Od obiteljske krojačke tradicije koja svoje korijene vuče iz Pariza do vlastitog modnog brenda i predstavljanja kolekcije na pariškoj modnoj pisti – profesionalni put dizajnerice i poduzetnice Mije Kostov obilježen je kreativnošću, upornošću i hrabrošću. Svoj brend pokrenula je 2016. godine, a tijekom proteklog desetljeća razvila je i Open Concept Store, kroz koji je surađivala s više od 300 dizajnera s Balkana.

Njezina kolekcija inspirirana caricom Teodorom, predstavljena na Pariškom tjednu mode, simbolično odražava i njezin pogled na život – vjeru u žensku snagu, neovisnost i pravo svake žene da ostane vjerna sebi.

No iza uspješnih modnih projekata stoji i poduzetnički put ispunjen izazovima, učenjem i važnim osobnim odlukama. U razgovoru za Ženial Mia Kostov govori o tome što ju je naučilo deset godina poduzetništva, zašto je važno postaviti granice i naučiti delegirati, koliko vjeruje u žensku solidarnost te zašto se njezino poimanje uspjeha ne mjeri samo poslovnim rezultatima.

Vaša modna priča ima zanimljive obiteljske korijene. Vaši baka i djed bavili su se krojačkim zanatom u Parizu. Koliko je to nasljeđe utjecalo na Vaš odabir profesije i na način na koji danas stvarate?

Dok sam bila dijete, nisam bila svjesna težine koju taj posao nosi, težine svakog zanata, ali i poduzetništva. Pogotovo zato što su moji djed i baka iz malog mjesta u Srbiji uspjeli stvoriti nešto tako značajno u Parizu.

Mama mi je uvijek pričala o tome, a istovremeno je, kao vizionarka u našoj obitelji, snažno podržavala moju umjetničku stranu. Osim toga, budući da sam ja prvo žensko dijete nakon sto godina u očevoj obitelji, to je nekako dodatno usmjerilo pozornost na modu i ljubav prema njoj.

U taj sam svijet zapravo ušla još kao mala, sudjelujući na modnim revijama kao manekenka, da bih se kasnije, korak po korak, kroz modu i poduzetništvo razvila u ono što sam danas.

Kada ste 2016. godine pokrenuli vlastiti brend, što Vas je najviše motiviralo, a što Vas je najviše plašilo? Jeste li tada mogli zamisliti gdje ćete biti deset godina poslije?

Motivirao me prostor da se izrazim i da iskažem ljubav prema modi, ženama i umjetnosti. Osjećam se sretno i zadovoljno kada nekome pomognem i tu zapravo raste moja vrijednost kao dizajnerice, ali i priznanje kao čovjeka i umjetnice.

A strah? Ne može vas plašiti ono za što i ne znate što vas čeka. Inače sam odgajana tako da budem uporna i hrabra, pa ću uvijek dati svoj maksimum. To nosi i mnogo pogrešaka, ali važno ih je biti svjestan kako bismo rasli, kako u životu, tako i u poslu.

Jesam li mogla zamisliti gdje ću biti deset godina kasnije? Možda ne u detalje, ali ja sam netko tko duboko vjeruje u manifestiranje. Čak i tada voljela sam živjeti u tom procesu, svjesno zamišljati svoj život i raditi na tome da ga ostvarim.

Danas, kada pogledam prijeđeni put, vidim da se svaki korak točno složio u priču koja tek dobiva svoje pravo lice.

Kreativnost i poduzetništvo često traže potpuno različite vještine. Kako ste naučili istodobno biti dizajnerica, poduzetnica i osoba koja mora donositi poslovne odluke?

Dizajner, odnosno umjetnik, nešto je s čime se rodiš i što cijeli život njeguješ, ali bez obzira na to, ja uvijek volim osluškivati one zbog kojih i stvaram.

Poduzetništvo je najviše proizašlo iz suradnje s drugim poduzetnicima i iz onih situacija kada ne znaš što te snašlo, ali se trudiš pronaći način kako izaći na kraj s novim okolnostima. Veliku ulogu u tome odigralo je i moje obrazovanje iz područja odnosa s javnošću.

