Piše: Katarina Dropulić

Dejtanje i traženje posla nakon tridesete: i jedno i drugo je kao selekcijski intervju – samo što nitko ne pošalje feedback

Kad si mlađi, traženje posla i ljubavi sliči improviziranoj avanturi. Pošalješ životopis, odeš na dejt i sve je moguće, zar ne? Nemaš baš jasnu listu prioriteta, sve ti je maybe.. Zapravo se nadaš da će “kliknuti”.

Ali nakon tridesete… e, to je već ozbiljan projekt. Ti si sad upgradeana verzija sebe: znaš tko si, što hoćeš, i možda još važnije, što ne želiš. I tu počinje izazov.

Scenarij 1: Dejt s 32 godine

Ti: “Cijenim iskrenost, tražim partnerstvo, komunikaciju, emocionalnu zrelost.”
On: ”Volim avanture”, ”ne volim etiketirati stvari”, ”zauzet sam”, ”čuj, još ne znam što želim, tražim se..”.

(Ti u glavi: Hvala, sljedeći.)

Scenarij 2: Razgovor za posao s 34 godine

Ti: ”Zanima me timska kultura, jasno definirane odgovornosti, mogućnost osobnog rasta i adekvatan financijski paket u odnosu na iskustvo, znanja i vještine.”
Poslodavac:”Mi smo kao obitelj! Kod nas se svi daju 150%… I da, radno vrijeme je fleksibilno, ali praktički stalno dostupni, znate to je kod nas tako.” ”Zvali smo vas jer nam se sviđa raznolikost vaših pozicija, treba nam osoba koja poznaje sve pozicije i odgovornosti.”.

(Ti u glavi: Znači 0-24 bez prekovremenih, ali s osjećajem krivnje ako ne odgovoriš na poruku u subotu u 21h, želim sve, super mi je sve, ali radit ćeš za plaću jednog tek završenog studenta s malo iskustva jer ne želimo dati više. Ali ti moraš jer ti treba posao.)

I u jednom i u drugom slučaju već znaš čitati između redaka. No tu dolazimo do glavnog problema: ni na jednoj strani ne stiže konkretna akcija. Umjesto toga – ghostanje. Nema poruke. Nema poziva. Samo ti i tvoje analitičke sposobnosti plus Google da provjeriš je li još živ.

U NLP-u često koristim(o ) koncept “kalibracije”, promatranja suptilnih signala koji odaju istinu. To je ono kad osoba kaže: ”Jako sam zainteresiran/a!”, ali tijelo priča drukčije: ton je mlak, oči bježe, tijelo se udaljava. Isto vrijedi za razgovor za posao: riječi zvuče motivirano, ali energija kaže ”nismo baš sigurni trebamo li te”, ”meh, sve je to super, ali bi li radila za pola od toga”.

S godinama postaneš detektor. Učiš čitati ono što nije rečeno.

NLP uči da je odsustvo odgovora također odgovor. Nema smisla čekati zatvorena vrata. Ako moraš loviti osobu (ili firmu), već si izgubio/la vlastiti okvir.

Dejtanje i traženje posla nakon tridesete slični su jer ti više nisi onaj tko se “prodaje”. Ti si onaj tko bira. S boljim pitanjima. S manje iluzija. I s više samopoštovanja.

Ne tražiš “savršenog”. Tražiš usklađenog. A usklađenost se ne skriva. Ona se vidi, osjeti i potvrđuje ne samo riječima nego i djelima.

Foto: Katarina Dropulić