Održiva gradnja nije više trend već najpoželjniji standard gradnje
Tekst: Snježana Turalija, GREENIKA poslovno savjetovanje
Nekad samo trend, danas nasušna potreba
Htjeli mi to ili ne htjeli, život nas u profesionalnom smislu često povede nekim neplaniranim putem. I meni se dogodilo isto – zaljubljenica u turizam koja odluči studirati management turizma i ugostiteljstva, na kraju po zvanju ekonomistica, a u stvarnosti osoba koja se već više od 20 godina bavi područjima urbanizama, arhitekture, graditeljstva…i to s aspekta održivosti!
Danas sam presretna što slobodno mogu reći da sam intuitivno pristupila aktivnostima koje su doprinosile razvoju održive gradnje u Hrvatskoj, kako na državnoj tako i na institucionalnoj razini, a u zadnje vrijeme najčešće kroz civilni i gospodarski sektor.
Kad smo u jeku najveće ekonomske krize u graditeljstvu tijekom 2009. godine sinergijski stvarali Hrvatski savjet za zelenu gradnju po uzoru na europsku i svjetsku praksu, nismo ni slutili da će nam trebati gotovo 20 godina da u Hrvatskoj krene proces transformacije iz klasične u održivu gradnju, a s time da se krenu mijenjati i stavovi većine dionika graditeljskog sektora – od arhitekata i gradjevinara, do upravitelja zgrada i agencija za promet nekretninama, od financijskog do sektora osiguranja… na poslijetku, do kupaca odnosno krajnjih korisnika izgrađenog prostora.
No, vrijedilo je. Klimatske promjene i globalne odnosno europske politike, pokreti, smjernice i direktive kao članici Europske unije i Hrvatskoj donose novi model planiranja, projektiranja, izgradnje, održavanja i upravljanja zgradama i prostorom i to u smjeru održivosti.
Europski zeleni plan i Nacionalni plan oporavka imaju temelje u kružnom gospodarstvu i donose niz politika kojima zemlje članice žele od Europe napraviti do 2050. godine Co2 neutralan kontinent, a pri tome su zgrade jedan od najvažnijih čimbenika za postizanje ciljeva – u slijedećim godinama pokretat će se inicijative, programi i projekti zasnovani na korištenju zelene energije, proizvodnja i promet, poljoprivreda i turizam moraju sadržavati elemente održivosti, prostor oko nas mora biti poštivan u ekološkom smislu, a poticani bioraznolikost i prirodno okruženje.
Tijekom 2020. godine na vlastitoj smo koži osjetili što znači biti zatvoren u četiri zida na duži period; i potres i pandemija Covid19 naučili su nas na najrigorozniji način da dom (kuća, stan vikendica ili…) ujedno pretpostavlja prostor zaštite naših života, svojevrsno sklonište. Također, ako se u nezgodno vrijeme prirodnih nepogoda nadjemo u bilo kojoj vrsti „skloništa“ (škola, bolnica, kazalište…) isto očekujemo i od takvih gradjevina – da nas zaštite! Očekujemo da budu sigurne, postojane, prije svega zdrave, ugodne za boravak na kraći ili duži period, energetski učinkovite, lijepe svakako.
Na žalost, velik broj ljudi suočio se s činjenicom da u svom domu ili na radnom mjestu nema dovoljno prostora za svakodnevni život isprepleten aktivnostima povezanim sa školom i radom „od doma“. Također, kod mnogih grijanje i hlađenje nije adekvatno riješeno, klimatizacija ne funkcionira, zidovi nisu zdravi, konstrukcija nije sigurna, nema dovoljno dnevnog svjetla i tako dalje i tako dalje. Nova paradigma stanovanja i rada nameće nam potrebu da zgrade cijelog svog životnog vijeka budu sigurne, zdrave i štedljive.
Upravo zbog ovih temeljnih, ali i proširenih zahtjeva prema zgradama u kojima živimo, radimo, učimo, liječimo se, uzdižemo se kulturno…, osmišljeni su međunarodni certifikati za održivu gradnju koji pred investitora prije svega postavljaju pravila kod projektiranja i gradnje koja omogućuju kontinuirano praćenje kvalitete proizvoda, tehnologija i rada svih subjekata u procesu nastanka i korištenja zgrade, a istovremeno osiguravaju primjenu najviših ekoloških, ekonomskih, tehničkih i sociokulturoloških standarda u gradnji.