Biti žena poduzetnica na Balkanu nije lako. Posebno kada ste sami u svemu tome, iako imate djelomičnu podršku. Iznimno je teško izboriti se i izgraditi sustav, taj kontinuitet koji traje i razvija se godinama.

Prošle ste godine predstavili kolekciju inspiriranu caricom Teodorom na Pariškom tjednu visoke mode. Što je za Vas osobno značio taj trenutak i što Vam je prolazilo kroz glavu kada ste vidjeli svoje kreacije na pariškoj modnoj pisti?

Prošla godina donijela mi je mnogo velikih promjena u privatnom životu. To je razdoblje u kojem sam konačno odlučila staviti sebe na prvo mjesto jer sam shvatila: ako sam ja dobro, sretna i zadovoljna, onda će i svi oko mene biti dobro.

Kada sam konačno posložila te prioritete i prestala umanjivati sebe, došao je i taj Paris Fashion Week.

Ljudi često misle da ćete čim pokrenete brend odmah izaći na svjetske modne scene. Ne, za to je potrebno mnogo, mnogo godina i truda.

I bez obzira na to koliko sam već dugo na modnoj sceni, onaj trenutak kada vidiš cijelu dvoranu punu ljudi koji su došli zbog tebe, a pritom to nisu ljudi s Balkana koje već poznaješ kroz posao, donosi ti jedno posebno priznanje.

Često se u moru obveza i teških trenutaka u poslu čovjek pomalo i izgubi, ali onda ti sve to dođe kao najljepša potvrda da si na dobrom putu.

Upravo mi je taj Paris Fashion Week bio znak da samo trebam nastaviti tako, pa čak i bolje.

Zašto ste za inspiraciju odabrali upravo caricu Teodoru, ženu koja je u povijesti ostala simbol moći i utjecaja? Što njezina priča, prema Vašem mišljenju, poručuje suvremenim ženama?

Carica Teodora žena je koja je s apsolutne margine, vlastitim umom, snagom i nepokolebljivom vizijom, stigla do samog vrha i postala suvladarica carstva.

Njezina priča privukla me jer ona nije bila samo simbol moći u klasičnom smislu, već simbol autonomije, inteligencije i nevjerojatne unutarnje snage u svijetu koji je u potpunosti bio skrojen po mjeri muškaraca.

Što njezina priča poručuje suvremenim ženama? Upravo ono što sam i sama morala naučiti na svom putu – da nikada ne umanjujemo svoju vrijednost i da ne čekamo dopuštenje da budemo viđene.

Teodora nas uči da žena može nositi i nježnost i krunu, i kreaciju i moć, te da je najveća revolucija kada sebe napokon staviš na prvo mjesto.

Kroz ovu kolekciju željela sam da svaka žena koja odjene te modele osjeti tu staru, iskonsku snagu u sebi.

Osim vlastitog brenda, razvili ste Open Concept Store, prostor koji okuplja brojne dizajnere. Kako je nastala ta ideja i koliko Vam je važno da svojim poslovanjem otvarate prilike i drugim kreativcima?

Sve je počelo tako što se nas nekoliko udružilo s idejom zajedničkog prostora za vjenčanice i svečane haljine. S vremenom su nam se putevi razišli, svaka je uspješno nastavila svojim putem, a ja sam ostala i nastavila razvijati koncept paralelno, i za sebe i za druge brendove.

Iz toga se razvila jedna predivna priča: od malog koncepta u stanu pa sve do suradnje s drugim konceptima i trgovačkim centrima, kroz koju sam radila s više od 300 dizajnera s Balkana.

Meni je neizmjerno važno otvarati prilike drugima jer znam koliko je ovaj put težak kada si prepušten sam sebi.

Ta podrška i razmjena energije prirodno su me dovele i do onoga što danas radim s velikom strašću, a to je mentorstvo u modnom poduzetništvu.

Koliko je danas teško razvijati autentičan modni brend na tržištu kojim dominiraju velike modne kuće i brza moda? U čemu vidite najveću prednost malih, nezavisnih dizajnera?

Razvijati autentičan modni brend danas, u moru brze mode i golemih korporacija, iznimno je teško. To je svakodnevna borba.

Velike modne kuće i masovno tržište igraju na kartu količine, trendova koji traju tjedan dana i cijena s kojima se mali proizvođači jednostavno ne mogu natjecati.

