: povređivanje pa pomirenje, strah pa olakšanje, udaljavanje pa velika nježnost.

Posebno ako sve češće opravdavamo ponašanja za koja bismo prijateljici odmah rekli da nisu prihvatljiva.

• Ako skrivamo od bliskih ljudi što se zapravo događa.
• Ako stalno pazimo što ćemo reći da ne izazovemo reakciju druge osobe.
• Ako se nakon svakog incidenta držimo obećanja da se „to više nikada neće dogoditi“.
• I možda najvažnije – ako sve manje vjerujemo vlastitoj procjeni, a sve više objašnjenjima druge osobe.

Ljubav ne bi trebala ovisiti o tome koliko boli možemo podnijeti

Razumijevanje pojma trauma bondinga ne služi tome da preko interneta dijagnosticiramo svoje partnere ili bivše partnere.

Može nam, međutim, pomoći da postavimo drugačije pitanje.

Umjesto:

„Zašto ne mogu jednostavno otići?“

možda vrijedi pitati:

„Što me u ovom odnosu toliko snažno drži vezanom iako znam da me povređuje?“

To je mnogo korisnije pitanje.

Prekidanje traumatske povezanosti može biti proces, a podrška prijatelja, obitelji i stručnjaka za mentalno zdravlje može biti važan dio izlaska iz takvog obrasca.

A za ljude koji stoje sa strane možda je najvažnija jedna poruka.

Kada prijateljica ponovno ostane s osobom za koju smo uvjereni da joj šteti, možemo biti ljuti i frustrirani. Možemo poželjeti reći: „Pa koliko puta moraš proći kroz isto?“

No upravo razumijevanje mehanizma traumatskog vezivanja pokazuje zašto takve rečenice rijetko pomažu.

Puno korisnije može biti ostati osoba kojoj se može obratiti bez straha od osude.

Jer ponekad prvi korak prema izlasku iz nezdravog odnosa nije trenutak u kojem prestanemo voljeti drugu osobu.

To je trenutak u kojem ponovno počnemo vjerovati sebi.

---

Izvor i dodatno čitanje: The New York Times, „Trauma Bond“, 19. ožujka 2026.
The New York Times – Trauma Bond

Za pojašnjenje stručnog pojma trauma bondinga i mehanizma povremenog potkrepljivanja korišteni su i stručni psihološki izvori, uključujući Psychology Today.
Psychology Today – Trauma Bonding

Foto: Pexels.com