Kako je Exotic King postao svjetski lider u uzgoju indijanske banane EGZOTIKA IZ SRCA HRVATSKE
Razgovarali smo s Ivanom Šulogom, vizionarom iza branda Exotic King, kojega ni birokracija ni prepreke nisu zaustavile u stvaranju jedinstvenog voćnog carstva koje danas oduševljava Europu i SAD. U intervjuu otkriva kako je jedna novinska priča promijenila život, kako izgleda 26 godina upornosti i što planira dalje sa svojom kćeri i najegzotičnijim plodovima planete.
Razgovarala:Ivana Radić
Ivane već dugi niz godina bavite se poslom koji je jedinstven u Hrvatskoj. Uzgajate egzotično voće. Kako je počela Vaša priča?
Naša priča započela je sasvim slučajno, kada smo pročitali članak u novinama koji nam je izgledao kao jedinstvena prilika. Odluka je bila ispravna jer danas nema tvrtki ni u Hrvatskoj, niti u EU, koja ima tako široku paletu proizvoda.
Prepreke su bile ozbiljne, jer prije 26 godina nije bilo interneta, a bilo je vrlo teško doći do informacija o proizvodnji, kao i doći do sjemena biljaka koje su nas interesirale. Prepreke su sastavni dio života, pa tako i poslovanja, i one su tu da vas usmjeravaju i uče kako biti bolji i konkurentniji.
Kada pogledate unazad, uložili ste puno vremena i sredstava i stvorili respektabilnu tvrtku, što biste drugačije napravili iz sadašnje perspektive?
Ne bismo puno mijenjali jer bi nas neke promjene odvele u potpuno druge vode i sigurno umjesto Indije ne bismo pronašli novi kontinent. Ono što bismo sigurno izbacili jest investicija u jedan hektar plastenika, jer osim hrabrosti nismo imali druge elemente za tako smion poduhvat.
Kako jedna nesreća izaziva sljedeću plastenik je sagrađen na površini od 10.100 m² i zbog nesretnih 100 m² više nismo mogli aplicirati ni na jednu drugu mjeru, u skladu s procedurama naše birokracije.
I vaša kćerka je odlučila ići u vašem smjeru a nedavno je dobila nagradu za najbolju hrvatsku poljoprivrednicu. Kako gledate na to da je nastavila vašim stopama?
Veliko je zadovoljstvo i čast što se tako nešto dogodilo. Najvažnije je da se sve što smo uložili da taj posao nastavi, jer bi u suprotnom to bio uzaludan trud.
Ta nagrada trebala bi joj dati ozbiljan poticaj da nastavi dalje u tom smjeru. To je pokazatelj da za nešto ozbiljno i kvalitetno treba dosta truda i vremena te da su odricanje i trud jedini pravi put za postavljanje zdravih osnova.
Neki dan ste i vi dobili nagradu Ruža turizma za doprinos turističkoj ponudi Zagrebačke županije koju dodjeljuje Turistička zajednica Zagrebačke županije – jeste li ponosni što ste prepoznati kao prepoznatljiv član u zajednici koju ste oplemenili na jedan drugačiji način?
Kao što vidite, potrebne su bile 26 godine da bismo bili prepoznati i da bi tako jedinstven projekt bio cijenjen. Iako samo najbliži ljudi znaju o čemu se tu zapravo radi. Govoreći samo o projektu indijanskih banana, s kojim je kćer dobila nagradu za najbolju mladu poljoprivrednicu, indijanska banana je samo jedna od 50 kultura kojima smo se bavili.
Američko društvo pridaje jako veliki značaj uzgoju indijanske banane. Na tome radi šest američkih sveučilišta s ogromnim budžetima.
Mi smo se posvetili indijanskoj banani posljednjih 15 godina, bez ikakvog budžeta, i uspjeli smo biti bolji u svim segmentima.
S 30 hektara koje imamo u suradnji s kooperantima postali smo najveći proizvođač na svijetu. Imamo više proizvoda/prerađevina nego svi proizvođači u SAD-u zajedno.
Veliko priznanje je to što nas je početkom 2025. godine posjetio najveći proizvođač u SAD-u i sa sobom ponio naših proizvoda koliko god mu stalo u prtljagu. Ti su proizvodi u stalnoj postavi Muzeja indijanske banane u Ohiju.
Pozvani smo na sveučilište u Kentuckyju da predstavimo što i kako radimo, jer smo za njih nedokučivi. Naš pjenušac, vino, tri vrste gina, rakija i aceto balsamico su jedinstveni proizvodi na svijetu. S današnjim znanjem i tehnologijama spremni smo to ostvariti i s afričkom šljivom, mangom, plavom bananom, čokoladnom narančom, yuzu narančom itd.
Koji su Vam planovi za budućnosti gdje vidite prostora za napredak?