Međutim, u čemu je najveća prednost malih, nezavisnih dizajnera? Upravo u duši, autentičnosti i autorskom potpisu.

Mi ne proizvodimo odjeću za jednokratnu upotrebu. Mi stvaramo komade s pričom, energijom i tradicijom.

Naša prednost je u jedinstvenosti, posvećenosti svakom detalju, vrhunskoj izradi i onoj izravnoj, iskrenoj vezi s kupcem koju masovna proizvodnja nikada neće moći kupiti.

Kupac danas sve više prepoznaje kvalitetu, ručni rad i vrijednost koja stoji iza nekog imena, a to je područje na kojem mali brendovi pobjeđuju.

Koju biste poslovnu odluku danas donijeli potpuno drugačije? Postoji li pogreška koja Vas je naučila više nego svi dosadašnji uspjesi?

Da mogu vratiti vrijeme, ranije bih postavila zdrave granice i naučila da ne moram sve sama.

U početku sam vjerovala da snaga poduzetnika leži u tome da podnese sav teret i kontrolira svaki detalj, ali me to često trošilo i vodilo u iscrpljivanje.

Najvažnija lekcija koju sam naučila, i koja me oblikovala više nego svi uspjesi zajedno, jest da su delegiranje i okruživanje pravim ljudima ključ opstanka i rasta.

Da nije svega što sam do sada prošla, ne bih danas bila ovdje gdje jesam.

Što se tiče pogrešaka, bilo ih je raznih i one su sastavni dio puta. Ipak, ako bih morala izdvojiti najvažniju lekciju, to je da prije svakog novog koraka treba dobro zastati, sjesti i posložiti stvari jer jedno je teorija, a sasvim drugo praksa.

Naučila sam da se ne ulazi „grlom u jagode” i da se ne treba zalijetati u projekte ako nisi sigurna.

Ključno je dobro poslušati svoj instinkt jer sve se na kraju plati, u svakom smislu, i financijski i energetski.

Jeste li se kao žena u poduzetništvu susretali s predrasudama ili situacijama u kojima ste morali dodatno dokazivati svoju stručnost i sposobnosti? Kako ste se s time nosili?

Mislim da je potreba za dokazivanjem zapravo stvar nesigurnosti koju svatko od nas nosi u sebi.Na kraju dana, suština ionako nikada nije u dokazivanju drugima, već u rezultatu.

Nikada se nisam vodila time niti trošila energiju na predrasude jer me osobno to ne zanima.S druge strane, volim pokazati stručnost i znanje onda kada postoji pravi prostor i prilika za to.

Kroz svoj rad susrećete brojne žene, njihove želje i važne životne trenutke. Što ste kroz te susrete naučili o ženskom samopouzdanju i odnosu prema vlastitom izgledu?

Kroz rad sa ženama naučila sam da je samopouzdanje krhko i da se često gubi usput.

Mnoge se žene susreću s najrazličitijim životnim situacijama, izazovima i pritiscima te se u tim teškim borbama lako dogodi da izgube samopouzdanje, izgube sebe i svoje osobne vrijednosti.

Upravo zato mislim da je neizmjerno važno da se žena ženi nađe, da podržavamo jedna drugu jer je žena ženi najbolja podrška, tu jednostavno nema pogreške.

Kada jedna drugoj pružimo ruku, sve postane lakše.

Živimo u vremenu u kojem se uspjeh često mjeri vidljivošću, brojem pratitelja i vanjskim priznanjima. Što danas za Vas osobno znači uspjeh?

Živimo u vremenu u kojem se uspjeh često mjeri vidljivošću, brojem pratitelja i vanjskim priznanjima, ali ja se nikada nisam oslanjala na pratitelje na društvenim mrežama.

Nekako volim da sve bude opipljivo i fizički prisutno.

Na kraju dana, kada ostavim poduzetništvo po strani, kada ostavim modu, umjetnost i sve ono što me čini onim što jesam, najsretnija sam kada mogu ostati ona ista majka koja svojoj djeci pruža ljubav i, nadam se, dobar uzor.

Za mene je to najveći uspjeh: ostati na zemlji, ne poletjeti zbog svega što nas okružuje jer slava i sve te vanjske stvari prolazne su.

