Piše: Ivana Radić, poslovna savjetnica, coach i poduzetnica

U suvremenom svijetu, žene su postigle nevjerojatne stvari. Obrazovane su, ambiciozne, odgovorne i predane. Vode tvrtke, razvijaju karijere, odgajaju djecu, održavaju obitelji i društvene veze. I to rade izuzetno uspješno. No, unatoč svemu što postižu, sve više žena u nekom trenutku svog života zastane i zapita se – gdje sam ja nestala u toj priči?

Kao coach za osobni razvoj, već godinama radim sa ženama koje na prvi pogled djeluju nepokolebljivo. To su doktorice znanosti, direktorice, poduzetnice, majke – žene koje su, objektivno gledano, postigle sve ono što se naziva uspjehom. Ipak, iza te snažne vanjštine često stoje osjećaji sumnje, unutarnje iscrpljenosti i gubitka identiteta.

Uspješne, ali tihe u vlastitoj priči

Dolaze mi žene koje su briljantne u svemu što rade – osim u tome da vide vlastitu vrijednost.
U poslu su besprijekorne. Kod kuće sve drže pod kontrolom. U prijateljstvima su uvijek tu za druge.
Ali kad ih pitam gdje su one – kao osobe, kao bića sa svojim potrebama, snovima i granicama – često ostanu bez odgovora.

Ono što im je zajedničko nije nedostatak sposobnosti, već preduga praksa stavljanja sebe na posljednje mjesto. Godinama su gradile karijere i održavale sve oko sebe, zaboravljajući pri tome da nisu neiscrpne. Bez pauze, bez „ne mogu“, bez „sad sam ja na redu“.

A onda dođe trenutak kad umor postane prevelik. Kad ni uspjeh ni priznanja više ne donose ispunjenje. Kad dođe tišina – i pitanje:
“Kako to da JA, koja sam sve mogla – sad više ne mogu?”

Vraćanje sebe u jednadžbu

To je trenutak u kojem počinje pravi rad – ne na poslovnim ciljevima, već na sebi.
Moja je uloga da im pomognem vratiti sebe u jednadžbu. Ne da ih učim kako biti bolje profesionalke ili savršenije majke, nego kako ponovno postati svoje.

Proces počinje usvajanjem jednostavne, ali transformativne istine: granice nisu slabost, nego oblik ljubavi prema sebi. Kada žena nauči reći „ne“ bez osjećaja krivnje, kada nauči stati bez straha da će nešto propasti – tada se počinje događati promjena.

Žene s kojima radim ne prestaju biti snažne. One samo prestaju biti iscrpljene.
Ne gube ambiciju – nego prestaju plaćati njezinu cijenu vlastitim zdravljem i unutarnjim mirom.

Nova snaga – iznutra

Na kraju, ove žene ne postaju „manje“ Superžene. One postaju svoje. Nauče da njihova vrijednost nije samo u onome što čine za druge, nego i u tome koliko prostora ostavljaju sebi. Ne mijenjaju cijeli svoj život preko noći – ali ga počinju živjeti svjesnije.

I to je najvažnija promjena.

Jer kad se žena počne prepoznavati u vlastitom životu, kad prestane biti sporedni lik u priči koju sama piše – tada se događa ono najljepše: snaga više ne dolazi iz potrebe da se dokaže, nego iz mjesta gdje je konačno – dovoljna.

Foto:Pexels.com