Pravo na ispravak netočne informacije ŠTO NAPRAVITI?
Piše:Iva Babić, odvjetnica
U moru objavljenih informacija koje se pojavljuju online, na društvenim mrežama i na web portalima medija, zna se dogoditi da se pojavi neka netočna informacija koju je potrebno ispraviti. Navedeno je regulirano Zakonom o medijima (Narodne novine br. 59/2004, 84/2011, 81/2013, 114/2022), koji kao poseban Zakon u odnosu na Zakon o obveznim odnosima detaljno regulira postupak povodom ispravka objavljene informacije, odgovora na objavljenu informaciju te propisuje i kako je podnošenje zahtjeva za ispravak preduvjet za eventualno potraživanje naknade štete zbog objavljene netočne informacije.
Zakon o medijima propisuje kako svatko, fizička i pravna osoba, ima pravo od glavnog urednika medija zahtijevati da bez naknade objavi ispravak objavljene informacije kojom su bila povrijeđena njegova prava ili interesi ako je objavljena informacija netočna ili nepotpuna.
Zahtjev za ispravak netočne ili nepotpune informacije može se zahtijevati samo u prekluzivnom roku od 30 (trideset) dana od objave sporne informacije. Forma zahtjeva za ispravak je također propisana te je predviđeno da se zahtjev mora podnijeti glavnom uredniku medija odnosno portala na kojem je sporna informacija objavljena u pisanoj formi te da zahtjev mora biti obrazložen i potpisan od strane podnositelja kao i uključivati sve potrebne podatke o podnositelju. U obrazloženju predmetnog zahtjeva očekuje se ne samo ispravljanje pogrešnih tvrdnji ili netočnih navoda u objavljenoj informaciji, već i iznošenje činjenica i okolnosti kojima povrijeđeni pobija ili s namjerom pobijanja bitno dopunjuje navode u objavljenom tekstu.
Ponekad medij koji je objavio pogrešnu ili nepotpunu informaciju naknadno samoinicijativno reagira i objavi ispravak iste informacije te je u tom slučaju podnošenje zahtjeva za ispravak osobe na koju se ta informacija odnosi u pravilu isključeno.
Ako glavni urednik ocijeni da je zahtjev za ispravak osnovan, isti se mora objaviti bez promjena i dopuna na istom ili istovrijednom mjestu programskog prostora i na isti ili istovrijedan način na koji je bila objavljena informacija na koju se ispravak odnosi, te mora biti jasno vidljivo iz naslova kako je riječ o ispravku. Često se zna dogoditi da mediji ispravke objavljuju na nekom drugom mjestu, primjerice u reagiranjima ili pismima čitatelja, te da isti ne dođu do izražaja jednako kao i prvotno objavljena informacija koja se ispravlja, što nije u skladu s ovim odredbama Zakona o medijima. Naravno, ispravak ne smije biti nerazmjerno dulji od informacije, odnosno od dijela informacije na koji se odnosi te se eventualno može mijenjati ali samo uz pristanak podnositelja zahtjeva.
Ispravak mora biti objavljen u prvom, a ako stigne prekasno, u drugom izdanju, odnosno programskom sadržaju medija nakon primitka ispravka.
Naravno, neće svim zahtjevima za ispravak biti udovoljeno te glavni urednik pod određenim uvjetima može odbiti objavu ispravka uz pisanu obavijest podnositelju zahtjeva o razlozima neobjavljivanja ispravaka, u roku propisanom za objavu ispravka.
Glavni urednik će tako primjerice odbiti objavu ispravka ako se traženi ispravak ne odnosi na informaciju na koju se poziva zainteresirana osoba, ako nisu navedene činjenice niti okolnosti u vezi s navodima o informaciji ili ako bi objava ispravka bila u suprotnosti sa zakonom i dobrim običajima.
Također, može odbiti objavu ako postoje formalni nedostaci u zahtjevu pa tako primjerice ako zahtjev nije potpisao podnositelj zahtjeva, ako je traženi ispravak nerazmjerno duži od objavljene informacija, ako je zahtjev podnesen po proteku 30 dana od objave informacije. Zakon posebno propisuje i kako predmet zahtjeva za ispravak ne može biti znanstvena ili umjetnička kritika, osim ako ista sadrži netočne ili uvredljive navode.