Jako je važno ostati dosljedan sebi, svojim vrijednostima, nikada ne zaboraviti odakle si, tko si, što si i kako si došao tu gdje jesi.

Na kraju dana, te najosnovnije ljudske vrijednosti zapravo su mjerilo najvećeg uspjeha.

Iza lijepih kreacija i uspješnih projekata često stoje odricanja koja javnost ne vidi. Što je za Vas osobno bila najveća cijena poduzetničkog puta?

Ne mogu reći da je postojalo neko posebno odricanje koje bih izdvojila.

Možda je to onaj trenutak kada novac koji zaradiš ne trošiš tako lako na neke prolazne stvari, već ga moraš stalno vraćati u posao, ulagati kako bi se još više razvijao i donosio rezultate.

S obzirom na to da obožavam svoj posao i da volim što sam poduzetnica, sloboda da sama upravljam svojim vremenom nema cijenu.

Naravno, poduzetništvo nosi ogromnu težinu, pogotovo ovdje na Balkanu, ali na kraju dana to je i najljepše: sami organizirate svoje vrijeme i imate apsolutnu slobodu stvaranja.

Kako čuvate vlastitu kreativnost i energiju kada svakodnevne poslovne obveze postanu zahtjevne? Što Vas izvan posla najviše ispunjava?

Kreativnost i energiju čuvam prvenstveno iz ljubavi.

Sve u životu kreće iz ljubavi i iz te beskonačnosti, ljubav je najvažnija.Mene ljubav inspirira i kada sam voljena i kada volim, a pritom ne mislim samo na ljubav prema partneru, već na ljubav u najširem smislu.

Sve kreće od ljubavi prema samome sebi i rada na sebi. Jako je teško suočiti se sa samim sobom, ali taj unutarnji rad neizmjerno je važan jer iz njega izviru i energija, i kreativnost, i sve ostalo.Kada spoznaš samoga sebe, tada dolaziš do velikih odgovora.

Osim toga, mene privatno i kreativno ispunjavaju i inspiriraju putovanja, umjetnost, povijest umjetnosti, naravno moda, ali i ljudi.

Ljudi me nevjerojatno inspiriraju. Ti duboki, iskreni razgovori s njima daju mi posebnu pokretačku snagu.

Koliko vjerujete u žensku solidarnost i međusobnu podršku? Što bismo kao žene poduzetnice mogle raditi drugačije kako bismo jedna drugoj više otvarale vrata?

U žensku solidarnost vjerujem apsolutno i smatram je ključnom jer svaka od nas prolazi kroz specifične borbe i u nekom trenutku svima je potrebna pomoć.

Zapravo, najhrabrije žene upravo su one koje tu pomoć smiju i znaju zatražiti.

Jer, budimo iskrene, kada se spuste zavjese, ostajemo same, a u današnje vrijeme nosimo ogroman teret na svojim leđima.

Mi smo i majke, i poduzetnice, i kćeri, i partnerice. Borimo se same sa sobom, dajemo sve od sebe kako bismo uskladile i održale dom, djecu, sebe i posao.

Upravo zato iznimno je važno da razgovaramo o tome, da žene znaju da imaju jedna drugu i da nisu same.

Kada pružimo ruku jedna drugoj i kada se međusobno podržimo, shvatimo koliku zapravo snagu imamo i što sve možemo postići.

 

Kada biste danas mogli razgovarati s Mijom koja je tek započinjala svoj poduzetnički put, što biste joj poručili? A koji je sljedeći san koji još želite ostvariti?

Kada bih danas mogla razgovarati s Mijom koja je tek započinjala svoj poduzetnički put, poručila bih joj: slijedi svoje snove, budi hrabra i pažljiva, izbroji do deset prije nego što bilo što učiniš i uvijek slušaj svoj instinkt, svoju ljubav i svoj put.

I ono što je najvažnije, uz sve to, ne boj se zatražiti pomoć kada god ti je potrebna jer pomoć je svima nama potrebna i, prije svega, ostani svoja.

Iako, kada sada pogledam sebe od prije deset godina, vidim da sam upravo sve to i prošla i da sam ostala vjerna tome.

Sljedeći san? Kad se probudim, reći ću vam.

Foto:Mia Kostov.