Prostora za napredak ima na pretek. Ovo je projekt koji može ići u bilo kojem smjeru osim poljoprivrede, u turizam, zdravstvo, kulturu itd. Samo mi dajte prijedlog i vrlo brzo možemo osmisliti projekt koji povezuje poljoprivredu i bilo koji drugi segment.
No, najveći potencijal je prerada lišća indijanske banane u insekticid ili dodatak prehrani. Za to postoje vrlo bogati bespovratni fondovi.
Kako se radi o projektu/projektima koji traju 2-3 godine, trebat će nam partner ili investitor koji bi se posvetio projektu, a mi danas možemo osigurati sirovinu u tonama koju bismo ustupili besplatno u fazi ispitivanja i testiranja proizvoda.
Za insekticid imamo kupca u Južnoj Africi za kompletnu količinu. Mjerenja koja smo radili u Sloveniji pokazuju da imamo više asimicida, čak do četiri puta više nego sirovine u Americi. Čak mogu reći da službena kemija prepoznaje jedan asimicid, dok je u slovenskom laboratoriju otkriveno četrdeset vrsta.
Upravo ta spoznaja potvrđuje zašto je indijanska banana prisutna na Zemlji zadnjih 60 milijuna godina, kako je preživjela ledeno doba i dinosaure te zašto ju danas, zbog njezinog oporog mirisa asimicida, ne napada nijedan insekt ni životinja. Samo na indijanskoj banani može se razviti nekoliko poduzeća koja bi uspješno proizvodila jedan novi proizvod.
Nažalost i ovdje smo se suočili s nerazumijevanjem naše birokracije. Naime, projekt je nagrađen, ali su ga pokušali izostaviti s popisa kultura odobrenih u RH.
Nakon što smo se izborili da indijanska banana bude na popisu kultura izbacili su ju s popisa biljaka koje se, kao ekološke, mogu uzgajati u Republici Hrvatskoj, iako je to kultura koja nadilazi ekološki uzgoj po svim segmentima ,a nakon toga i da se ne mogu osigurati od elementarnih nepogoda unatoč tome što se za to dobivaju sredstva iz EU.
Naučeni na prepreke ovo nam nije ništa novo i vjerujem da ćemo pronaći način da institucije promijene svoje krajnje pogrešne odluke i ipak pokrenemo proizvodnju.
Foto: Šulog d.o.o.,TZ Zagrebačke županije
Kako je Exotic King postao svjetski lider u uzgoju indijanske banane EGZOTIKA IZ SRCA HRVATSKE
Razgovarali smo s Ivanom Šulogom, vizionarom iza branda Exotic King, kojega ni birokracija ni prepreke nisu zaustavile u stvaranju jedinstvenog voćnog carstva koje danas oduševljava Europu i SAD. U intervjuu otkriva kako je jedna novinska priča promijenila život, kako izgleda 26 godina upornosti i što planira dalje sa svojom kćeri i najegzotičnijim plodovima planete.
Razgovarala:Ivana Radić
Ivane već dugi niz godina bavite se poslom koji je jedinstven u Hrvatskoj. Uzgajate egzotično voće. Kako je počela Vaša priča?
Naša priča započela je sasvim slučajno, kada smo pročitali članak u novinama koji nam je izgledao kao jedinstvena prilika. Odluka je bila ispravna jer danas nema tvrtki ni u Hrvatskoj, niti u EU, koja ima tako široku paletu proizvoda.
Prepreke su bile ozbiljne, jer prije 26 godina nije bilo interneta, a bilo je vrlo teško doći do informacija o proizvodnji, kao i doći do sjemena biljaka koje su nas interesirale. Prepreke su sastavni dio života, pa tako i poslovanja, i one su tu da vas usmjeravaju i uče kako biti bolji i konkurentniji.
Kada pogledate unazad, uložili ste puno vremena i sredstava i stvorili respektabilnu tvrtku, što biste drugačije napravili iz sadašnje perspektive?
Ne bismo puno mijenjali jer bi nas neke promjene odvele u potpuno druge vode i sigurno umjesto Indije ne bismo pronašli novi kontinent. Ono što bismo sigurno izbacili jest investicija u jedan hektar plastenika, jer osim hrabrosti nismo imali druge elemente za tako smion poduhvat.
Kako jedna nesreća izaziva sljedeću plastenik je sagrađen na površini od 10.100 m² i zbog nesretnih 100 m² više nismo mogli aplicirati ni na jednu drugu mjeru, u skladu s procedurama naše birokracije.
I vaša kćerka je odlučila ići u vašem smjeru a nedavno je dobila nagradu za najbolju hrvatsku poljoprivrednicu. Kako gledate na to da je nastavila vašim stopama?
