Nova publikacija Državnog zavoda za statistiku pokazuje društvo puno proturječja: žene čine većinu stanovništva i sve su prisutnije na tržištu rada, ali su slabije plaćene, koncentrirane u tradicionalno „ženskim“ djelatnostima i izložene većem riziku siromaštva u starijoj dobi

U Hrvatskoj živi više žena nego muškaraca. Žene su u prosjeku obrazovanije, njihov udio među zaposlenima raste, a u nekim dijelovima javnog sektora čine uvjerljivu većinu. Unatoč tome, muškarci i dalje imaju više plaće, duži mirovinski staž, više mirovine i snažniju zastupljenost na mjestima na kojima se donose najvažnije političke i gospodarske odluke.

To je sažetak društvenog paradoksa koji proizlazi iz 21. izdanja publikacije Državnog zavoda za statistiku „Žene i muškarci u Hrvatskoj 2026.“, objavljene 31. srpnja 2026. Publikacija objedinjuje podatke iz područja stanovništva, obrazovanja, zdravstva, zaposlenosti, plaća, mirovina, siromaštva, pravosuđa i političke vlasti. Podaci se ne odnose svi na istu godinu jer ovise o dinamici pojedinih statističkih istraživanja, pa većinom obuhvaćaju razdoblje od 2021. do 2025. godine.

Brojke pokazuju da se položaj žena poboljšava, osobito kada je riječ o obrazovanju i zaposlenosti. No jednako jasno pokazuju da obrazovna prednost žena nije pretvorena u jednaku ekonomsku i političku moć.

 U Hrvatskoj je oko 140 tisuća žena više nego muškaraca

Prema Popisu stanovništva iz 2021. godine, Hrvatska je imala 3.871.833 stanovnika. Među njima je bilo 2.006.704 žena, odnosno 51,83 posto, te 1.865.129 muškaraca, odnosno 48,17 posto.

Drugim riječima, u Hrvatskoj je tada živjelo približno 141.600 žena više nego muškaraca.

Ta se razlika ponajprije stvara u starijim dobnim skupinama. Rađa se nešto više dječaka nego djevojčica, ali muškarci u prosjeku žive kraće. Prema podacima DZS-a za 2023. godinu, očekivano trajanje života muškaraca iznosilo je 75,4 godine. Prosječna starost muškaraca bila je 42,6 godina, dok je prosječna starost žena iznosila 46,1 godinu.

Veći broj žena među starijim stanovništvom nije tek demografska zanimljivost. On izravno utječe na strukturu samačkih kućanstava, potrebe za zdravstvenom i socijalnom skrbi te izloženost siromaštvu u starosti.

Žene dulje žive, ali posljednje godine života često provode s manjim prihodima.

 Žene se kasnije udaju i kasnije postaju majke

Promjene su vidljive i u obiteljskom životu. Prosječna dob žene pri sklapanju prvog braka i prosječna dob majke pri prvom porodu u 2023. godini bile su jednake – 29,7 godina.

To pokazuje znatan pomak u odnosu na generacije koje su brak i roditeljstvo započinjale u ranim dvadesetima. Dulje obrazovanje, nesigurniji početak karijere, stambeni problemi, promijenjeni životni prioriteti i kasnije osamostaljivanje samo su neki od razloga zbog kojih se brak i roditeljstvo pomiču prema tridesetoj godini.

Ovaj se podatak ne smije promatrati samo kao pitanje osobnog izbora žena. Odluka o roditeljstvu ovisi i o dostupnosti stanovanja, sigurnosti zaposlenja, mogućnosti usklađivanja posla i obitelji, dostupnosti vrtića te o tome koliko se obiteljske obveze stvarno dijele između partnera.

Zaposlenost žena raste brže nego zaposlenost muškaraca

Jedan od najpozitivnijih pokazatelja odnosi se na sudjelovanje žena na tržištu rada.

U Hrvatskoj je tijekom 2025. godine bilo približno 1,7 milijuna zaposlenih osoba, dok je stopa zaposlenosti stanovništva u dobi od 20 do 64 godine dosegnula 74,4 posto. Riječ je o najvišoj stopi zaposlenosti zabilježenoj u dostupnoj vremenskoj seriji za Hrvatsku.

Stopa zaposlenosti žena u toj dobnoj skupini porasla je s približno 65,5 posto u 2022. na 71,8 posto u 2025. godini. To je povećanje od čak 6,3 postotna boda u samo tri godine.

Kod muškaraca je stopa zaposlenosti u istom razdoblju porasla za 1,9 postotnih bodova te je u 2025. iznosila 76,8 posto. Razlika između muškaraca i žena tako je smanjena na pet postotnih bodova.