Snježana Turalija, Greenika poslovno savjetovanje
Postupkom certificiranja, primjerice DGNB sustavom koji u Hrvatskoj promovira GREENiKA poslovno savjetovanje za održivu gradnju i kružno gospodarstvo, to je u potpunosti omogućeno. Holistički pristup mora biti sastavni dio urbanizma, arhitekture i graditeljstva kako bi svi bili na dobitku…i ljudi i prostor oko njih, i to dugoročno.
“Ono što su donedavno bile ideje budućnosti, danas postaju neupitan smjer građevinske industrije. Zelena infrastruktura i kružno gospodarenje prostorom i zgradama konačno su postala značajna tema stručne i šire javnosti. Upravo zato je naše Ministarstvo izradilo dva nova programa koji će biti osnova za financiranje projekata bespovratnima sredstvima EU, a cilj im je bolji i kvalitetniji život ljudi u održivim, zelenim, sigurnim i uređenim gradovima. Izvrsna rješenja stručnjaka, gradova i općina već postoje i bez dvojbe zaslužuju više vjetra u leđa jer će to biti pokretači zelenog i društveno odgovornog gospodarstva.” kazala je Ines Androić Brajčić, mag.ing.arh. i urb. Načelnica Sektora za programe Europske unije Ministarstvo prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine.
“U kategoriju održive gradnje neupitno se, pored izgradnje novih, ubrajaju i obnove postojećih zgrada. Iako smo donedavno pod time podrazumijevali isključivo energetsku obnovu tj. uštedu od barem 60% energije, nakon potresa u Zagrebu i Petrinji i njihovoj okolici, pokazalo se da moramo povećati statičku otpornost zgrada. Ne bi bilo dobro da prilikom energetske obnove dodatno statički opteretimo zgradu i ili povećamo rizik od požara koristeći gorive materijale i time ju učinimo manje otpornom u slučaju novog potresa ili požara. Možemo li zgrade smatrati održivima ako one troše manje energije ali se sruše u potresu ili izgore u požaru? Dakle, održiva gradnja uključuje i energetsku i protupotresnu i protupožarnu komponentu. Uostalom o tome jasno govori i Direktiva o energetskim svojstvima zgrada koja daje smjernice svim državama članicama prilikom izrade zakonskih okvira.” ustvrdila je Anđelka Toto Ormuž, Voditeljica korporativnih poslova ROCKWOOL Adriatic d.o.o.
Održiva gradnja nije više trend već najpoželjniji standard gradnje
Tekst: Snježana Turalija, GREENIKA poslovno savjetovanje
Nekad samo trend, danas nasušna potreba
Htjeli mi to ili ne htjeli, život nas u profesionalnom smislu često povede nekim neplaniranim putem. I meni se dogodilo isto – zaljubljenica u turizam koja odluči studirati management turizma i ugostiteljstva, na kraju po zvanju ekonomistica, a u stvarnosti osoba koja se već više od 20 godina bavi područjima urbanizama, arhitekture, graditeljstva…i to s aspekta održivosti!
Danas sam presretna što slobodno mogu reći da sam intuitivno pristupila aktivnostima koje su doprinosile razvoju održive gradnje u Hrvatskoj, kako na državnoj tako i na institucionalnoj razini, a u zadnje vrijeme najčešće kroz civilni i gospodarski sektor.
Kad smo u jeku najveće ekonomske krize u graditeljstvu tijekom 2009. godine sinergijski stvarali Hrvatski savjet za zelenu gradnju po uzoru na europsku i svjetsku praksu, nismo ni slutili da će nam trebati gotovo 20 godina da u Hrvatskoj krene proces transformacije iz klasične u održivu gradnju, a s time da se krenu mijenjati i stavovi većine dionika graditeljskog sektora – od arhitekata i gradjevinara, do upravitelja zgrada i agencija za promet nekretninama, od financijskog do sektora osiguranja… na poslijetku, do kupaca odnosno krajnjih korisnika izgrađenog prostora.
No, vrijedilo je. Klimatske promjene i globalne odnosno europske politike, pokreti, smjernice i direktive kao članici Europske unije i Hrvatskoj donose novi model planiranja, projektiranja, izgradnje, održavanja i upravljanja zgradama i prostorom i to u smjeru održivosti.
Europski zeleni plan i Nacionalni plan oporavka imaju temelje u kružnom gospodarstvu i donose niz politika kojima zemlje članice žele od Europe napraviti do 2050. godine Co2 neutralan kontinent, a pri tome su zgrade jedan od najvažnijih čimbenika za postizanje ciljeva – u slijedećim godinama pokretat će se inicijative, programi i projekti zasnovani na korištenju zelene energije, proizvodnja i promet, poljoprivreda i turizam moraju sadržavati elemente održivosti, prostor oko nas mora biti poštivan u ekološkom smislu, a poticani bioraznolikost i prirodno okruženje.