Veliko je zadovoljstvo i čast što se tako nešto dogodilo. Najvažnije je da se sve što smo uložili da taj posao nastavi, jer bi u suprotnom to bio uzaludan trud.
Ta nagrada trebala bi joj dati ozbiljan poticaj da nastavi dalje u tom smjeru. To je pokazatelj da za nešto ozbiljno i kvalitetno treba dosta truda i vremena te da su odricanje i trud jedini pravi put za postavljanje zdravih osnova.
Neki dan ste i vi dobili nagradu Ruža turizma za doprinos turističkoj ponudi Zagrebačke županije koju dodjeljuje Turistička zajednica Zagrebačke županije – jeste li ponosni što ste prepoznati kao prepoznatljiv član u zajednici koju ste oplemenili na jedan drugačiji način?
Kao što vidite, potrebne su bile 26 godine da bismo bili prepoznati i da bi tako jedinstven projekt bio cijenjen. Iako samo najbliži ljudi znaju o čemu se tu zapravo radi. Govoreći samo o projektu indijanskih banana, s kojim je kćer dobila nagradu za najbolju mladu poljoprivrednicu, indijanska banana je samo jedna od 50 kultura kojima smo se bavili.
Američko društvo pridaje jako veliki značaj uzgoju indijanske banane. Na tome radi šest američkih sveučilišta s ogromnim budžetima.
Mi smo se posvetili indijanskoj banani posljednjih 15 godina, bez ikakvog budžeta, i uspjeli smo biti bolji u svim segmentima.
S 30 hektara koje imamo u suradnji s kooperantima postali smo najveći proizvođač na svijetu. Imamo više proizvoda/prerađevina nego svi proizvođači u SAD-u zajedno.
Veliko priznanje je to što nas je početkom 2025. godine posjetio najveći proizvođač u SAD-u i sa sobom ponio naših proizvoda koliko god mu stalo u prtljagu. Ti su proizvodi u stalnoj postavi Muzeja indijanske banane u Ohiju.
Pozvani smo na sveučilište u Kentuckyju da predstavimo što i kako radimo, jer smo za njih nedokučivi. Naš pjenušac, vino, tri vrste gina, rakija i aceto balsamico su jedinstveni proizvodi na svijetu. S današnjim znanjem i tehnologijama spremni smo to ostvariti i s afričkom šljivom, mangom, plavom bananom, čokoladnom narančom, yuzu narančom itd.
Koji su Vam planovi za budućnosti gdje vidite prostora za napredak?
Prostora za napredak ima na pretek. Ovo je projekt koji može ići u bilo kojem smjeru osim poljoprivrede, u turizam, zdravstvo, kulturu itd. Samo mi dajte prijedlog i vrlo brzo možemo osmisliti projekt koji povezuje poljoprivredu i bilo koji drugi segment.
No, najveći potencijal je prerada lišća indijanske banane u insekticid ili dodatak prehrani. Za to postoje vrlo bogati bespovratni fondovi.
Kako se radi o projektu/projektima koji traju 2-3 godine, trebat će nam partner ili investitor koji bi se posvetio projektu, a mi danas možemo osigurati sirovinu u tonama koju bismo ustupili besplatno u fazi ispitivanja i testiranja proizvoda.
Za insekticid imamo kupca u Južnoj Africi za kompletnu količinu. Mjerenja koja smo radili u Sloveniji pokazuju da imamo više asimicida, čak do četiri puta više nego sirovine u Americi. Čak mogu reći da službena kemija prepoznaje jedan asimicid, dok je u slovenskom laboratoriju otkriveno četrdeset vrsta.
Upravo ta spoznaja potvrđuje zašto je indijanska banana prisutna na Zemlji zadnjih 60 milijuna godina, kako je preživjela ledeno doba i dinosaure te zašto ju danas, zbog njezinog oporog mirisa asimicida, ne napada nijedan insekt ni životinja. Samo na indijanskoj banani može se razviti nekoliko poduzeća koja bi uspješno proizvodila jedan novi proizvod.
Nažalost i ovdje smo se suočili s nerazumijevanjem naše birokracije. Naime, projekt je nagrađen, ali su ga pokušali izostaviti s popisa kultura odobrenih u RH.
Nakon što smo se izborili da indijanska banana bude na popisu kultura izbacili su ju s popisa biljaka koje se, kao ekološke, mogu uzgajati u Republici Hrvatskoj, iako je to kultura koja nadilazi ekološki uzgoj po svim segmentima ,a nakon toga i da se ne mogu osigurati od elementarnih nepogoda unatoč tome što se za to dobivaju sredstva iz EU.
Naučeni na prepreke ovo nam nije ništa novo i vjerujem da ćemo pronaći način da institucije promijene svoje krajnje pogrešne odluke i ipak pokrenemo proizvodnju.
Foto: Šulog d.o.o.,TZ Zagrebačke županije