To je važna promjena. Hrvatska se približava uravnoteženijem sudjelovanju žena i muškaraca na tržištu rada, iako zaposlenost žena još nije dosegla zaposlenost muškaraca.

Pritom ukupni rast zaposlenosti ne govori dovoljno o kvaliteti poslova, mogućnostima napredovanja, sigurnosti ugovora ni visini plaće. Žena može biti formalno zaposlena, a da istodobno radi u slabije plaćenom sektoru, na nižoj poziciji ili uz manje mogućnosti za karijerni napredak.

 Žene zarađuju manje, ali razlika nije ista u svim zanimanjima

Prema podacima DZS-a za 2023. godinu, prosječna mjesečna neto plaća žena iznosila je 1.107 eura, dok je prosječna neto plaća muškaraca iznosila 1.184 eura.

Žene su tako u prosjeku primale 77 eura manje mjesečno, odnosno približno 6,5 posto manju neto plaću od muškaraca. Na godišnjoj razini riječ je o razlici od oko 924 eura.

Važno je pritom objasniti što ovaj podatak znači, a što ne znači.

Ukupna razlika u prosječnim plaćama ne dokazuje automatski da su žena i muškarac za potpuno isti posao kod istog poslodavca različito plaćeni. Na prosjek utječu djelatnost, zanimanje, radno mjesto, rukovodeća odgovornost, radni staž, broj radnih sati, prekovremeni rad i drugi dodaci.

Ali upravo je raspored žena i muškaraca po različitim sektorima i hijerarhijskim razinama dio problema.

Žene su češće zaposlene u obrazovanju, zdravstvu, socijalnoj skrbi, trgovini, administraciji i uslužnim djelatnostima. Muškarci su zastupljeniji u građevinarstvu, industriji, prometu, energetici i tehničkim djelatnostima, koje često nude veće plaće, više dodataka ili bolje plaćene rukovodeće pozicije.

Zato pitanje nije samo primaju li žene i muškarci jednaku plaću za isti posao. Pitanje je i zašto se poslovi u kojima prevladavaju žene sustavno vrednuju slabije.

Gotovo devet od deset zaposlenih u proizvodnji odjeće jesu žene

Rodna podjela tržišta rada posebno je vidljiva kada se analiziraju pojedine djelatnosti.

Prema DZS-ovim podacima za 2023., žene su činile čak 88,3 posto zaposlenih u proizvodnji odjeće. Najviše zaposlenih žena, njih približno 121.100, radilo je u trgovini na veliko i malo.

Kod muškaraca je slika gotovo zrcalna. Oni su činili 90,1 posto zaposlenih u građevinarstvu, a najveći broj zaposlenih muškaraca, približno 168.900, radio je u prerađivačkoj industriji.

Takva podjela ne nastaje tek pri zapošljavanju. Ona se oblikuje mnogo ranije, od izbora srednje škole i studija do očekivanja obitelji i društva o tome koja su zanimanja „prikladna“ za žene, a koja za muškarce.

Posljedice su dugoročne. Djelatnosti u kojima prevladavaju žene često su slabije plaćene, premda uključuju visok stupanj odgovornosti, emocionalnog rada i brige za druge.

Hrvatska dobiva sve više zaposlenih žena, ali radni tjedan ostaje dug

U 2025. godini prosječno tjedno radno vrijeme na glavnom poslu u Hrvatskoj iznosilo je **37,5 sati**, što je bilo 2,1 sat više od prosjeka Europske unije.

Službena statistika radnog vremena pritom ne obuhvaća sav rad koji se obavlja izvan tržišta. Kuhanje, čišćenje, organiziranje obiteljskih obveza, skrb za djecu, pomoć starijim članovima obitelji i takozvani mentalni teret kućanstva uglavnom nisu evidentirani kao rad.

Zbog toga sama činjenica da se zaposlenost žena približava zaposlenosti muškaraca ne znači da je došlo do jednake raspodjele ukupnog rada.

Kad žena radi puno radno vrijeme, a zatim preuzima veći dio kućanskih i obiteljskih obveza, njezino formalno izjednačavanje na tržištu rada može značiti samo da je plaćenom radu dodana druga, neplaćena smjena.

 Obrazovanje nije jamstvo jednake ekonomske moći

Podaci iz Popisa 2021. pokazuju da je među muškarcima starijima od 15 godina njih 62,4 posto imalo završenu srednju školu, 22,2 posto visoko obrazovanje, a 15,3 posto osnovno ili niže obrazovanje.