Tijekom 2020. godine na vlastitoj smo koži osjetili što znači biti zatvoren u četiri zida na duži period; i potres i pandemija Covid19 naučili su nas na najrigorozniji način da dom (kuća, stan vikendica ili…) ujedno pretpostavlja prostor zaštite naših života, svojevrsno sklonište. Također, ako se u nezgodno vrijeme prirodnih nepogoda nadjemo u bilo kojoj vrsti „skloništa“ (škola, bolnica, kazalište…) isto očekujemo i od takvih gradjevina – da nas zaštite! Očekujemo da budu sigurne, postojane, prije svega zdrave, ugodne za boravak na kraći ili duži period, energetski učinkovite, lijepe svakako.
Na žalost, velik broj ljudi suočio se s činjenicom da u svom domu ili na radnom mjestu nema dovoljno prostora za svakodnevni život isprepleten aktivnostima povezanim sa školom i radom „od doma“. Također, kod mnogih grijanje i hlađenje nije adekvatno riješeno, klimatizacija ne funkcionira, zidovi nisu zdravi, konstrukcija nije sigurna, nema dovoljno dnevnog svjetla i tako dalje i tako dalje. Nova paradigma stanovanja i rada nameće nam potrebu da zgrade cijelog svog životnog vijeka budu sigurne, zdrave i štedljive.
Upravo zbog ovih temeljnih, ali i proširenih zahtjeva prema zgradama u kojima živimo, radimo, učimo, liječimo se, uzdižemo se kulturno…, osmišljeni su međunarodni certifikati za održivu gradnju koji pred investitora prije svega postavljaju pravila kod projektiranja i gradnje koja omogućuju kontinuirano praćenje kvalitete proizvoda, tehnologija i rada svih subjekata u procesu nastanka i korištenja zgrade, a istovremeno osiguravaju primjenu najviših ekoloških, ekonomskih, tehničkih i sociokulturoloških standarda u gradnji.
Snježana Turalija, Greenika poslovno savjetovanje
Postupkom certificiranja, primjerice DGNB sustavom koji u Hrvatskoj promovira GREENiKA poslovno savjetovanje za održivu gradnju i kružno gospodarstvo, to je u potpunosti omogućeno. Holistički pristup mora biti sastavni dio urbanizma, arhitekture i graditeljstva kako bi svi bili na dobitku…i ljudi i prostor oko njih, i to dugoročno.
“Ono što su donedavno bile ideje budućnosti, danas postaju neupitan smjer građevinske industrije. Zelena infrastruktura i kružno gospodarenje prostorom i zgradama konačno su postala značajna tema stručne i šire javnosti. Upravo zato je naše Ministarstvo izradilo dva nova programa koji će biti osnova za financiranje projekata bespovratnima sredstvima EU, a cilj im je bolji i kvalitetniji život ljudi u održivim, zelenim, sigurnim i uređenim gradovima. Izvrsna rješenja stručnjaka, gradova i općina već postoje i bez dvojbe zaslužuju više vjetra u leđa jer će to biti pokretači zelenog i društveno odgovornog gospodarstva.” kazala je Ines Androić Brajčić, mag.ing.arh. i urb. Načelnica Sektora za programe Europske unije Ministarstvo prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine.
“U kategoriju održive gradnje neupitno se, pored izgradnje novih, ubrajaju i obnove postojećih zgrada. Iako smo donedavno pod time podrazumijevali isključivo energetsku obnovu tj. uštedu od barem 60% energije, nakon potresa u Zagrebu i Petrinji i njihovoj okolici, pokazalo se da moramo povećati statičku otpornost zgrada. Ne bi bilo dobro da prilikom energetske obnove dodatno statički opteretimo zgradu i ili povećamo rizik od požara koristeći gorive materijale i time ju učinimo manje otpornom u slučaju novog potresa ili požara. Možemo li zgrade smatrati održivima ako one troše manje energije ali se sruše u potresu ili izgore u požaru? Dakle, održiva gradnja uključuje i energetsku i protupotresnu i protupožarnu komponentu. Uostalom o tome jasno govori i Direktiva o energetskim svojstvima zgrada koja daje smjernice svim državama članicama prilikom izrade zakonskih okvira.” ustvrdila je Anđelka Toto Ormuž, Voditeljica korporativnih poslova ROCKWOOL Adriatic d.o.o.