Ako pak glavni urednik ne objavi ispravak u roku i na način određen zakonom, podnositelj zahtjeva za ispravak ima pravo podnijeti tužbu protiv glavnog urednika u roku od 30 dana od proteka roka za objavu ispravka, odnosno od dana kada je ispravak bio objavljen na način koji nije bio sukladan Zakonu. Za takve sudske postupke propisano je rješavanje po hitnom postupku te bi se prvo ročište glavne rasprave moralo održati već 8 dana po zaprimanju tužbe u sudu.
Važno je napomenuti da se eventualna nematerijalna šteta koju je osoba na koju se sporna informacija odnosi pretrpjela naknađuje u pravilu objavljivanjem ispravka informacije i isprikom nakladnika, te isplatom naknade sukladno općim propisima obveznog prava. Međutim, uvjet da bi osoba na koju se sporna informacija odnosi mogla potraživati naknadu štete je da je prethodno od nakladnika zatražila objavljivanje ispravka sporne informacije odnosno isprike nakladnika kada ispravak nije moguć. Također, propisan je poseban rok za takve tužbe te je isti svega tri mjeseca od dana saznanja za objavu informacije kojom je šteta prouzročena.
Zaključno treba spomenuti i poseban institut predviđen Zakonom o medijima u slučaju da je neka osoba imenovana u medijima povodom kaznenog postupka koji je kasnije pravomoćno obustavljen odnosno osoba pravomoćno oslobođena te tada ima pravo u roku od 3 (tri) mjeseca od pravomoćnosti zahtijevati da nakladnik o tome objavi informaciju.
O tome hoće li ta informacija i dalje biti dostupna online te kako postići da ista bude trajno uklonjena, više u idućem članku u kojem će biti riječi o tzv. Pravu na zaborav.
Iva Babić, odvjetnica
Pravo na ispravak netočne informacije ŠTO NAPRAVITI?
Piše:Iva Babić, odvjetnica
U moru objavljenih informacija koje se pojavljuju online, na društvenim mrežama i na web portalima medija, zna se dogoditi da se pojavi neka netočna informacija koju je potrebno ispraviti. Navedeno je regulirano Zakonom o medijima (Narodne novine br. 59/2004, 84/2011, 81/2013, 114/2022), koji kao poseban Zakon u odnosu na Zakon o obveznim odnosima detaljno regulira postupak povodom ispravka objavljene informacije, odgovora na objavljenu informaciju te propisuje i kako je podnošenje zahtjeva za ispravak preduvjet za eventualno potraživanje naknade štete zbog objavljene netočne informacije.
Zakon o medijima propisuje kako svatko, fizička i pravna osoba, ima pravo od glavnog urednika medija zahtijevati da bez naknade objavi ispravak objavljene informacije kojom su bila povrijeđena njegova prava ili interesi ako je objavljena informacija netočna ili nepotpuna.
Zahtjev za ispravak netočne ili nepotpune informacije može se zahtijevati samo u prekluzivnom roku od 30 (trideset) dana od objave sporne informacije. Forma zahtjeva za ispravak je također propisana te je predviđeno da se zahtjev mora podnijeti glavnom uredniku medija odnosno portala na kojem je sporna informacija objavljena u pisanoj formi te da zahtjev mora biti obrazložen i potpisan od strane podnositelja kao i uključivati sve potrebne podatke o podnositelju. U obrazloženju predmetnog zahtjeva očekuje se ne samo ispravljanje pogrešnih tvrdnji ili netočnih navoda u objavljenoj informaciji, već i iznošenje činjenica i okolnosti kojima povrijeđeni pobija ili s namjerom pobijanja bitno dopunjuje navode u objavljenom tekstu.
Ponekad medij koji je objavio pogrešnu ili nepotpunu informaciju naknadno samoinicijativno reagira i objavi ispravak iste informacije te je u tom slučaju podnošenje zahtjeva za ispravak osobe na koju se ta informacija odnosi u pravilu isključeno.