Dugoročne serije DZS-a pokazuju da su žene posljednjih godina većina među studentima koji završavaju visoko obrazovanje. Ta obrazovna prednost, međutim, nije u jednakoj mjeri vidljiva u razlikama u plaćama, pristupu najvišim upravljačkim funkcijama ni političkoj moći.

Tu se pojavljuje jedan od najvažnijih paradoksa hrvatskog društva: žene ostvaruju snažne obrazovne rezultate, ali tržište rada i sustavi odlučivanja tu prednost ne pretvaraju automatski u jednaku zaradu i utjecaj.

Razlozi mogu biti višestruki: horizontalna podjela na „ženska“ i „muška“ zanimanja, prekidi karijere zbog roditeljstva, veća zastupljenost žena u javnom sektoru, manja prisutnost u tehničkim i najplaćenijim zanimanjima te takozvana vertikalna segregacija – postupno smanjivanje udjela žena prema vrhu organizacijske hijerarhije.

 Više žena nego muškaraca prima mirovinu, ali njihove su mirovine niže

U lipnju 2026. godine u Hrvatskoj je bilo 659.683 korisnica mirovine i 574.203 korisnika mirovine. Žene su tako činile53,46 posto, a muškarci 46,54 posto svih korisnika mirovina.

Veći broj umirovljenica očekivan je jer žene u prosjeku žive dulje. No dulji život ne znači i veću financijsku sigurnost.

Razlike koje nastaju tijekom radnog vijeka prenose se u mirovinski sustav. Niža plaća, kraći staž, prekidi zaposlenja, rad s nepunim radnim vremenom i češće preuzimanje obiteljskih obveza na kraju znače i nižu mirovinu.

Prema podacima koji su tijekom 2026. izneseni u raspravi u Europskom parlamentu, žene u Hrvatskoj imaju prosječno oko 13 posto niže plaće, dok razlika u mirovinama prelazi 23 posto. Te vrijednosti ovise o primijenjenoj metodologiji i obuhvatu, zbog čega se mogu razlikovati od jednostavne usporedbe ukupnih prosječnih neto plaća DZS-a.

Upravo ta razlika pokazuje kako se nejednakosti tijekom radnog vijeka ne poništavaju odlaskom u mirovinu. Naprotiv, one se akumuliraju.

Statistika ne potvrđuje ni potpunu ravnopravnost ni potpunu stagnaciju

Podaci ne podupiru tvrdnju da se položaj žena nije promijenio.

Zaposlenost žena snažno raste, obrazovne razlike smanjuju se ili se okreću u korist žena, žene su sve prisutnije u profesijama koje su prije nekoliko desetljeća bile gotovo isključivo muške, a dob sklapanja braka i roditeljstva pokazuje veću autonomiju u oblikovanju životnog puta.

Ali statistika jednako tako ne podupire tvrdnju da je ravnopravnost postignuta.

Žene u prosjeku zarađuju manje. Češće rade u slabije plaćenim sektorima. Njihove su mirovine niže. U starijoj dobi češće žive same. I dalje su slabije zastupljene na vrhu političkih i gospodarskih struktura.

Zato se stvarni položaj žena ne može procjenjivati samo prema tome koliko ih je zaposleno ili koliko ih završava fakultet.

Ključno je pitati gdje rade, koliko zarađuju, koliko brzo napreduju, koliko prekidaju karijeru, koliko neplaćenog rada obavljaju i kakvu ekonomsku sigurnost imaju nakon odlaska u mirovinu.

Brojke su polazište, a ne konačan odgovor

Publikacija „Žene i muškarci u Hrvatskoj 2026.“ važna je jer na jednome mjestu pokazuje društvene razlike koje u svakodnevnom životu često ostaju nevidljive.

No brojke same ne objašnjavaju zašto žene biraju određena zanimanja, zašto sporije dolaze do rukovodećih položaja ili zašto češće prekidaju karijeru radi obitelji. Za to su potrebna dodatna istraživanja o organizacijskoj kulturi, dostupnosti skrbi za djecu i starije, kriterijima napredovanja, podjeli rada unutar kućanstava i diskriminaciji na tržištu rada.

Službena statistika ipak jasno pokazuje smjer.

Hrvatska je napravila pomak prema većoj ekonomskoj aktivnosti žena, ali još nije riješila pitanje njihove ekonomske vrijednosti i moći odlučivanja.

Žene su brojnije, sve obrazovanije i sve prisutnije na tržištu rada.

Ali između sudjelovanja i ravnopravnosti još uvijek postoji razlika.

A ona se najjasnije vidi upravo ondje gdje prestaju dojmovi i počinju brojke.

Foto:Pexels.com; Državni zavod za statistiku – naslovna fotografija