Uredništvo Ženial

Preuzeto i inspirirano aktualnim međunarodnim događajima i medijskim izvještajima.

Posljednjih mjeseci društvene mreže preplavio je pojam tradwife – skraćenica od traditional wife, odnosno “tradicionalna supruga”. Na prvi pogled riječ je o trendu koji promovira sporiji način života, posvećenost obitelji, kuhanju, odgoju djece i životu izvan utrke za karijerom. Mnoge žene u tome vide slobodu izbora i povratak vrijednostima koje smatraju važnima.

No, iza dijela tog pokreta sve češće se pojavljuje nešto drugo – ideja da žene ne bi trebale težiti ekonomskoj neovisnosti, političkom utjecaju ili profesionalnom razvoju, nego da bi njihova primarna uloga trebala biti supruga i majka. Upravo zato posljednjih mjeseci raste rasprava o pitanju: kada osobni izbor prestaje biti izbor i postaje društveni pritisak?

Paradoks našeg vremena

Možda najveći paradoks nije to što dio muškaraca zagovara tradicionalnije uloge žena. To se događalo kroz cijelu povijest.

Paradoks je da danas upravo dio žena postaje najglasniji zagovornik ograničavanja prava koja su prethodne generacije žena desetljećima osvajale.

Jedna od najistaknutijih osoba tog pokreta posljednjih je tjedana Erika Kirk, čelnica organizacije Turning Point USA. Na njihovom nedavnom Women’s Leadership Summitu snažno je kritiziran feminizam, a promovirana je vizija žene prvenstveno kao supruge, majke i čuvarice obitelji, uz tvrdnje da je suvremeni feminizam žene udaljio od njihove “prirodne” uloge.

Za neke je to legitimno pravo na drugačiji pogled na život.

Za druge predstavlja pokušaj vraćanja društva unatrag.

Dok jedne raspravljaju o izboru, druge više nemaju pravo birati

Dok se u zapadnim zemljama vodi rasprava o tome trebaju li žene graditi karijeru ili ostati kod kuće, u nekim dijelovima svijeta žene više nemaju ni osnovna ljudska prava.

Najdrastičniji primjer je Afganistan.

Otkako su talibani ponovno preuzeli vlast 2021. godine, ženama je postupno zabranjeno srednjoškolsko i visoko obrazovanje, ograničeno im je zapošljavanje, sloboda kretanja, javni nastupi i sudjelovanje u društvenom životu. Brojne međunarodne organizacije upozoravaju da se radi o sustavnom brisanju žena iz javnog prostora.

Zato rasprave o tome trebaju li žene imati karijeru ili ne iz perspektive Afganistana zvuče gotovo nestvarno.

Ondje mnoge žene danas ne odlučuju o svojoj karijeri.

Ne odlučuju ni o vlastitom obrazovanju.

Ponekad ne mogu odlučiti ni hoće li same izaći iz kuće.

Sloboda znači mogućnost izbora

Upravo zato važno je razlikovati dvije stvari.

Jedno je kada žena sama odluči da želi biti posvećena obitelji.

Nešto sasvim drugo jest kada joj društvo poručuje da bi to trebala biti jedina prihvatljiva uloga.

Prava žena nikada nisu značila obvezu da sve žene moraju imati istu životnu priču.

Ona znače mogućnost izbora.

Netko će izabrati poduzetništvo.

Netko znanstvenu karijeru.

Netko ostati kod kuće s djecom.

Netko će tijekom života nekoliko puta promijeniti svoj izbor.

Sve su te odluke legitimne – dok god su donesene slobodno.

Jesu li žene ženama najveća prijetnja?

Možda pitanje nije jesu li žene ženama prijetnja.

Možda je pravo pitanje što se događa kada žene počnu osporavati pravo drugih žena na drukčiji životni izbor.

Povijest pokazuje da se društva razvijaju onda kada se prava proširuju, a ne kada se sužavaju.

I zato rasprava o tradwife pokretu nije rasprava o kuhanju, obitelji ili majčinstvu.

To je rasprava o slobodi.

A sloboda nema smisla ako pripada samo onima koji odaberu jedan, društveno poželjan put.

Foto:Unsplash.com