Ako glavni urednik ocijeni da je zahtjev za ispravak osnovan, isti se mora objaviti bez promjena i dopuna na istom ili istovrijednom mjestu programskog prostora i na isti ili istovrijedan način na koji je bila objavljena informacija na koju se ispravak odnosi, te mora biti jasno vidljivo iz naslova kako je riječ o ispravku. Često se zna dogoditi da mediji ispravke objavljuju na nekom drugom mjestu, primjerice u reagiranjima ili pismima čitatelja, te da isti ne dođu do izražaja jednako kao i prvotno objavljena informacija koja se ispravlja, što nije u skladu s ovim odredbama Zakona o medijima. Naravno, ispravak ne smije biti nerazmjerno dulji od informacije, odnosno od dijela informacije na koji se odnosi te se eventualno može mijenjati ali samo uz pristanak podnositelja zahtjeva.
Ispravak mora biti objavljen u prvom, a ako stigne prekasno, u drugom izdanju, odnosno programskom sadržaju medija nakon primitka ispravka.
Naravno, neće svim zahtjevima za ispravak biti udovoljeno te glavni urednik pod određenim uvjetima može odbiti objavu ispravka uz pisanu obavijest podnositelju zahtjeva o razlozima neobjavljivanja ispravaka, u roku propisanom za objavu ispravka.
Glavni urednik će tako primjerice odbiti objavu ispravka ako se traženi ispravak ne odnosi na informaciju na koju se poziva zainteresirana osoba, ako nisu navedene činjenice niti okolnosti u vezi s navodima o informaciji ili ako bi objava ispravka bila u suprotnosti sa zakonom i dobrim običajima.
Također, može odbiti objavu ako postoje formalni nedostaci u zahtjevu pa tako primjerice ako zahtjev nije potpisao podnositelj zahtjeva, ako je traženi ispravak nerazmjerno duži od objavljene informacija, ako je zahtjev podnesen po proteku 30 dana od objave informacije. Zakon posebno propisuje i kako predmet zahtjeva za ispravak ne može biti znanstvena ili umjetnička kritika, osim ako ista sadrži netočne ili uvredljive navode.
Ako pak glavni urednik ne objavi ispravak u roku i na način određen zakonom, podnositelj zahtjeva za ispravak ima pravo podnijeti tužbu protiv glavnog urednika u roku od 30 dana od proteka roka za objavu ispravka, odnosno od dana kada je ispravak bio objavljen na način koji nije bio sukladan Zakonu. Za takve sudske postupke propisano je rješavanje po hitnom postupku te bi se prvo ročište glavne rasprave moralo održati već 8 dana po zaprimanju tužbe u sudu.
Važno je napomenuti da se eventualna nematerijalna šteta koju je osoba na koju se sporna informacija odnosi pretrpjela naknađuje u pravilu objavljivanjem ispravka informacije i isprikom nakladnika, te isplatom naknade sukladno općim propisima obveznog prava. Međutim, uvjet da bi osoba na koju se sporna informacija odnosi mogla potraživati naknadu štete je da je prethodno od nakladnika zatražila objavljivanje ispravka sporne informacije odnosno isprike nakladnika kada ispravak nije moguć. Također, propisan je poseban rok za takve tužbe te je isti svega tri mjeseca od dana saznanja za objavu informacije kojom je šteta prouzročena.
Zaključno treba spomenuti i poseban institut predviđen Zakonom o medijima u slučaju da je neka osoba imenovana u medijima povodom kaznenog postupka koji je kasnije pravomoćno obustavljen odnosno osoba pravomoćno oslobođena te tada ima pravo u roku od 3 (tri) mjeseca od pravomoćnosti zahtijevati da nakladnik o tome objavi informaciju.
O tome hoće li ta informacija i dalje biti dostupna online te kako postići da ista bude trajno uklonjena, više u idućem članku u kojem će biti riječi o tzv. Pravu na zaborav.
Iva Babić, odvjetnica