“Čovjek koji se smiješio” četvrti je roman iz serijala o inspektoru Kurtu Wallanderu, kojeg je napisao švedski autor Henning Mankell. U ovom trileru, Mankell nastavlja istraživati mračne strane ljudske prirode, istovremeno pružajući kritiku društva kroz prizmu kriminalističke priče.

Radnja počinje s Wallanderovom unutarnjom krizom. Nakon što je u prethodnim slučajevima bio prisiljen pucati i ubiti dvoje ljudi, Wallander se povlači iz policijske službe, mučen osjećajem krivnje i iscrpljenosti. No, sve se mijenja kada prijatelj i kolega, Sten Torstensson, zatraži njegovu pomoć u istrazi smrti svog oca. Iako Wallander u početku odbija, nakon što Sten biva ubijen, vraća se na posao kako bi razriješio slučaj.

Istraga ga vodi do bogatog i moćnog poduzetnika Alfreda Harderberga, čiji osmijeh skriva mračne tajne. Mankell vješto gradi napetost, uvodeći složene etičke dileme s kojima se Wallander suočava dok otkriva zločine i korupciju na visokim razinama društva.

Jedna od jačih strana romana je Wallanderov lik. Mankell ga portretira kao čovjeka suočenog s osobnim slabostima, moralnim dilemama i sumnjom u vlastitu ulogu u svijetu. Njegova unutarnja borba daje dublji emocionalni sloj priči, čineći ga daleko složenijim likom od tipičnog detektiva u kriminalističkim romanima.

“Čovjek koji se smiješio” nije samo napeti triler, već i suptilna kritika suvremenog društva, posebno ekonomske nepravde i korupcije. Mankellovo pisanje je promišljeno i precizno, s naglaskom na atmosferu, detalje i psihološku dubinu.

Ovaj roman je snažan spoj kriminalističke napetosti i osobne drame. Wallanderova borba s vlastitim demonima, zajedno s mračnim otkrićima koje razotkriva, čine “Čovjeka koji se smiješio” jednim od najzanimljivijih nastavaka u Mankellovom serijalu.

Slika:Ženial