Žene i knjige: Madžun ČAROBNA KNJIGA
Piše: Ana Bunčić, prof. hrvatskoj i španjolskog jezika, knjižničarka
Madžun je čarobna knjiga koja će vas očarati i začarati već na prvim stranicama i uvući u svijet tako poznat, a opet tako egzotičan, poput samog naslova. Riječ je o autobiografskom romanu Vlade Uroševića, jednog od najeminentnijih suvremenih makedonskih pisaca, u Hrvatskoj zasad nedovoljno poznatog.
Pripovjedač je dječak koji živi s bakom, djedom, tetkama i ujacima u velikoj kući na rubu predratnog Skopja. Vrijeme provodi u potpunoj slobodi čitajući enciklopedije, pomno promatrajući kukce i cvijeće te prisluškujući razgovore odraslih, koje kao svako dijete često krivo interpretira, iz čega nastaje mnoštvo komičnih situacija.
Djed je dominantna figura ove građanske obitelji, često zatvoren u svom radnom kabinetu, u kojem s polica izvlači i konzultira najrazličitije neobične knjige i kojeg posjećuju istaknute ličnosti grada poput sudaca, poreznika, pukovnika pa i opernih primadona, s kojima vodi važne razgovore.
Baka ne izlazi iz kuhinje, a autor je u roman umetnuo i recepte koje ona spravlja, poput sira od dunja, višanja u medu, gibanice i, naravno, madžuna. Osim osebujnih članova obitelji, tu je i čitava paleta likova iz prošlih vremena – brusač noževa, sladoledar na kolicima i poštar na biciklu. Roman ima trodijelnu strukturu – raj djetinjstva, sjaj djetinstva i kraj djetinjstva, koje će naprasno završiti bombardiranjem Skopja.
Svijet o kojem autor pripovijeda satkan je od suprotnosti, baš kao i sam život – djeca i odrasli, muški i ženski svjetovi, grad i selo, mir i rat. Nježnost i ljepota izviru iz svake rečenice i stalno nas podsjećaju kako je manje više, kako je bogatstvo u jednostavnosti i kako je ljepota svugdje oko nas te nas poziva da ljepotu i čudo života potražimo čak i zlaćanoj muhi koja „blješti poput dijamanta”.
Jezik i stil su maestralni, a pojedini trenuci opisani su tako da nas mame da ih čitamo nekoliko puta ne bismo li iznova proživjeli opisano.
Ovu čudesnu knjigu s makedonskog je prevela Jelena Lužina, a objavio je V.B.Z.
Žene i knjige: Madžun ČAROBNA KNJIGA
Piše: Ana Bunčić, prof. hrvatskoj i španjolskog jezika, knjižničarka
Madžun je čarobna knjiga koja će vas očarati i začarati već na prvim stranicama i uvući u svijet tako poznat, a opet tako egzotičan, poput samog naslova. Riječ je o autobiografskom romanu Vlade Uroševića, jednog od najeminentnijih suvremenih makedonskih pisaca, u Hrvatskoj zasad nedovoljno poznatog.
Pripovjedač je dječak koji živi s bakom, djedom, tetkama i ujacima u velikoj kući na rubu predratnog Skopja. Vrijeme provodi u potpunoj slobodi čitajući enciklopedije, pomno promatrajući kukce i cvijeće te prisluškujući razgovore odraslih, koje kao svako dijete često krivo interpretira, iz čega nastaje mnoštvo komičnih situacija.
Djed je dominantna figura ove građanske obitelji, često zatvoren u svom radnom kabinetu, u kojem s polica izvlači i konzultira najrazličitije neobične knjige i kojeg posjećuju istaknute ličnosti grada poput sudaca, poreznika, pukovnika pa i opernih primadona, s kojima vodi važne razgovore.
Baka ne izlazi iz kuhinje, a autor je u roman umetnuo i recepte koje ona spravlja, poput sira od dunja, višanja u medu, gibanice i, naravno, madžuna. Osim osebujnih članova obitelji, tu je i čitava paleta likova iz prošlih vremena – brusač noževa, sladoledar na kolicima i poštar na biciklu. Roman ima trodijelnu strukturu – raj djetinjstva, sjaj djetinstva i kraj djetinjstva, koje će naprasno završiti bombardiranjem Skopja.
Svijet o kojem autor pripovijeda satkan je od suprotnosti, baš kao i sam život – djeca i odrasli, muški i ženski svjetovi, grad i selo, mir i rat. Nježnost i ljepota izviru iz svake rečenice i stalno nas podsjećaju kako je manje više, kako je bogatstvo u jednostavnosti i kako je ljepota svugdje oko nas te nas poziva da ljepotu i čudo života potražimo čak i zlaćanoj muhi koja „blješti poput dijamanta”.
Jezik i stil su maestralni, a pojedini trenuci opisani su tako da nas mame da ih čitamo nekoliko puta ne bismo li iznova proživjeli opisano.
Ovu čudesnu knjigu s makedonskog je prevela Jelena Lužina, a objavio je V.B.Z.