Žene i knjige: Distopijski klasik Marlen Haushofer kao poziv na introspekciju Zid koji razdvaja, roman koji spaja
Recenziju piše: Ana Bunčić, prof. hrvatskog i španjolskog jezika i knjižničarka
Nerijetko su za života umjetnici i njihova djela bili zanemarivani, da bi jedino posthumno doživjeli zasluženo priznanje. Jedna od njih je i austrijska spisateljica Marlen Haushofer.
Unatoč nagradama koje je dobila za kratke priče, romane i knjige za djecu, djela će joj tek nakon njene smrti oživjeti pokret za ženska prava. Roman Zid često se spominje kao manifest feminizma, preveden je na brojne jezike, a 2012. po njemu je snimljen film.
Riječ je o distopijskom romanu, čija je radnja vrlo jednostavna, a zapravo jedini lik – neimenovana žena – piše dnevnik nakon što se neobjašnjivo nađe u situaciji u kojoj je nevidljivim zidom potpuno odsječena od ostatka svijeta.
Iako kao čitatelji silno želimo saznati što se zapravo dogodilo, vrlo brzo postaje jasno da bit priče nije odgonetanje te nadrealne situacije, već način na koji se pripovjedačica nosi sa svojim novonastalim, zastrašujućim položajem. Tema koju su u posljednjem desetljeću tematizirale brojni filmovi i serije, poput sjajne Preostali (The Leftovers, HBO).
Ono što je započelo kao idiličan boravak u planinskoj lovačkoj kući s članovima obitelji, ubrzo će se pretvoriti u mukotrpnu i samotnu borbu za život. Junakinjino jedino društvo postaju životinje – krava, mačka, pas.
Dani koji prolaze gotovo su identični – briga o životinjama, nabava i priprema hrane, opskrba drvima – a opet, unutarnje i vanjske promjene unutarnje i vanjske koje žena doživljava velike su.
Objavljen 1963., roman tematizira pitanja koja su danas aktualnija no ikad prije – povratak prirodi, konzumerizam, moderan način života, neovisnost žena. Ovo nije tekst u kojem se dinamično izmjenjuju događaji i čije stranice gutamo ne bismo li što prije saznali što se dogodilo s likovima.
Uvlači nas u priču, ali na dublji način i poziva nas da se umirimo i sami preispitamo svoje navike, tempo, prioritete. Zato je početak godine, kad radimo restrospektive i zadajemo si ciljeve, odličan trenutak za čitanje ovog romana.
Roman je s njemačkog preveo Igor Crnković, a objavila ga je nakladnička kuća Leykam international.
Slika preuzeta:Leykam international
Žene i knjige: Distopijski klasik Marlen Haushofer kao poziv na introspekciju Zid koji razdvaja, roman koji spaja
Recenziju piše: Ana Bunčić, prof. hrvatskog i španjolskog jezika i knjižničarka
Nerijetko su za života umjetnici i njihova djela bili zanemarivani, da bi jedino posthumno doživjeli zasluženo priznanje. Jedna od njih je i austrijska spisateljica Marlen Haushofer.
Unatoč nagradama koje je dobila za kratke priče, romane i knjige za djecu, djela će joj tek nakon njene smrti oživjeti pokret za ženska prava. Roman Zid često se spominje kao manifest feminizma, preveden je na brojne jezike, a 2012. po njemu je snimljen film.
Riječ je o distopijskom romanu, čija je radnja vrlo jednostavna, a zapravo jedini lik – neimenovana žena – piše dnevnik nakon što se neobjašnjivo nađe u situaciji u kojoj je nevidljivim zidom potpuno odsječena od ostatka svijeta.
Iako kao čitatelji silno želimo saznati što se zapravo dogodilo, vrlo brzo postaje jasno da bit priče nije odgonetanje te nadrealne situacije, već način na koji se pripovjedačica nosi sa svojim novonastalim, zastrašujućim položajem. Tema koju su u posljednjem desetljeću tematizirale brojni filmovi i serije, poput sjajne Preostali (The Leftovers, HBO).
Ono što je započelo kao idiličan boravak u planinskoj lovačkoj kući s članovima obitelji, ubrzo će se pretvoriti u mukotrpnu i samotnu borbu za život. Junakinjino jedino društvo postaju životinje – krava, mačka, pas.
Dani koji prolaze gotovo su identični – briga o životinjama, nabava i priprema hrane, opskrba drvima – a opet, unutarnje i vanjske promjene unutarnje i vanjske koje žena doživljava velike su.
Objavljen 1963., roman tematizira pitanja koja su danas aktualnija no ikad prije – povratak prirodi, konzumerizam, moderan način života, neovisnost žena. Ovo nije tekst u kojem se dinamično izmjenjuju događaji i čije stranice gutamo ne bismo li što prije saznali što se dogodilo s likovima.
Uvlači nas u priču, ali na dublji način i poziva nas da se umirimo i sami preispitamo svoje navike, tempo, prioritete. Zato je početak godine, kad radimo restrospektive i zadajemo si ciljeve, odličan trenutak za čitanje ovog romana.
Roman je s njemačkog preveo Igor Crnković, a objavila ga je nakladnička kuća Leykam international.
Slika preuzeta:Leykam international