Razgovarala:Marta Radić

Za Dolores Riba geodezija nikada nije bila samo profesija, nego dio identiteta koji se prenosi generacijama. Od pradjedovih mjerenja u austro-ugarsko doba, preko djeda na čelu Katastra u Osijeku, do današnjeg vođenja tvrtke ADDO d.o.o., njezin profesionalni put svjedoči o kontinuitetu znanja, odgovornosti i prilagodbe vremenu. Nakon godina rada u javnom i državnom sektoru, odlučila je preuzeti poduzetnički rizik i objediniti struku, iskustvo i savjetodavnu ulogu u cjelovitu uslugu za klijente. U intervjuu govori o prelasku u privatni sektor, izazovima digitalizacije, ulozi žena u geodeziji i viziji razvoja struke u Slavoniji.

PROMO

Kako ste se odlučili za geodeziju?

Kod mene geodezija nije bila samo izbor karijere, već prirodni nastavak obiteljske povijesti. Odrasla sam uz priče o pradjedovim i djedovim mjerenjima; pradjeda je bio geodet u austro-ugarskoj vojsci , a djed je bio direktor Katastra u Osijeku. Postavljali su temelje struke u našem kraju. Iako su suprug (sada u mirovini) i sin također geodeti, ja sam preuzela kormilo obiteljske tradicije kroz našu firmu ADDO d.o.o., spajajući nasljeđe s modernim poslovanjem. Radila sam u geodetskom zavodu Osijek 10 tak godina u kojem sam naučila od iskusnih starijih geodeta rad na terenu. Zatim, sam radila u javnoj firmi za komunalne djelatnosti kao voditelj geodeta,  državnom sektoru u Katastru Osijek kao voditelj infrastrukturnog dijela. I kad shvatite da ste pokupili sve što ste mogli od znanja i dostigli zadnju stepenicu u napredovanju, odlučila sam se za privatni sektor.

Je li bilo straha u trenutku kad ste prešli iz struke u poduzetništvo?

Strah je uvijek prisutan kada nosite odgovornost prezimena i tradicije, ali on je bio pokretač. Voditi vlastiti ured u Osijeku značilo je stvoriti mjesto gdje klijent dobiva kompletnu uslugu – od mjerenja do pravnog savjetovanja. Poduzetništvo mi je omogućilo da budem više od inženjera; postala sam savjetnica i partnerica svojim klijentima. Nije lako. Svakim danom imam nekakvo iznenađenje. U ovoj ludoj tranziciji digitalizacije trebate plivati. Učimo iz dana u dan. Jedan dan bih plakala od muke, a drugi dan sam vesela. No i dalje sam pristalica poduzetništva, slobode i organizacije svog vremena sa klijentima.

 

Ljudi često ne znaju što geodeti zapravo rade – kako biste objasnili vaš posao u jednoj rečenici?

Mi smo čuvari granica i prostorne istine koji viziju klijenta pretvaraju u zakoniti i tehnički ispravan projekt.

 

Kako su digitalizacija, dronovi i AI promijenili geodeziju?

Tehnologija nam je dala krila. Dok su moj pradjed i djed radili s klasičnim instrumentima, mi danas koristimo digitalne alate koji procese čine bržima i transparentnijima. Ipak, tehnologija je samo alat – ključno je iskustvo koje stoji iza obrade tih podataka, a tu tradicija dolazi do izražaja. Učimo svaki dan nešto novo. Dok sam bila na fakultetu nisam ni pojmila u kojem brzom vremenu promjena ću raditi. Od klasične totalne stanice do učenja rada i leta sa dronom. Ponosna sam na samu sebe.

 

Je li geodezija još uvijek „muška“ profesija i jeste li se ikad susreli s predrasudama?

Iako je nekad bila percipirana kao muška, ja sam dokazala da žena u geodeziji donosi dodatnu vrijednost. Moje uloge sudskog vještaka i agenta za nekretnine daju mi širu sliku koju klijenti iznimno cijene. Također, moje iskustvo kao medijatora pokazalo se presudnim u radu s “napornim” strankama ili u kompleksnim imovinsko-pravnim sporovima. Gdje drugi vide konflikt, ja vidim priliku za rješenje, što je vještina koja nadilazi rodne podjele. Mi žene smo jake, neustrašive i nepokolebljive.

Postoji li projekt koji biste željeli realizirati, a još niste?

Želja mi je još jače povezati sve svoje uloge – geodeziju, vještačenje i medijaciju – u jedinstven centar za rješavanje najtežih imovinskih pitanja u Slavoniji. Također, uživam u vođenju naših društvenih mreža (Facebook i Instagram) jer želim približiti struku ljudima, pa mi je cilj razviti još edukativniji sadržaj koji će demistificirati geodeziju i nekretnine za svakog pojedinca.

 Foto:Dolores Riba