Recenzija: “Labirint duhova” – Carlos Ruiz Zafón
Piše: Ivana Radić
“Labirint duhova” posljednji je roman u tetralogiji “Groblje zaboravljenih knjiga” Carlosa Ruiza Zafóna. Ovaj opsežni ep, koji zaključuje priču započetu s “Sjenom vjetra”, donosi uzbudljiv i emotivan završetak koji istovremeno povezuje sve niti prethodnih romana. U ovom djelu, Zafón na zadivljujući način istražuje teme ljubavi, gubitka, misterija i borbe između svjetla i tame.
Glavna protagonistica romana je Alicia Gris, misteriozna i karizmatična žena s tragičnom prošlošću, koja radi kao tajna agentica za španjolske vlasti. Alicia je pozvana da istraži nestanak ministra Mauricija Vallsa, ključne političke figure u postratnoj Španjolskoj. Valls, kojeg su prethodne knjige portretirale kao nemilosrdnog i korumpiranog političara, simbolizira tamu režima pod Francovom diktaturom. Istraga ubrzo vodi Aliciju u mračne tajne prošlosti, kroz opasne ulice Barcelone i mračna književna skladišta, te u srce same književne sage o Groblju zaboravljenih knjiga.
Zafón je majstor atmosfere. Njegova Barcelona je grad sjena, mistike i gotske arhitekture. Svaka stranica odiše osjećajem nostalgije, ali i prijetnje koja stalno vreba u pozadini. Dok Alicia kopa dublje u Vallsevu prošlost, otkriva mrežu intriga koje povezuju likove iz prethodnih romana, uključujući Daniela Semperea i Fermína Romero de Torresa. Zafón tako uspješno veže sudbine likova, pružajući čitatelju osjećaj zadovoljstva jer su sve složene priče napokon isprepletene i zaključene.
Jedna od najjačih strana ovog romana je složenost likova. Alicia Gris je nezaboravna protagonistica – emocionalno slomljena, ali istovremeno iznimno snažna. Njena osobna borba između traume iz djetinjstva i moralnih dilema koje proizlaze iz njezine profesije dodatno osnažuje emocionalni ton romana. Istovremeno, Zafón istražuje univerzalne teme slobode i istine, postavljajući pitanje može li istina pobijediti u svijetu punom laži i korupcije.
Iako roman ima preko 800 stranica, njegova radnja je ispunjena napetošću i neizvjesnošću, zahvaljujući Zafónovom umijeću da kreira zaplete prepune neočekivanih preokreta. Oni koji vole Zafónov karakterističan stil, uživat će u svakoj stranici.
“Labirint duhova” je bogato, slojevito i emotivno finale jedne od najupečatljivijih književnih serija. Zafónovo majstorstvo u gradnji likova i stvaranju mračne, mistične Barcelone čini ovu knjigu obaveznim štivom za ljubitelje njegove proze i svih onih koji traže duboko proživljene priče.
Foto:Ženial
Recenzija: “Labirint duhova” – Carlos Ruiz Zafón
Piše: Ivana Radić
“Labirint duhova” posljednji je roman u tetralogiji “Groblje zaboravljenih knjiga” Carlosa Ruiza Zafóna. Ovaj opsežni ep, koji zaključuje priču započetu s “Sjenom vjetra”, donosi uzbudljiv i emotivan završetak koji istovremeno povezuje sve niti prethodnih romana. U ovom djelu, Zafón na zadivljujući način istražuje teme ljubavi, gubitka, misterija i borbe između svjetla i tame.
Glavna protagonistica romana je Alicia Gris, misteriozna i karizmatična žena s tragičnom prošlošću, koja radi kao tajna agentica za španjolske vlasti. Alicia je pozvana da istraži nestanak ministra Mauricija Vallsa, ključne političke figure u postratnoj Španjolskoj. Valls, kojeg su prethodne knjige portretirale kao nemilosrdnog i korumpiranog političara, simbolizira tamu režima pod Francovom diktaturom. Istraga ubrzo vodi Aliciju u mračne tajne prošlosti, kroz opasne ulice Barcelone i mračna književna skladišta, te u srce same književne sage o Groblju zaboravljenih knjiga.
Zafón je majstor atmosfere. Njegova Barcelona je grad sjena, mistike i gotske arhitekture. Svaka stranica odiše osjećajem nostalgije, ali i prijetnje koja stalno vreba u pozadini. Dok Alicia kopa dublje u Vallsevu prošlost, otkriva mrežu intriga koje povezuju likove iz prethodnih romana, uključujući Daniela Semperea i Fermína Romero de Torresa. Zafón tako uspješno veže sudbine likova, pružajući čitatelju osjećaj zadovoljstva jer su sve složene priče napokon isprepletene i zaključene.
Jedna od najjačih strana ovog romana je složenost likova. Alicia Gris je nezaboravna protagonistica – emocionalno slomljena, ali istovremeno iznimno snažna. Njena osobna borba između traume iz djetinjstva i moralnih dilema koje proizlaze iz njezine profesije dodatno osnažuje emocionalni ton romana. Istovremeno, Zafón istražuje univerzalne teme slobode i istine, postavljajući pitanje može li istina pobijediti u svijetu punom laži i korupcije.
Iako roman ima preko 800 stranica, njegova radnja je ispunjena napetošću i neizvjesnošću, zahvaljujući Zafónovom umijeću da kreira zaplete prepune neočekivanih preokreta. Oni koji vole Zafónov karakterističan stil, uživat će u svakoj stranici.
“Labirint duhova” je bogato, slojevito i emotivno finale jedne od najupečatljivijih književnih serija. Zafónovo majstorstvo u gradnji likova i stvaranju mračne, mistične Barcelone čini ovu knjigu obaveznim štivom za ljubitelje njegove proze i svih onih koji traže duboko proživljene priče.
Foto:Ženial